VIZIONAR - magazin na rubu znanosti.
Za one koje zanimaju pouzdane informacije o fenomenu NLO-a, free energyju i održivom razvoju. U svijetu čuda nema ih potrebe izmišljati. Stoga je VIZIONAR neprekidno u potrazi za znanstvenim potvrdama naizgled nepostojećih pojava, holističkim pogledom na svijet i tragovima davno zaboravljenih civilizacija.
Na svim kioscima (ili na broj 01/6683630) Raniji brojevi
Ja se zaista ne kužim u religiju, ali priča na koju sam nedavno naišao bila mi je baš uzbudljiva.
Njeno osnovno pitanje jest: Je li evanđeoska priča o Isusu istiniti prikaz povijesnog „učitelja“ koji je hodao zemljom prije dvije tisuće godina godina ili tek mit sastavljen od drugih mitova i polubogova? Napisani su podeblji svesci puni nagađanja o prirodi i povijesnoj pozadini Isusa Krista. Mnogi su pokušavali osvijetliti Isusov identitetu i sastaviti biografiju koja podupire vjeru ili koja otkriva čovječniju stranu Božjeg sina. Unatoč hiperprodukciji takve literature, neki stručnjaci naglašavaju da javnosti vlada veliki nedostatak obrazovanja na području religije i mitologije – većina ljudi o tome ne zna gotovo ništa. Čitateljima časopisa Nexus ova tema, o mitološkoj pozadini Isusova lika, neće biti nepoznata, ali dovoljno je zanimljiva da je vrijedi ukratko prepričati.
Uglavnom, prema onom što se govori u školama i crkvama, stječe se dojam da nema puno dvojbe oko toga da je Isus Krist povijesna ličnost (kao što piše u vrlo popularnoj knjizi Sveta krv sveti gral, gdje ga se opisuje kao „običnog“ čovjeka) te je jedino sporno pitanje njegovo prihvaćanje kao Božjeg sina i Mesije. No, najdublje sporno pitanje je samo postojanje osobe po imenu Isus Krist. Premda teže uočljivo na policama popularnih knjižara, postoji ogromna količina literature koja pokazuje da je Isus Krist mitski lik poput onih iz grčke, rimske, egipatske, sumerske, feničke i indijske mitologije i da se temelji na mnogo starijim mitovima i likovima iz cijelog svijeta. Tj. da se ne radi o stvarnoj osobi.
Autorica Acharya S (povjesničarka i predavačica na institutu za proučavanje grčke civilizacije American School of Classical Studies sa sjedištem u Ateni, pravim imenom D. M. Murdock) u knjigama The Christ Conspiracy i Suns of God predstavlja niz dokaza da je Isus personofikacija mita o bogu-suncu. Neki od njih slijede malo niže
AUTENTIČNOST EVANĐELJA
Ona se poziva i na druge autore koji su se bavili Isusom, pa tako navodi da u knjizi „Krivotvorine u Kršćanstvu“ Joseph Whelles tvrdi da su „sva Evanđelja svećeničke krivotvorine napisane stotinu godina nakon navodnih događaja koje opisuju.“ Najraniji kršćanski dokumenti, Poslanice koje se pripisuju „Pavlu“, nikada ne govore o povijesnoj pozadini Isusa Krista, već samo o njemu kao duhovnom biću koje je bilo poznato gnostičkim sektama stotinama i tisućama godina. Nekoliko „povijesnih“ referenci na stvarni Isusov život su dokazive interpolacije i krivotvorine kao što je, kako tvrdi Wheless, slučaj i sa samim poslanicama, budući da ih nije napisao „Pavao“. U Pavlovim djelima se (to piše Edouard Dujardin) „ne spominju Pilat, Rimljani, Kajfa, Sanhedrin, Herod, Juda, svete žene, nitko iz evanđeoskog opisa Pasije, također, uopće se ne spominju niti sami događaji iz Muke.“ Autor Mangasarian primjećuje da Pavao nikad ne citira navodne Isusove propovijedi i govore, prispodobe i molitve, niti ne spominje Isusovo nadnaravno rođenje i čuda, što bi vjerojatno bilo vrlo važno njegovim sljedbenicima.
