KAKO UMIRU PRAVEDNICI
U drugoj poslanici Korinćanima Sv. Pavao je rekao sljedeće: "Znam čovjeka u
Kristu: prije četrnaest godina - da li u tijelu, ne znam; da li izvan
tijela, ne znam, Bog zna - taj je bio ponesen do trećeg neba. I znam da je
taj čovjek - da li u tijelu, da li izvan tijela, ne znam, Bog zna - bio
ponesen u raj i čuo neizrecive riječi, kojih čovjek ne smije govoriti."(2.
Kor. 12, 2-4).
U 4. stoljeću n.e. pronađen je apokrifni spis u Pavlovoj kući u Tarzu, koji
opisuje apokaliptičku viziju Raja i Pakla. Vjeruje se da ga je napisao sv.
Pavao temeljem gore iznesenog citata iz Biblije, te je nazvan "Apokalipsa
Pavlova".
Iz Apokalipse prenosim dio koji opisuje Pavlovo viđenje kako umiru pravedne
duše i što se s njima dešava sa one strane granice smrti:
...Zatim vidjeh jedno od duhovnih bića kod sebe, i trgne me u Duhu Svetom
te ponese do dijela trećeg neba. I anđeo mi reče: Slijedi me i pokazat ću ti
mjesto kamo se vode pravednici kad preminu. A zatim ću te uzeti u provaliju
i pokazati ti duše grješnika, na kakvo se mjesto odvode kad umru. I pođoh za
anđelom, i on me odvede u nebo, te vidjeh nebeski svod i vidjeh tamo vlast,
a bijaše tamo i zaborav što vara i zavodi ljudska srca k sebi, i duh klevete
i duh bludništva i duh bijesa i duh besramnosti, i bijahu tamo knezovi zala;
vidjeh ih pod nebeskim svodom. I ponovo pogledah i vidjeh anđele bez
milosrđa, koji nisu imali smilovanja, čija su lica bila puna bijesa, a
njihovi su zubi stršali iz usta; njihove su oči blistale kao jutarnje
zvijezde Istoka, a iz kose na njihovim glavama izlazile su vatrene iskre, iz
usta također. I upitah anđela: Tko su ovi, Gospodine? A anđeo mi odgovori:
To su oni koji su određeni za duše bezbožnika u doba nevolje, što nisu
vjerovali da su kao pomoćnika imali Gospodina i nisu se pouzdavali u njega.
I pogledah u visinu te vidjeh druge anđele, čija lica blistaju poput sunca,
bokovi im opasani zlatnim pojasevima, imajući u svojim rukama palme i znak
Boga, odjeveni odjećom koja je ispisana imenom Sina Božjega, a ispunjeno
milinom i milosrđem. I upitah anđela: Tko su ovi, Gospodine, u tolikoj
ljepoti i milosrđu? A anđeo mi odgovori: To su anđeli pravednosti koji su
poslani da u doba nevolje dovedu duše pravednika što povjerovaše da su za
pomoćnika imali Gospodina. I rekoh mu: Moraju li pravednici i grješnici na
svaki način susresti svjedoke, kad jednom preminu? A anđeo mi odgovori:
Jedan je put kojim svi idu k Bogu, ali pravednici, jer uz sebe imaju svetog
pomoćnika, nisu zbunjeni kad se idu pojaviti pred Bogom.
I rekoh anđelu: Htio bih vidjeti duše pravednika i grješnika, kako odlaze sa
svijeta. A anđeo mi odgovori: Pogledaj dolje na zemlju! I pogledah s neba na
zemlju i vidjeh cijeli svijet, i u mom pogledu on bijaše kao ništa, i vidjeh
sinove čovječje kao da nisu ništa i kao da postaju sve slabiji; i začudih
se, te rekoh anđelu: Je li to veličina ljudska? A anđeo mi odgovori: To je
ona, i to su oni koji od jutra do večeri čine štetu. I pogledah i vidjeh
jedan veliki oblak koji se iz ognja širi na cijeli svijet. I rekoh anđelu:
Što je to, Gospodine? I reče mi: To je nepravednost, miješana knezovima
grješnika.
