Zagreb 20.01.2007.- zadnja molitva
Bili smo na zadnjoj molitvi i evo nekih slika! (Hvala Anici na slikama.)
The pictures from the last prayer in Zagreb! (click on picture to enlarge)
Bizarni intervju
Travanj 2002. – Ovaj intervju je pronađen na Internetu. Zaustavimo se malo i razmislimo.
Kći Bilija Grahama je intervjuirana u jutarnjem programu američke televizije. Voditeljica Jane Clayson ju je upitala (u vezi s tragedijom u New Yorku 11. rujna 2001. godine):
-Kako je Bog mogao dopustiti da se dogodi nešto takvo?
Anne Graham je dala pronicavi odgovor:
-Vjerujem da je Bog duboko rastužen ovom tragedijom, baš kao što smo i mi sami, ali mi sami smo mu odavno rekli da se udalji od naših škola, od naše vlade i iz naših života. A budući da je On pažljiv i poštuje naše odluke, mirno se udaljio. Kako možemo očekivati da će nam Bog dati svoj blagoslov i zaštitu ako smo mu rekli da nas ostavi na miru?
Čini mi se da je sve počelo kada je Madeline O'Hara (koja je poginula i njezino tijelo je nedavno pronađeno) rekla da ne želi nikakve molitve u našim školama, a mi smo se s tim složili. Zatim je netko rekao: Bolje je ne čitati Bibliju u školama … Bibliju koja kaže: "Ne ubij, ne kradi, ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga", a mi smo se i s tim složili. Kasnije je doktor Benjamin Spock rekao da ne moramo tući po stražnjici našu djecu kada se zločesto ponašaju, jer bi se njihove osobnosti mogle deformirati i time bi se moglo narušiti njihovo samopoštovanje (sin doktora Spocka je izvršio samoubojstvo), a mi smo i njemu rekli: "U redu", jer smo smatrali da on kao stručnjak zna što je potrebno za našu djecu.
Zatim je netko rekao da je bolje da nastavnici i ravnatelji ne kažnjavaju djecu kada se ne ponašaju korektno. A pedagozi u školama su odlučili da niti jedan nastavnik ne smije dirnuti učenika kada se nekorektno ponaša, jer se nikako ne želi loš publicitet. Mi smo se i tada složili.
Kasnije je netko opet rekao: "Dopustimo našim kćerima da abortiraju ako to žele, a to nećemo reći njihovim roditeljima." I s time smo se složili.
Zatim je neki mudrac iz pedagoškog savjeta škole rekao: "Budući da su dječaci uvijek dječaci i to će oni svejedno učiniti, dajmo im onoliko prezervativa koliko traže, a da bi se mogli zabavljati koliko žele, ali nećemo reći njihovim roditeljima da su prezervative dobili u školi." Opet smo se složili. Tada su neki od izabranih na izborima rekli: "Nije bitno ono što radimo privatno, sve dok ispunjavamo obveze koje smo preuzeli." Složivši se s njima mi smo rekli: "Nije važno ako netko, uključujući predsjednika, čini sve što ga volja, sve dok sam zaposlen i dok ekonomija dobro stoji."
Poslije toga netko je rekao: "Tiskajmo revije sa slikama golih žena i to nazovimo divljenjem ljepoti ženskog tijela." Opet smo rekli da je i to u redu. Kasnije je netko drugi otišao korak dalje i tiskao fotografije gole djece i sljedećim korakom ih stavio na Internet. Mi smo rekli "Dobro" , jer oni imaju pravo na slobodu riječi. Zatim je industrija zabave rekla: "Napravimo TV programe i filmove koji potiču blasfemiju, nasilje i seks. Snimajmo glazbu koja potiče na krađu, droge, ubojstva, samoubojstva, sotonske sadržaje." Mi smo tada odgovorili: "Ma to je samo zabava, nema tu nikakvih posljedica i tako nitko ništa ne uzima za ozbiljno i zato idemo naprijed."
Sada se pitamo zašto naša djeca nemaju savjesti. Zašto ne razlikuju dobro od lošega? I zašto se usuđuju ubijati različite od sebe, svoje kolege iz razreda ili sebe same? Vjerojatno, ako dovoljno dugo i intenzivno razmišljamo, možemo naći odgovor. Mislim da se on može vidjeti u rečenici: "Žanjemo ono što smo posijali."
