primjećuješ li kako potpetice glasnije odzvanjaju,
glasovi djece duže ječe,
korak je lakši,
glava teža
spremnija za obaranje
jer u zidove se uvukla ta neimenovana praznina
jutros sam plivala u moru slova i nisu se spajale u riječi
znam da brineš hoću li strugat glavom o ove jalove zidove
nemoj
prerast ću ja i to
imamo sreće što nema nekih većih devijacija
jer ti bi otišao
...upravo sam se sjetila zašto nismo pričali posljednje dvije godine