ON JE DOŠAO
U Mađarskoj, u vrijeme komunističkih progona kršćanske vjere, bila neka mjesna učiteljica osnovne škole, militantna ateistkinja koja nije propušta ni jednu priliku da posije pomutnju u glavicama djece od roditelja vjernika katolika.
- Kad te pozovu roditelji, što napraviš? - upita ona jedno dijete.
- Dođem - odgovara dijete.
- A kad oni pozovu dimnjačara, što se događa?
- On dođe!
- Vrlo dobro, dijete moje. On dolazi jer postoji! Ti dolaziš zato što postojiš. Ali pretpostavimo da tvoji roditelji pozovu baku koja je umrla, hoće li ona doći?
- Mislim da neće.
- Bravo! A kad bi pozvao Crvenkapicu ili Plavobradog, što bi se dogodilo?
- Nitko ne bi došao, jer su to bajke.
- Savršeno! Vidite, djeco moja, živi - oni koji postoje, odgovaraju na poziv, a oni koji ne odgovaraju, ne žive ili su prestali postojati. Je li to jasno?
- Da - odgovora plaho cijeli razred.
- Hajde da to malo provjerimo u stvarnom životu. Ti, Anđela, vjeruješ da te Djetešce Isus čuje kad ga pozoveš?
Djevojčica odgovori sa žarom, shvativši potom da je upala u zamku:
- Da, vjerujem da me čuje!
- Jako dobro! Ako Djetešce Isus postoji, on će te čuti. Pa, vičite svi zajedno: Dođi, Djetiću Isuse!
Nastane duga tišina.Učiteljica se uzradovala zbog dječje pomutnje. Tad Anđela istrči ispred razreda i povika:
- Pa da. Pozvat ćemo ga. Pozovimo ga zajedno: Dođi, Djetiću Isuse!
Svi učenici ustanu i poviču puni nade:
- Dođi, Djetiću Isuse!
Sva djeca su gledala u Anđelu kad su se iznenada otvorila vrata bez ikakvog zvuka. Sveukupna dnevna svjetlost iznenada je krenula prema školskim vratima. Svjetlost se pojačavala i uobličila se u vatrenu kuglu. Prvo su se djeca preplašila, no kugla se napola otvorila , a u njoj se pojavilo prekrasno djetešce kakvo nikada nisu vidjeli. Djetešce im se smiješilo ne izrekavši ni riječi. Odjeveno u bijelo izgledalo je poput sunašca. Svjetlost je izlazila iz njega. Ništa nije govorilo, samo se smiješilo. Potom je nestalo u svjetlosnoj kugli i, kako su djeca posvjedočila, malo pomalo izblijedilo.
Vrata su se polako zatvorila. Radost je preplavila njihova srca. Djeca su ostala bez riječi. Ali vrisak je proparao tišinu. Podivljala, učiteljica je vikala:
- On je došao! On je došao!
I izjurila iz razreda zalupivši vratima. Anđela je jednostavno rekla:
- Dakle, vidite. On postoji!
Tadašnji kapelan je kasnije ispitao svako dijete i pod prisegom izjavio da djeca nisu proturječila jedno drugom. Djeca su to doživjela gotovo normalno, a jedno od njih je reklo:
- Kako smo bili u nevolji, Djetešce Isus nam je došlo upomoć!
Učiteljica je prestala raditi zbog duševnih smetnji. I dalje bez prestanka ponavljajući:
- On je došao! On je došao!