"Dragi Bože, zašto nisi spasio malu djevojčicu ubijenu u učionici? Srdačni pozdrav, zabrinuti student." I uslijedio je odgovor: "Dragi zabrinuti studentu, u škole mi nije dopušteno ući. Srdačni pozdrav, BOG."
Bizarno je kako ljudi bez razmišljanja stavljaju Boga beskrajno daleko od sebe i kako se onda čude što svijet ide u pakao. Zanimljivo je kako ljudi vjeruju onome što pišu novine i kako se protive onome što piše Biblija. Čudno je kako sve žele ići u raj, ali u isto vrijeme ne žele vjerovati, ne žele misliti i ne žele činiti ništa od onoga što kaže Biblija. Neshvatljivo je kako netko kaže: "Vjerujem u Boga", a ipak slijedi Sotonu.
Neshvatljivo je kako smo brzi u osuđivanju, ali ne prihvaćamo biti suđeni. Nepojmljivo je kako smo odlučni u slanju tisuću igara i viceva e-mailom, ali kada se radi o porukama koje govore o Bogu, uglavnom dvaput promislimo prije nego što odlučimo sudjelovati. Teško je shvatljivo kako besramni, sirovi, vulgarni i opsceni sadržaji slobodno plove Mrežom, dok su javne rasprave o Bogu u školi ili na radnom mjestu uglavnom zaustavljene ili štoviše zabranjene zakonom. Bizarno je da se netko može "zapaliti" za Krista u nedjelju, dok je On nevidljiv u njegovu životu u ostale dane tjedna.
Smijete se? Bizarno je da se ovu poruku ne usudimo poslati svima iz našega adresara, jer nismo sigurni da su vjernici. Teško je shvatljivo da sam više zaokupljen time što će ljudi misliti o meni, umjesto da se brinem o tome što će Bog misliti o meni. Jeste li se zamislili? Pošaljite dalje ovu poruku ako mislite da je vrijedna. Ako pak ne, bacite je u smeće … nitko neće saznati …
Pozdrav od Marie!
Eto, primila sam mail od Marie, pa sam ga podjelila s vama. Vjerujem da vas je većina dobila taj mail, ali svejedno.
U subotu idemo na zadnju molitvu u Zagrebačku katedralu. Molitva je u 15.00h. (Mi idemo s vlakom u 13.58) Za sve infornmacije, imate mail, mladizupeig@net.hr pa se javite.
Toliko od mene.
Ivana
Dear friends,
Going around to family-meetings in the different parishes makes me warm...
To hear their beautiful stories about their guests and experiences during the meeting is touching. It's amazing that only five days can bring so much joy!!
You were a big part of making this meeting so beautiful and I want to say a big big HVALA to all of you!
These days will stay in the heart of many people and also for me. To meet you all and to live this preparation-time with you has given me a lot and it will be an experience that I bring with me home, a little richer..
But I hope we can still keep in contact. It would be nice to hear from you now and then, to see how life hear is continuing for you.
This email will stop existing in a couple of days but in Taize I will have an other one,
maria.bjornstahl@gmail.com
Also my mobile will stop existing but my other number is
070 296 2903
Write whenever you have time!!
I really hope that I will see you all in the Cathedral on Saturday, 20/1 at 15.00 for the last time!!
It will be many people there but please do not leave the place before I say goodbye to you...
We will live Zagreb next Monday 22/1 in the evening.
I really hope that I we will see you again one day, maybe in Taize or in Geneva...or maybe I will come back to Zagreb one day, who knows??
Continue the pilgrimage of trust....
With love,
Maria
Još slika!
Ostatak slika!
(The rest of the pictures)
Slike! (kliknuti da se poveća) (click to enlarge)
Ovo je samo dio slika... Kasnije će doći i ostale... Nešto zeza ono za slike, uglavnom, stavit ću ih kasnije.
(This is just part of the photos. I will put the rest later.)
kliknite na sliku da se poveća
Ovako,mladi župe sv. Petra iz Ivanić Grada žele reći HVALA, jednostavno hvala svima koji su doprinjeli svemu ovome na bilo koji način. Svima koji su sudjelovali, koji su pomogli, koji su dali kolače, sokove. Ma uglavnom, da se ne ponavljam, hvala vam svima. Hvala što ste podjelili te dane s nama.
