ograničava me
jednosmjernost
nemogućnost povratka
pa kotrljam
danonoćno
jutrima iz pet
ispijam kafu
i
mučim.
mučim jer što bi ti rekla
pođi sa mnom
Kako?
i
Gdje?
besciljno
gladna
tvojih ruku
kao nekad
besmisleno
gladna
tvojih usana
kao nekad
kao nikad
stoga mučim
i
kotrljam
tiho
isprazno
bez misli
tvog glasa
samo jeka
i
taj zid.