To nije istina?

Evo gledam danima tu kutiju cigara
i pušim,
Na bijeloj podlozi,crnim slovim:
„Pušenje ubija“,
pa si mislim,
kroz dim...dva,
pola kutije,
gdje je tvoja bijela podloga ispisana crnim slovima:
„Ubijam“,
gdje je moja bijela podloga ispisana crnim slovima:
„Pazi,lomljivo“?

A lijepo mi kaže,
bijela podloga ispisana crnim slovima:
„Potražite pomoć za prestanak“.
Pa joj lijepo kažem,
kroz dima...dva,
cijela kutija,
„Pomoć,pomoć, pomoć...“

izgubila sam se
putujući
do sebe
do tebe.

ograničava me
jednosmjernost
nemogućnost povratka
pa kotrljam
danonoćno
jutrima iz pet
ispijam kafu
i
mučim.

mučim jer što bi ti rekla
pođi sa mnom
Kako?
i
Gdje?

besciljno
gladna
tvojih ruku
kao nekad
besmisleno
gladna
tvojih usana
kao nekad
kao nikad
stoga mučim
i
kotrljam
tiho
isprazno
bez misli
tvog glasa
samo jeka
i
taj zid.