Eto, meni ste stvarno uljepšali te dane, i sve sam vas bolje upoznala i time sam od Boga dobila baš ono što mi je u tom trenutku trebalo. Nadam se da je svatko našao svoje značenje, tumačenje svega toga što smo zapravo dobili. Ako želite još što nadodati, zahvaliti se nekome, samo napišite u komentare ili mi pošaljite mail. Sve će se riješiti. Najmanji je problem još nešto dodati u već napisani tekst.
Eto, ja bolesna, vas puno pozdravljam. A čujem da su i mnogi drugi bolesni. Pa kaj je to? Moramo svi ozdraviti pod obavezno! Drž` te se.
I da, stavila sam jednu sliku od poljaka, a kad dobijem naše slike, biti će i toga.
Ivana (administratorica :))
Dragi prijatelji!
Dragi prijatelji,zahvaljujem vam svima na pomoći. Jutros sam se probudila tužna što ne idemo na jutarnju molitvu i misu, što nema više druženja ni smijeha. Najviše mi je drago za ovaj susret što smo se mi međusobno povezali, i što više nije da smo mi zboraši i ministranti dva svijeta u jednoj kući – župi. Iako je često opasno pisati imena tko je za što zaslužan, ipak ću navesti imena, a svi su tu uključeni. Prvo veliko hvala Rudolfu Cindoriju za sve sokove i hranu kojeg je bilo u izobilju pa će i siromašniji članovi naše župe imati od toga koristi. Zatim Ankici Dadić za pribor i tehnička sredstva za organizaciju. Domagoju za kompjutersku podršku i dovođenje ministranata, i potrošene živce (prvi put da ga nisam vidjela full cool 
). Ani Sović za slikanje pomoću kojeg će nam sjećanje uvijek biti svježe i izradu plakata. Draganu za redovito sudjelovanje na sastancima i redovitim javljanjima. Ani Ivanović što je aktivno pomagala u svim aktivnostima. Dominiku i braći Šemper na brzini i spremnosti napraviti sve što im se reklo. Aniti Coti i Josipu na svom učešću jer ih je svugdje bilo po malo. Katarini i Matiji Injiću , Kristini Glavaš te Bojanu za uloženo vrijeme za uvježbavanje pjesama. Kristini Injić koja je radila k'o mali crv, Kristina, prava si!!! Suzana i Ivana, u svemu sudjelovale, u svemu se davale gotovo 100%, Bravo!!! Jelena Hemen koja je bila pravi uzor što znači biti aktivan član u župi, kako se pristupa realizaciji ideja i koja mi je bila kao ispovjednik i rame za plakanje kad stvari nisu išle kako je trebalo. Svim ministrantima koji su se nasmrzavali i našetali za vrijeme dočeka i onima koji su došli zadnjih dana pa dali svoje učešće tamo gdje je još bilo potrebno. Elenmary za razglas i informacije, s. Blazimiri za duhovnu potporu molitvama i s. Bogdani koja je bila cijelo vrijeme s nama i šetkarala se kako je to nama trebalo. Zahvaljujemo i svim domaćinima koji su otvorili svoja srca i onima koji su donijeli kolače i ostalo.
Htjeli bi se još zahvaliti Ivani i Anici Vrlec - Ivana nas je sve lijepo oduševila sa svojim tečnim talijanskim, a Anica je uvijek bila tu - pomagala nam je svima i donosila ideje koje se jednostavno moraju prihvatiti!Dužni sam se zahvaliti za tehničku pomoć! Hvala Gradu i Vedranu Berlanu što su nam ustupili razglas i ukratko nas uputili u funkcioniranje istog, hvala Dominiku Kovačiću i njegovim roditeljima što su nam ustupitli laptop za Novu godinu, posebna hvala Anici Vrlec što nam je posudila svoj laptop kojeg smo mogli koristiti kad god smo htjeli, hvala i Josipi Hlevnjak i SS Ivan Švear na njihovom ustupljenom laptopu, kojeg smo također koristili!
