To nije istina?

Danas mi je pošlo za rukom popušiti samo jednu cigaretu. Zapravo s njom sam uspjela popušiti osmosatnu frustraciju,grižnju savjest,zadržavanje riječi na vrhu jezika i prikriveno kolutanje očima. Osjećam se nekako lakše.Možda zato što sam uspjela ubiti one 622 kalorije polumasnog špeka kojeg sam pojela za ručak. Mislim da bih trebala popušiti još jednu ,ali ovaj put prije jela. Možda se nekako uvučem u onu suknju s prošlogodišnje rasprodaje. Nekako mi je limit tri cigarete dnevno ili dvodnevno. Zapravo se tješim kako ne pušim.Iskreno mrzim pušače i njihove drame oko toga gdje će pušiti,hoće li moći pušiti i napokon prestaju pušiti.
Pušim po potrebi. Smatram to nekom vrstom lijeka. Netko guta tablete,a ja cigarete.Rijetko kad kupujem iste i upravo sama pomisao da si tu i tamo poklonim crveni,bijeli,plavi…paketić nekako mi daje krila.Rekla bi moja prijateljica Sanja da kompenziram nedostatak mamine,tatine… i pažnje svih kretena koji me nisu znali cijeniti. Dam glavu da je u pravu, ali koga briga. Zapravo,nju je briga jer kako kaže mogla bi odapeti, ostati neplodna, nepokretna i u svim ostalim stanjima koja pišu crnim slovima na tako mi dragim paketićima.
Iskreno,mislim da se samo želi dočepati one suknje s rasprodaje.:)