A OVAKO UMIRU GRJEŠNICI
U nastavku na prethodni post prenosm izvadak iz "Pavlove Apokalipse", ovaj
put o načinu na koji umiru grješnici:
I reče mi anđeo: Pogledaj ponovno dolje na zemlju i čekaj na drugu dušu
bezbožnika, kako ona izlazi iz tijela, ona, koja je dan i noć uznemiravala
Gospodina govoreći: Ja ne znam ni za što drugo osim za ovaj svijet. Ta tko
je ušao u podzemni svijet i, izašavši iz njega, izvijestio nas da je tamo
sud? Ali ja pogledah i vidjeh sve omalovažavanje grješnika i sve što on
učini, a to stajaše pred njim u doba nevolje. I vidjeh da mu je ono doba
bilo gorče negoli budući sud. A onaj čovjek reče: O da se ni rodio nisam i
da nisam bio na svijetu! I nakon toga dođu istovremeno sveti i zli anđeli, a
duša grješnika vidje i jedne i druge, a sveti anđeli ne nađoše u njoj
mjesta. Zli se anđeli nje dokopaše; i kad ju je izvlačio iz tijela, anđeli
su je tri puta opominjali govoreći: O jadna dušo, pogledaj svoje tijelo iz
kojeg si izašla; jer na dan uskrsnuća moraš se vratiti u svoje tijelo da
primiš što je primjereno tvojim grijesima i tvojim bezboštvima.
I kad su je odveli, povjereni joj anđeo priđe te reče: O jadna dušo, ja sam
anđeo koji je pristao biti uz tebe te dnevno izvješćujem Gospodina o tvojim
djelima koja si počinila noću i danju; i da je bilo u mojoj moći, ja ti ne
bih bio služio niti jedan jedini dan, ali protiv toga nisam mogao ništa
učiniti. No Bog je milosrdan i pravedan sudac, i zapovjedio nam je da ne
prestanemo služiti duši sve dok se ne pokaje. Ali ti si izgubila vrijeme
kajanja. I ja postadoh danas strancem tebi a ti meni. Pođimo dakle pravednom
sucu; ne želim te prije otpustiti dok ne saznam da sam ti od današnjeg dana
postao strancem. I duh je smete a anđeo uznemiri. Ali kad je dospjela do
vlasti, budući da je otišla zato da uđe u nebo, na nju je bilo stavljeno
teško breme koje je bilo na drugima. Jer ususret joj dođoše zabluda, i
zaboravljenost, i prinosi, i duh bludnosti, i ostale moći te joj rekoše:
Kamo ideš, jadna dušo, te se usuđuješ hitati u nebo? Pričekaj da vidimo,
imamo li na tebi nešto od svoga, jer ne vidimo na tebi nijednog svetog
pomoćnika.
I kad su je pregledali, obradovaše se, te rekoše: Da, da, to je u tebi i ti
pripadaš posvema nama; sad znamo da ti pomoći ne može ni tvoj anđeo, i oteti
te nama. - Ali anđeo odgovori: Znajte da je ona jedna duša Gospodnja, a On
ne daje, a niti ja ne dam, da slika Božja bude u rukama zlikovaca. Jer onaj
koji me, u sve životne dane ove duše, podržavao, taj može podržati mene i
pomoći njoj. I ja je ne puštam, dok se ne uspne na prijestolje uzvišenoga
Boga. A kad je vidi, on ima nad njom vlast te je šalje tamo kamo hoće.
Na to začujem glas s nebeske visine koji govoraše: Donesite jednu dušu Bogu,
zato da spozna da je jedan Bog, kojega je ona vrijeđala. Kad je dakle ušla u
nebo, ugledaju je svi anđeli, na tisuće tisuća, te klicahu jednim glasom
govoreći: Jao tebi, jadna dušo zbog grijeha koje si počinila na zemlji; što
ćeš Mu odgovoriti kad ovamo pristupiš da mu se pokloniš? I odgovori anđeo
koji bijaše s njom: Plači sa mnom, moja najdraža, jer ja u ovoj duši ne
nađoh mira! A anđeli mu odgovoriše: Takva duša neka se odstrani iz naše
sredine. Jer otkako je ona ušla, njezin je vonj prešao na sve anđele. Zatim
je bila odstranjena da se ne klanja pred licem Božjim, a anđeo joj pokaže
Boga, Gospodina, koji je stvori na svoju sliku i priliku. A njezin anđeo
požuri pred njim govoreći: Gospodine, svemogući Bože, ja sam anđeo one duše,
o čijim sam te djelima izvješćivao danju i noću, što ne postupa prema tvome
sudu. Učini joj prema svome sudu! I Duh govoraše na isti način: Ja sam Duh
koji je u njoj boravio otkako je na svijetu stvorena, i nije slijedila tvoju
volju. Sudi je, Gospodine, po svom sudu! I glas Božji siđe na nju te reče:
Gdje je tvoj plod što si ga trebala donijeti, s obzirom na dobro koje si
primila? Jesam li kroz samo jedan dan postavio ikakvu razliku između tebe i
nekog pravednika? I ona zanijemi, jer ne imaše što odgovoriti. I ponovno se
začuje glas koji reče: Pravedan je sud Božji, i Bog ne gleda tko je tko, jer
tko je imao smilovanja, njemu će se smilovati, a tko nije bio milosrdan,
tome se neće iskazati milosrđe. Takav neka se preda anđelu Tartara, koji je
postavljen za kažnjavanje, i neka se pošalje u krajnju tminu, gdje je plač i
škrgut zubima, te neka bude tamo do Sudnjeg dana. I zatim začujem glas
anđela i arkanđela koji govorahu: Pravedan si, Gospodine, i pravedan je sud
tvoj.