Hvala POU Ivanić što su nam ustupili malu dvoranu doma kulture (malu salu), posebna zahvala KUD-u Ivanić što su zajedno s nama animirali novogodišnju proslavu, a veliku zahvalu dugujemo i gospodinu Ivici Gregurcu koji nam je svojim savjetima pomogao oko uređenja male sale, te nam izašao ususret kod slaganja zastava naših gostiju
Kamen po kamen palača…
Kroz ovaj se susret mnogo toga vidjelo i dalo naučiti. Međusobno smo se upoznali, skinuli predrasude i otkrili nove talente. Vidjelo se također kakva je razlika kad netko nešto radi sa srcem i kad se nešto radi tako da se obavi. Na početku je većina radila zato što se to trebalo, ali što je vrijeme više prolazilo, sve smo se više povezivali i svi su sve više radili, da na kraju kad je sve bilo gotovo nismo htjeli ići kući, a sve smo raspremili u taj čas. Neki su još ostali na razini obavljanja zadanih zadataka, ali doći će i oni jednom do otkrivanja tajne služenja braći i sestrama u zajednici. Ja osobno npr. tu mogu reći da prije pola godine ne bih baš s oduševljenjem išla čistiti wc, ali sada kad sam imala pred sobom cilj i razlog: da dolaze mladi i da im želim kao što i sebi želim da mi bude, bez problema sam otišla počistiti wc.
Nadam se da ćemo ovo održati, ali i za to treba volje i truda. Radujem se kad ćemo zajedno gledati dvd i slike, a mogli bi i neki izlet ubaciti?? A party???
Drago mi je i za ovaj blog, super je, kao ploča na koju možemo ostavljati svoje poruke. Bit će još bolje kad ga svi otkriju!
Talijani imaju svoj blog oratoriogiovani.megablog.it pa im možete pisati, a Poljaci svoju web stranicu (imat ćemo jednom i mi ) www.jp2.diecezja.tarnow.pl Tu će biti objavljene i slike kad ljudi stignu i odmore se.
Tko želi sudjelovati u radio emisiji neka dođe u srijedu u 17h u vjeronaučnu dvoranu, a tko želi slušati, može slušati radio- emisiju u četvrtak u 17.30. Bit će uživo, vjerojatno i uključeni telefoni. Inače radio – emisija ide svaka dva tjedna, četvrtak u 17.30h. U četvrtak se nalazimo u 16.00h u vjeronaučnoj dvorani, pa tko želi sudjelovati u emisiji, neka dođe..
Dragi moji, odmorite se, vidimo se!
Valentina
We would like to say thank you to all our friends who came to Ivanić Grad. We are really sad that you all left but we hope that we will meet again. It was wonderfull here and you all will stay in our memoriers and hearts, and we hope that you will remember us, and think about us in your prayers. Thank you friends from Italy, Poland, Ukraine, Hungary and France. You have made these 5 days a wonderfull, and we all have feeling like we know you very long time, and because of all of you, we are now all better friends to each other. THANK YOU!
(Ivana- with a red hair )
Taizé- Hodočašće povjerenja na zemlji
Da, jučer su mladi otišli iz naše župe. Bilo je smijeha, suza, pjesme, plesa. Sve u svemu, jedan prekrasan doživljaj. Stvarno su ostavili veliki trag u našim srcima koji, vjerujemo, nikada neće nestati.
Čak i sav onaj posao koji smo radili, sve što je bilo fizički naporno, više nam se tako ne čini. U tom radu smo se još više upoznali, povezali. A to i je duh Taizéa- povezanost i povjerenje.
Nitko ne može izdvojiti najbolji, najljepši dio tokom cijelog tog susreta jer je svaki dan bio poseban na svoj način. Možda će nam najviše ostati u sjećanju "Molitva za mir". Kasnije i "Festival naroda" gdje je svaki narod pokazao svoj ples, igru ili pjesmu. Svi su na neki način dopridonijeli, ako nikako drugačije, barem duhovno.
Zahvaljujemo se svim domaćinima koji su otvorili svoje domove nepoznatim ljudima, a najviše im zahvaljujemo što su otvorili svoja srca i prihvatili ih kao dio svoje obitelji.
Zahvaljujemo svim mladima, ministrantima i općenito svima koji su nam pomogli u organizaciji i svemu ostalom.
A najviše se zahvaljujemo Valentini bez koje ovaj susret ne bi ni dotakao Ivanić Grad. Nikada ne bi doživjeli sve ovo što smo doživjeli. I zato joj velika HVALA za sve što je učinila. I za to što se jako trudila oko svega. Hvala!
Nadamo se da nam nitko ništa ne zamjera, da nije bilo ružnih događaja i da se sve uspjelo riješiti. I oni incidenti i sve neugodno što se dogodilo bilo je zasjenjeno Taizéom, mladima i ljepotom susreta.
Vaši mladi.
Ivana
Hvala Taizé, hvala Ivanić!
