|
" Kad šutimo, postajemo nepodnošljivi,
kad govorimo, postajemo smiješni."
odakle ti to?!
jel bitno?
dovraga,bitno je!
gledam kako čita novine.
kreće od zadnje stranice, letimično čitajući naslove.
u hipu, zadnja, prva i nazad na horoskop.
smiješka se, palcem i kažiprstom prelazi po ušnoj resici.
nokti su mu opet izgriženi, a košulja poluzgužvana.
pali cigaru, pročisti grlo i važno doda:
"ne zanemarite prijatelje. ako ih niste dugo kontaktirali, vrijeme je da obnovite vaša druženja"...pravi pauzu, uvlačeći dim i znam da drami.
Trebam li mu reći da je postao dobro postavljena pozornica u kojoj ima ulogu autora, scenografa,kompozitora i glavnog glumaca?
ne govorim ništa.
prebrojavam u sebi...devedeset devet.
stavljam kažiprst na donju usnu i ubrajam i sebe.
sto, rekla sam sebi i progutala brojku.
Trebam li mu reći da nikog nisam zvala, da je došao nepozvan?
nedjelje čuvam za sebe. prebrojavam fasade i učim se ponovnom čitanju.
Trebam li mu reći da gleda u vreću iz koje ponekad vadim riječi ne birajući slova?
da me ne poznaje...niti malo
i kako imam želju da tako i ostane
da imam želja...imam želja...dodirujući kažiprstom donju usnu, izgovaram...sto
Trebam li mu reći?
|