U evanđeljima, sastavljenim između 170. i 180. godine, njihovi navodni autori (apostoli) iznose međusobno proturječne opise Kristovog života i podrijetla. Datum Isusovog rođenja različito se navodi. Njegovo rođenje i djetinjstvo se spominju u „Marku“ i premda se u „Mateju“ i „Luki“ tvrdi da je „rođen od Djevice“, njegovo obiteljsko stablo preko Josipa ide unazad do kralja Davida, kako bi se „ispunilo proročanstvo“. U prva tri sinoptička Evanđelja piše kako je propovijedao godinu dana prije smrti, dok se u „Ivanu“ spominje period od tri godine. „Matej“ piše da je Isusovom Govoru na Gori nazočilo mnoštvo, dok Luka tvrdi da je ta propovijed bila namijenjena samo učenicima. Opisi Muke i Uskrsnuća međusobno se jako razlikuju i nitko ne govori s koliko godina je umro. Zato autor Wheless kaže da su „takozvane 'kanonske' knjige Novog Zavjeta, kao i Staroga, pune proturječnosti i zbunjujućih tvrdnji, tako da je do danas priznato oko 150 000 različitih interpretacija.“
Acharya piše da se Isus spominje samo u Bibliji – ne spominje ga niti jedan povjesničar suvremenik. Poznati starogrčki kroničar Židova i filozof Filo (20. pr. K – 50. p.K) ne spominje ga, kao ni 40-ak drugih povjesničara koji su pisali tijekom prva dva stoljeća poslije Krista. „... Osim dva krivotvorena ulomka u djelima židovskog pisca, i dva sporna ulomka u djelima rimskih pisaca, (u tim djelima) nema zapisa o Isusu Kristu“. Glede pisma Trajanu koje je navodno napisao Plinije mlađi, jedne od malobrojnih referenci na Isusa koju kršćani navode kao dokaz postojanja Isusa, postoji samo jedna relevantna riječ - „kršćani“. Dokazano je da se radi o neistini, a sumnja se da je i cijelo pismo lažno. Što se tiče ulomka iz djela povjesničara Tacita, koji se rodio dva desetljeća nakon navodne Isusove smrti, stručnjaci ga smatraju krivotvorinom. Branitelji kršćanstva spominju još i ulomak iz Svetonijevih djela koji se odnosi na nekoga tko se zove Chrestus ili Chresto, i tko se oslovljava kao Spasitelj; međutim, ime „Chrestus“ ili „Chresto“ (što znači „koristan“) često su nosili oslobođeni robovi.
Dr. Alvin Boyd Kuhn je rekao da će „prosječni kršćanski svećenik koji je čitao isključivo literaturu odobrenu od strane Crkve svakom znatiželjnom župljaninu reći da nijedan događaj u povijesti nije tako dobro opisan kao što je Kristov život u Evanđeljima.... Svećenik neće reći da je u počecima Crkve krivotvorenje bilo sveprisutno. Radi same istine važno je ispitati navodne dokaze iz sekularne povijesti i ustanoviti koliki kredibilitet imaju.“ Kaže još da se „navode samo četiri povjesničara koji spominju Isusa: Plinije, Tacit, Svetonije i Jozefus. Relevantni ulomci su kratki i pojavljuju se samo jedanput (kod Jozefusa postoje dva ulomka)...Ti skromni navodi dokaz su za jedan od najbolje opisanih događaja u povijesti....I katolički učenjaci se slažu da su ti ulomci najvjerojatnije krivotvorine revnih kršćana koji su gorljivo željeli autoritete tih povjesničara iskoristiti kao potvrdu Isusovog života. Ukupno četrdeset ili pedeset redaka iz svjetovne povijesti koji podržavaju postojanje Isusa Nazarećanina i koji su u potpunosti diskreditirani.“
LEGENDE I ISUS
Prema povjesničarki Acharyji, Isus Krist nije povijesna osoba već zbir legendi, heroja, bogova i polubogova. U povijesti je puno mitova koji donose istu priču kao i Novi Zavjet, samo s različitim imenima i narodnostima likova. Legenda o Isusu gotovo je jednaka priči o Krišni koja potiče iz otprilike 1400. godine prije Krista. Isto se može reći i za mit o Horusu koji je gotovo identičan priči o Isusu.Priča o Isusu sastoji se od elemenata iz mitova o drugim božanstvima iz širokog zemljopisnog područja, kao što su mnogi spasitelji svijeta i Božji sinovi, od kojih je većina starija od kršćanskog mita, i od kojih je većina raspeta ili pogubljena.
Evo par od bar trideset koje Acharyja navodi: Adad u Asiriji,
Adonis, Apolon i Heraklo (»Herkul«) i Zeus u Grčkoj,Alkidej u Tebi, Atis u Frigiji, Baal u Feniciji, Bali u Afganistanu, Beddru u Japanu, Buddha u Indiji, Krit u Kaldeji, Hesus kod Druida,
Horus, Oziris i Serapis, čiji je dugokosi i bradati izgled preuzet za lik Krista, itd.
