ZAHVALNOST
Što reći, ovo je sasvim drukčiji pogled na život…
Upućujem svoju zahvalnost:
SUPRUZI: koja najavljuje, za večeru su hrenovke s pecivom …
Jer je tu večer kod kuće sa mnom, a ne negdje vani, s nekim drugim…
SUPRUGU: koji leži na sofi pretvorivši se u krumpir na kauču,
Jer je tu večer kod kuće sa mnom, a ne negdje vani, u kafiću ili pivnici…
MOJOJ KĆERKI TINEJDŽERKI: kad se žali što treba pati posuđe…
Jer to znači kod kuće je, a ne negdje vani na ulici…
ZA POREZE ŠTO IH PLAĆAM: jer to znači zaposlen/a sam…
ZA SAV NERED ŠTO GA MORAM SREDITI POSLIJE ZABAVE… jer to znači okružuju me prijatelj.
ZA SVU ODJEĆU KOJA POSTAJE POMALO PRETIJESNOM jer to znači imam dovoljno hrane…
SVOJOJ SJENICI KOJA ME PRATI PRI RADU jer to znači da sam vani na suncu…
TRATINI KOJU TREBA POKOSITI, OKNIMA KOJE TREBA OČISTITI, OLUCIMA KOJE TREBA PRILAGODITI jer to znači, imam dom.
ZA SVE PRITUŽBE KOJE ČUJEM O VLASTIMA… jer to znači imamo slobodu govora…
ZA MJESTO KOJE NAĐEM SASVIM NA KRAJU PARKIRALIŠTA jer to znači, još mogu hodati uz blagoslov što imam prijevoz.
NA VISOKOM RAČUNU ZA GRIJANJE jer to znači, toplo mi je.
GOSPOĐI U CRKVI KOJA U REDU IZA MENE PJEVA BEZ SLUHA… jer to znači, ja mogu čuti.
NA HRPETINI RUBLJA KOJU TREBA OPRATI I IZGLAČATI… jer to znači, imam odjeće koju mogu nositi.
ZA UMOR I BOL U MIŠIĆIMA NA KRAJU DANA… jer to znači, još mogu naporno raditi.
ZA ALARM ŠTO SE UKLJUČI ČAK I VRLO RANO UJUTRO… jer to znači, darovan mi je još jedan dan života.
(a ja se zahvaljujem Kristini što mi je ovo poslala, i svima vama, jer ipak onda ovaj blog ima svrhu 
)