A ja kad sam to čuo, gorko zaplakah, te rekoh anđelu: Htio bih čekati duše
pravednika i grješnika te vidjeti, na koji način one izlaze iz tijela. A
anđeo mi odgovori: Pogledaj ponovno na zemlju! I pogledah i vidjeh cijeli
svijet, a ljudi bijahu kao ništa postajući sve slabiji. I pogledah, te
vidjeh čovjeka koji je počeo umirati. A anđeo mi reče: Ovaj, kojega vidiš,
je pravednik. I ponovno pogledah te vidjeh sva njegova djela koja je činio
za volju Božjeg imena; i sve njegove sklonosti, kojih se on sjeća ili ne
sjeća, sva stajahu pred njegovim pogledom u doba nevolje. I vidjeh da je
pravednik napredovao i našao okrepu i pouzdanje, a prije nego li je pošao sa
svijeta istovremeno su mu uz bok stali sveti i bezbožni anđeli, i vidjeh
njih sve, ali bezbožni ne nađoše mjesta da bi kod njega stanovali, a sveti
vladaše njegovom dušom, vodeći je dok nije izišla iz tijela. I oni su
poticali dušu govoreći: Dušo, uzmi na znanje o svom tijelu, iz kojega si
uzeta, jer to je potrebno da bi se na dan uskrsnuća ponovno vratila u isto
tijelo, zato da primiš što je obećano pravednicima. Dušu uzetu iz tijela oni
odmah poljubiše, kao da im je svednevice poznata, govoreći: Budi hrabra, jer
vršila si volju Božju dok si bila na zemlji. A anđeo joj, koji ju je u
pojedine dane promatrao, priđe ususret te reče: Budi hrabra, dušo; ja ti se
radujem, jer vršila si volju Božju na zemlji. Ja sam izvijestio Boga o svim
tvojim djelima kakva jesu. Na isti joj način priđe i Duh Sveti te reče:
Dušo, ne boj se i ne uznemiruj, kad si dospjela na mjesto koje nikada nisi
poznavala, i ja ću ti biti pomoćnik, jer nađoh u tebi okrepu za vrijeme kad
sam boravio u tebi, dok sam bio na zemlji. I isti je Duh ojača, a njezin je
anđeo uze i povede u nebo. I pođoše joj ususret zli gospodari pod nebom, te
dođe k njoj onaj duh zablude i reče joj: Kamo žuriš, dušo, te se usuđuješ
ući u nebo? Čekaj i dopusti da vidimo, ima li u tebi nešto od našega. I duša
je bila tamo privezana. I nasta rat između onih dobrih i onih zlih anđela. A
kad to vidje onaj duh zablude, jadikovaše jakim glasom te reče: Ah, poradi
tebe, što na tebi ne nađosmo ništa od svoga; i gle, svi anđeli i duhovi
pomažu ti protiv mene, i gle, svi su oni s tobom te si otišla na drugu
stranu. I zatim iziđe drugi duh, koji je klevetnik, i duh bludništva, te joj
dođoše ususret. Ali kad je ugledaše, zaplakaše nad njom te rekoše: Kako nam
ova duša pobježe? Ona je na zemlji vršila volju Božju. I gle, njoj zapravo
pomažu anđeli i ne daju da ona prijeđe na drugu stranu. - I sva gospodstva i
zli dusi dođoše joj ususret. Ali na njoj ne nađoše ništa od svoga. I nisu
bili u stanju da joj nešto učine. I škripali su zubima protiv ove duše, te
rekoše: Kako nam je izmakla? A anđeo koji ju je vodio, odgovori te reče:
Odvratite se posramljeni! Za vas nema puta do nje. Bili ste doduše jako
prepredeni prema njoj; dodvoravali ste joj se dokle god je bila na zemlji,
ali ona vas nije slušala.
I zatim začujem glas tisuće tisuća svetih anđela, kako govorahu: Raduj se i
veseli, o dušo, budi jaka i ne plaši se! - I jako su se divili nad onom
dušom, jer je čvrsto čuvala pečat živoga Boga. I tako je ohrabriše i
blagoslivljaše govoreći: Mi se svi nad tobom radujemo, jer si vršila volju
svoga Gospodara. - I odvedoše je da se pred licem Božjim pokloni. A kad je
prestala, onda odjednom padoše ničice Mihael i sva vojska anđela te se
pokloniše podnožju njegovim nogama i pokazaše duši: Ovo je Bog svih, koji te
stvori na svoju sliku i priliku. A pred njom požuri anđeo govoreći: Bože,
spomeni se djela njezinih; jer ovo je ona duša, o čijim sam te djelima
dnevno izvješćivao i da postupa po tvome sudu. I Duh reče na isti način: Ja
sam Duh životvorac, koji sam je ispunio dahom i boravio u njoj; kod nje sam
naime našao okrepu za vrijeme kad sam u njoj boravio. Ona je postupala po
tvome sudu. I začuje se glas Božji te reče: Kako ona nije ožalostila mene,
tako ni ja neću ožalostiti nju; kako se ona smilovala, tako ću se i ja
smilovati. Neka se dakle preda Mihaelu, anđelu Saveza, i neka je on vodi u
rajsko veselje, da tamo bude do dana uskrsnuća i da postane subaštinik sa
svima svetima. I zatim začujem glas tisuće tisuća anđela i arkanđela, i
kerubina, i dvadeset i četiri starca koji su pjevali himne, slavili
Gospodina te klicahu: Pravedan si, Gospodine, i istiniti su sudovi tvoji; i
ne gledaš tko je tko, nego svakome daješ po sudu svojem.
Lea
