Presveto srce Isusovo i BSM
Među ljudima se javljaju mnoge pobožnosti. Netko nešto smisli i doživi i to se proširi, a onda se tu uvuče raznih krivih stvari. Molitva uvijek treba biti kristocentrična, tj. upućivati na Krista i Boga. Ali crkva kao institucije je jako oprezna spram toga i zato ima svega nekoliko pobožnosti koje su od Crkve odobrene i preporučene. To su molitva krunice, pobožnost Krvi Kristovoj, prvih 9 petaka posvete Presvetom srcu Isusovom te prvih 5 subota Bezgrješnog srca Marijinog. !5. lipnja slavimo Presveto srce Isusovo, a 16. lipnja Bezgrješno srce Marijino. Presveto srce Isusovo je blagdan uz koji je vezana i ta pobožnost prvih 9 petaka. Početak je u 17.st. kad se Isus u nekoliko navrata objavio sestri Margareti Alakok. Izrazio je želju i učio ju kako da proširi pobožnost njegovom srcu. Na kraju je to bila božanska zapovijed putem privatne objave koju je Crkva provjerila i vrednuje ju kao autentičnu, dakle da se zaista Isus objavio toj svetici. U lipnju 1675. god. u osmini nakon Tijelova, ukazao joj se Isus i naložio da se zauzme da se na petak nakon tijelovske osmine uvede blagdan srca Isusova. Iako je bila izložena velikim protivljenjima (nije da Bog baš sve napravi umjesto nas i nije da sve bude odmah, to pokazuju mnoge objave Isusa i Marije raznim svecima i na mnogim mjestima), uveden je taj blagdan. Evo, Tijelovo je bilo 7. lipnja ove godine (državni blagdan, slavi se četvrtak nakon blagdana Presvetog Trojstva), a blagdan Presvetog srca Isusovog je 15.lipnja, dakle blagdan je uveden u Crkvu. Pobožnost koju je zahtijevao objasnio je pokazavši joj svoje srce: „Evo srca koje je ljude toliko ljubilo , te nije ništa štedjelo sve dok se nije iscrpilo i istrošilo da bi im posvjedočilo svoju ljubav. A kao zahvalnost ja od većine primam samo nezahvalnost, njihovim nepoštivanjem i svetogrđima, njihovom hladnoćom i njihovim prezirom što mi ih iskazuju u tom Sakramentu ljubavi. Zato te molim da prvi petak nakon osmine presvetoga Sakramenta bude posvećen posebnim blagdanom da bi se častilo moje Srce tako da se toga dana prima pričest i tako se naknadom dade zadovoljština za uvrede što ih primam za vrijeme dok je bilo izloženo na oltarima. A ja ti obećavam da će se moje srce raširiti da bi obilno izlilo moć svoje božanske ljubavi na one koji mu tu čast iskažu i koji nastoje da se ona Njemu iskazuje.“ Kasnije su se sabrala ta obećanja, ima ih 12, neka od njih su: Izlit ću mir na njihove obitelji, blagoslov za njihove pothvate, mlake će duše postati revne, blagoslovit ću kuće gdje bude izložena i čašćena slika mog srca, tješit ću ih u njihovim patnjama, imena onih koji budu širili ovu pobožnost bit će upisan u mom srcu, svima koji se budu pričestili na prvi petak uzastopce tijekom 9 mjeseci obećavam milost pokore na smrti – neće umrijeti u mojoj nemilosti ni bez sakramenata. Ta je pobožnost jako raširena u mnogim crkvama, pa tako i u našoj župi se svaki prvi petak u mjesecu ispovijeda prije mise, priređuje klanjanje i služi sveta misa. Najviše u Zagrebu šire tu pobožnost isusovci u bazilici Presvetog Srca Isusovog u Palmotićevoj ulici, jednoj od najpoznatijih crkvi u Zagrebu. Među vjernicima je najraširenija molitva tzv. zlatne krunice:“Isuse blaga i ponizna srca, učini srce moje po srcu svome!“ i litanije Presvetom srcu Isusovom, ali i često pjevana pjesma: „Srce božansko, Isusa moga, daj da sve više ljubim te ja!“
U našim domovima, posebice starijima, često vidimo slike Marije i Isusa sa njihovim plamtećim srcima –Marijino okrunjeno cvijećem i probodeno mačem i Isusovo okrunjeno trnovom krunom i iz njega kaplje krv. Oni pokazuju na svoja srca i blagoslivljaju nas sa tih slika. Srce Marijino je probodeno jer je to slika Zaharijinog proročanstva: „I tebi samoj mač boli će probosti dušu!“ a Isusovo je prikaz probodenog srca Isusovog dok je visio na križu. Marijino srce i Isusovo srce su jako povezani jer je Isus rastao pod njezinim srcem i svaka majka zna tu povezanost. Pobožnost Bezgrješnog Srca Marijinog slavimo sljedeći dan, 16. lipnja, a uz taj je blagdan povezana pobožnost 5 prvih subota. Zahtjeva za tom pobožnošću dala je Marija svojim ukazanjem u Fatimi 1917. godine. Ta je pobožnost dakle nedavno službeno uvedena u Crkvu, iako se i prije častilo srce Marijino. Sada je to dobilo i pravu formu. Marija je u tom ukazanju Luciji 4 puta spomenula svoje srce i izjavila da bog hoće da se ta pobožnost proširi po svem svijetu. Rekla je:“ Gledaj kćeri moja, moje srce probodeno trnjem što ga ljudi zabadaju svaki čas svojim psovkama i nezahvalnostima. Nastoj barem ti da me utješiš te poruči ljudima moje obećanje da ću pribaviti na čas smrti sve milosti potrebne za vječno spasenje svima onima koji se budu kroz prvih pet subota u mjesecu redom ispovjedili, koji se pričeste, izmole krunicu i proborave sa mnom četvrt sata, s nakanom da daju zadovoljštinu.“ To i danas molimo na početku krunice: „O moj Isuse, ovo je tebi za ljubav i kao naknada za uvrede koje se nanose bezgrješnom srcu Marijinom.“ I ovu pobožnost najviše šire isusovci, na Jordanovcu gdje je i crkva posvećena njenom srcu.
