To nije istina?

u svakom pogledu
svakog dana
pretvaramo se
loveći krive ciljeve.

a i što je to cilj?
šapućem,onako sebi u bradu
možda eudaimonija dopre do me...a možda ja i nemam cilj.

u svakom pogledu
svakog dana
pretvaram se da vidim cilj
gledajući dno čaše
pa pokušavamo reći nešto pametno
moja čaša i ja
kao:
"dobro je. na pola puta smo da spoznam sebe."
"dobro je. na pola puta smo da spoznam pravu mjeru za utopit tugu, ostajući suha obraza."
"dobro je. na pola puta smo da se hiljade misli polome u jednoj točki i nestanu."
"dobro je. postala sam svjesna svoga srca negdje previše visoko,kako kuca kako neka šakica koja želi van."


u svakom pogledu
svakog dana
ciljano pijem
jer bridi
jer grije iznutra
jer mekša me
pa se osjećam lagano
spremna da šamaram današnji dan.

"neka,dobro je.
sutra...sutra ćemo po starom."

diši
samo diši
otupjet ćeš i na tih 21 gram
postat će višak
nećeš si falit...

hodaj
samo hodaj
i ne okreći glavu
praznina je ono što ostavljaš
neće ti falit...

kreni
za boga miloga
kreni
i ne staj....

netko će već znati kolika staneš u taj 21 gram.

Da, trebali smo...ovako ili onako.
trebali smo ...ali nismo,nisam.
pa hiljaditi put premećem slike po glavi
i ne vidim ništa.

Trebali smo...ali nismo,nisam
pa sanjam da gubim
padam
san u snu
vjetar na vratima
i pitam se odakle sve ovo izvire.

Trebali smo...ali nismo,nisam
pa stružem zidove svog uma
do cigle,do koske
i vrpam svoj život
tapkajući na mjestu.

Trebali smo...neznam...možda.