I ponovno pogledah i gle! Jedna duša, koju su odvodila dva anđela, plačući
reče: Smiluj mi se, Bože, pravedni suče. Jer danas je sedam dana otkako sam
izašla iz svoga tijela i predana sam onoj dvojici anđela, i oni me odvedoše
na mjesta koja nikada nisam vidjela. A Bog, pravedni Sudac, joj reče: Što si
počinila? Ti zapravo nikada nisi imala milosrđa, zbog toga si izručena
takvim anđelima koji nemaju milosrđa, a jer nisi činila što je pravo, zbog
toga ni oni nisu s tobom postupali milosrdno u doba tvoje nevolje. Priznaj
dakle svoje grijehe koje si počinila, kad si bila u svijetu! A ona odgovori:
Gospodine, ja nisam griješila. I razgnjevi se Gospodin Bog, Sudac pravedni,
što ona reče nisam griješila, jer je lagala; i reče Bog: Vjeruješ li da ćeš
u svijetu još opstati, poput onih koji tamo griješe i to tajite, a svoj
grijeh krijete pred svojim bližnjim? A ovdje ništa nije skriveno. Jer kad
duše dolaze da se poklone pred licem Prijestolja, odjednom se razotkriju
dobra djela svake od njih kao i njihovi grijesi. I slušajući to, duša
zašuti, budući da nije imala što odgovoriti. I začujem Boga, Gospodina,
pravednog Suca, kako ponovno govori: Dođi, anđele ove duše, i stani na
sredinu! I dođe anđeo grješnice, imajući u rukama popis, te reče: Ovo su,
Gospodine, u mojim rukama svi grijesi ove duše od njezine mladosti do
današnjeg dana, od godine njezina rođenja; i kad Ti, Gospodine, narediš,
onda ću nabrojati njezina djela, počevši od pedesete godine starosti. A Bog,
Gospodin, pravedni Sudac, reče: Kažem ti, anđele, ja od tebe ne očekujem
račun, počevši od pedesete godine njezine starosti, nego obračunaj njezine
grijehe od pet godina prije negoli je umrla i dospjela ovamo. I ponovno reče
Bog, pravedni Sudac: Kunem se samim sobom i svojim svetim anđelima i svojom
vlašću, da se bila pokajala pet godina prije negoli je umrla, poradi
obraćenja od jedne godine, ja bih zaboravio sva njezina nedjela koja je
prije počinila, i dobila bi oproštenje i odrješenje grijeha, ali sada neka
pođe u propast. A anđeo grješne duše reče: Zapovjedi Gospodine, da onaj
anđeo dovede ovamo one duše.
I u istom času duše su bile dovedene u sredinu, a duša grješnika ih je
prepoznala. I Gospodin reče duši grješnika: Kažem ti, dušo, priznaj svoja
djela koja si počinila prema ovim dušama, što ih vidiš, kad su bile u
svijetu. A ona odgovori: Gospodine, još nije puna godina kako sam je ubila i
njezinu krv prolila na zemlju, a s drugom sam bludničila; ali ne samo to, ja
sam je jako oštetila pošto joj oduzeh imetak. I Bog, Gospodin, pravedni
Sudac, reče: Zar nisi znala, ako onaj koji je pretrpio nasilje od drugoga,
prije umre, dočekat će svoga mučitelja i zajedno će stati pred Suca da svaki
primi što je zaslužio?
I začujem glas nekoga koji reče: Ona duša neka se preda u ruke Tartara, i
mora se odvesti dolje podzemljarima, i neka se pošalje u muke te tamo ostane
do Sudnjeg dana. I ponovo začujem glas tisuće tisuća anđela koji su
Gospodinu klicali himan: Pravedan si, Gospodine, i pravedni su sudovi tvoji.
Lea
