Mladi župe sv. Petra iz Ivanić Grada

U mjesecu lipnju, kao i početku srpnja Crkva obiluje blagdanima. Kao što je sada puno posla i svi se žure dovršiti posao prije godišnjih odmora, i u Crkvi se pruža puno mogućnosti za duhovnu okrjepu prije nego odemo na odmor. Radi se o danima posebno važnima za duhovni život vjernika koja Crkva slavi kao i sve druge blagdane, ali su ovi naišli na veliki odjek među vjernicima, a neki od njih posebno u Hrvatskoj. To su. 13. lipnja častimo sv. Antu, 15. lipnja Presveto Srce Isusovo, 16. lipnja Bezgrešno Srce Marijino, 24. lipnja sv. Ivan Krstitelj.

1. Sveti Ante

Gotovo da nema crkve u kojoj nema kip svetog Ante, franjevca koji u ruci drži djetešce. Nije to samo u Hrvatskoj, već i u svijetu i to je također čudo da je jedan svetac toliko omiljen u cijelom svijetu, a bez da se posebno širila pobožnost prema njemu. Kod nas je posebno ljubljen zbog utjecaja franjevaca i posebno kod Hrvata katolika iz Bosne i Hercegovine kod kojih su franjevci odigrali i igraju veliku ulogu, a s njima je povezan sv. Ante kao veliki svetac njihovog reda. Tko je zapravo sv. Ante?
Puno ime mu je sv. Ante Padovanski. Danas je u Padovi veliko svetište, čuva se njegovo tijelo i relikvija njegovog jezika koji je rumen kao da je Ante nedavno umro, a ne u 13. st. Ante, pravi imenom Ferdinand, rođen je u plemićkoj obitelji, ali ubrzo je osjetio poziv da se posveti Bogu. Prvo je pristupio augustinskim redovnicima, ali tamo nije bio dovoljno zadovoljan stegom pa se pridružio franjevačkim misionarima. Imao je veliku želju otići u Afriku i tamo umrijeti mučeničkom smrću. Ali Bog je imao drugačije planove, pa kad je stigao u Maroko jako se razbolio od malarije i morao se vratiti u Europu. Vjetar je brod donio do Sicilije, Ante se zaputio u Aziz i tamo vidio onoga koga je žarko i želio vidjeti – sv. Franju Asiškog. Budući nije imao nikakve posebne naobrazbe, nisu ga htjeli primiti ni u jedan samostan (jer je još uvijek bio misionar). Napokon ga je jedan poglavar primio da tamo služi misu. Bio je pozvan da prisustvuje jednoj skupštini svećenika i budući nije došao predsjedatelj koji je trebao otvoriti skupštinu, Ante je bio zamoljen da on otvori svojim govorom. To je bila prekretnica njegovog života jer je sve prisutne očarao svojim govorom, a osobito sv. Franju Asiškog koji mu je nakon toga dozvolio da propovijeda po cijeloj provinciji Italiji. Poučavao je i na teološkim sveučilištima. Nakon smrti sv. Franje Asiškog, Ante je postao poglavar cijele provincije sjeverne Italije, i tu je službu vršio žarko propovijedajući i činivši mnoga čudesa po sj .Italiji. Oko 1230. smjestio se u Padovi i tu djelovao još godinu dana dok ga nije snašla smrt u njegovoj 32. godini života. Umro je u mjestu kraj Padove, ali je izrazio prije smrti želju da ga pokopaju u Padovi pa je tamo i pokopan, a ubrzo su braća izgradila veliku crkvu njemu u čast. Papa ga je već sljedeće godine proglasio svecem, što je bio izvanredni postupak jer inače proces beatifikacije traje puno duže, što vidimo i sada za proglašenje Ivana Pavla II, kojeg cijela Crkva smatra svecem, ali i Crkva ima svoje zakone pa ćemo to još pričekati. Kad je otvoren grob 1263. god. cijelo je tijelo istrulilo osim njegovog jezika kojim je neprestano žarko propovijedao, taj je jezik i danas takav i svatko tko odluči otići na hodočašće u Padovu imat će priliku vidjeti ga jer je izložen i ljudi časte tu relikviju.
Crkva sv. Antu časti kao naučitelja, ali je on nadaleko više poznat kao zaštitnik siromašnih i nemoćnih te ga se zaziva za pomoć u pronalaženju izgubljenih stvari. Svjetski je poznato karitativno društvo Kruh sv. Ante koje djeluje u mnogim crkvama i kod nas (npr. u katedrali nadesno imate pretinac u koji se može ubaciti novčić za pomoć siromašnima, a tako je i kod svih franjevaca). Antu se prikazuje s djetešcom u ruci jer ga je jednom dok je bio zadubljen u molitvi jedan svećenik kod kojeg je Ante boravio jedno vrijeme pred smrt, vidio kako u ruci drži djetešce, ali ne obično nego najsjajnije djetešce – samog Isusa, a zbog te svjetlosti je zapravo i ugledao taj prizor jer ga je ta svjetlost privukla pa je otvorio vrata sobice misleći da je požar. Ante mu je zabranio da o tome priča pa je on to ispričao tek nakon Antine smrti. Dakle, to djetešce koje Ante drži u ruci je Isus, a ne bilo kakvo djetešce. Uz Antu se vežu i mnoge druge legende, npr. da kad ga nitko drugi nije htio slušati išao je propovijedati ribicama o Bogu i one su se sakupile slušati ga, kad su to ljudi vidjeli poslušali su ga i mnogi se obratili Bogu. Druga zanimljiva je kako je pokazao da je Isus prisutan u hostiji – dogovorio se s jednim bahatim čovjekom da će povjerovati u stvarnu Isusovu prisutnost ako se mazga koju će izgladnjeti tri dana i kad joj nakon toga ponude istovremeno hranu i hostiju, prvo pokloni Isusu u hostiji. Tako je i bilo.
O obljubljenosti Ante vidimo i po tome što mnogi ljudi nose njegovo ime- Ante, Anita, Antun… I u našoj crkvi imamo kip sv. Ante, na desnoj strani od ulaza i često mu se ljudi mole. Poznata je pobožnost 13 utoraka svetom Antunu, 13 jer je to dan kad je umro i kad slavimo njegov nebeski rođendan 13. lipnja. Ako volite Antu i imate mogućnosti (financijski to nije puno) preporučam da odete u Padovu i tamo posjetite njegov grob, a u blizini je i svetište našeg blaženika:Leopolda Mandića, malog čovjeka, a velikog ispovjednika. Obično su u ponudama ta dva mjesta zajedno obilaze. Po životu sv. Ante se vidi da se svecem postaje, a ne rađa i završit ću njegovom misli o svecima:“Sveci se rađaju za korist svih ljudi.“

13.06.2007. u 09:59 | 0 Komentara | Print | # | ^

<< Arhiva >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

<	lipanj, 2007					>
P	U	S	Č	P	S	N
				1	2	3
4	5	6	7	8	9	10
11	12	13	14	15	16	17
18	19	20	21	22	23	24
25	26	27	28	29	30

Mladi župe sv. Petra iz Ivanić Grada

Opis bloga

Linkovi

Obavijesti