BUDA I ISUS
Iako većina ljudi Budu smatra osobom koja je živjela oko 500 godina pr. Kr., za njegov lik može se također pokazati da se radi o kompilaciji bogoosoba, legendi i priča o različitim svetim ljudima. Prema Achiryji, Budi i Kristu zajedničko sljedeće: Budu je rodila djevica Maja koju su smatrali »Kraljicom neba«; bio je kraljevskog podrijetla; izvodio je čudesa, liječio bolesne, nahranio 500 ljudi iz »male košare s kolačima« i hodao po vodi; ukinuo je idolopoklonstvo, bio »sijač Riječi« i propovijedao o »uspostavi kraljevstva pravde«;poučavao je čistoću, umjerenost, toleranciju, suosjećanje, ljubav i jednakost svih ljudi; doživio je preobraženje na gori; bio je razapet da bi iskupio grijehe, patio je tri dana u paklu i nakon toga uskrsnuo; uzdigao se u Nirvanu odnosno »nebesa«; Budu su smatrali »Božjim pastirom«, »tesarom«, »beskonačnim i neuništivim«;Zvali su ga »Spasitelj svijeta« i »Svjetlo svijeta«.
EGIPATSKI HORUS KAO ISUS
Legende o Horusu stare su tisućama godina, a s Isusom mu je zajedničko sljedeće; Horusa je rodila djevica Izida-Meri 25. prosinca u špilji/jaslicama, rođenje je najavila zvijezda na Istoku, a prisustvovala su mu trojica mudraca; kao dijete je bio učitelj u hramu, a kršten je u dobi od trideset godina; Horusa je krstio »Anup Krstitelj«, koji kasnije postaje »Ivan Krstitelj«; imao je dvanaest učenika; izvodio je čuda i jednog čovjeka po imenu El-Azar uskrisio je iz mrtvih; hodao je po vodi; preobražen je na gori; bio je razapet, pokopan u grobnici i nakon toga je uskrsnuo; i on je bio »Put, istina, svjetlo, Mesija, pomazanik, sin Božji, sin čovjekov, dobri pastir, Božji jaganjac, Riječ« i tako dalje; bio je »ribar« i povezivali su ga sa jaganjcem, lavom i ribom (»Ichthys«); Horusov osobni pridjevak bio je »Iusa«, »vječni sin« »Ptaha«, »Oca«; Horusa su zvali »KRST« odnosno »Pomazanik« davno prije kršćana.
MITRA, PERZIJSKI BOG SUNCA
Kršćanska hijerarhija gotovo je identična mitrijskoj verziji koju je zamijenila. Praktički svi elementi katoličkih rituala, od mitre do hostije, od svete vode i oltara do doksologije, izravno su preuzeti od ranijih poganskih religija misterija. Priča o Mitri pojavila se najmanje šesto godina prije kršćanskog mita. Mitra i Krist dijele sljedeće: Mitru je 25. prosinca rodila djevica;
poznavali su ga kao velikog putujućeg učitelja i majstora; imao je dvanaest pratioca odnosno učenika; izvodio je čuda; bio je pokopan u grobnici; nakon tri dana je uskrsnuo; njegovo uskrsnuće slavilo se svake godine; zvali su ga »Dobri pastir«; smatrali su ga »putem, istinom i svjetlom, iskupiteljem, spasiteljem, Mesijom«;
identificirali su ga i kao lava i kao jaganjca; njegov sveti dan bio je nedjelja, »dan Gospodnji «; Mitrin glavni blagdan slavi se na dan kada je uskrsnuo, što je kasnije postao Uskrs; njegova religija imala je euharistiju odnosno »Gospodnju večeru«.
KRIŠNA U INDIJI I ISUS
Krišna i Isus dijele više od sto sličnosti, a čak preko tristo ako se uračunaju različita nekanonska evanđelja. Osim sličnosti imena, Krišnu je rodila djevica Devaki (»Božanstvena«); njegov otac bio je tesar; njegovom rođenju prisustvovali su anđeli, mudraci i pastiri te je bio darivan zlatom, tamjanom i mirhom; progonio ga je tiranin koji je naredio pokolj tisuća novorođene djece; bio je kraljevskog podrijetla; kršten je na rijeci Gangi; radio je čuda; uskrsavao je mrtve i iscjeljivao gubavce, gluhe i slijepe; poučavajući ljude o milosrđu i ljubavi koristio je parabole; »živio je siromašno i volio siromašne«; doživio je preobraženje pred svojim učenicima; prema nekim legendama, umro je na drvetu odnosno bio razapet između dvojice lopova; ustao je iz mrtvih i uzašao na nebo; naziva ga se »pastirskim bogom« i »bogom svih bogova«; smatrali su ga »Iskupiteljem, prvorođencem, nositeljem grijeha, osloboditeljem i univerzalnom riječi«; bio je druga osoba u Trojstvu i proglasio se »uskrsnućem« i »putem do Oca«; smatrali su ga »početkom, sredinom i krajem« (»Alfa i Omega«), kao i da je sveznajuć, sveprisutan i svemoćan; njegovi učenici dodijelili su mu naslov »Jezeus«, što znači »čisti duh«;Krišna se trebao vratiti i boriti sa »Princem zla« koji će opustošiti zemlju.
Ime »Krist« potječe od hindske riječi »Kris« (kao u Krišna), koja označava Sunce. Nadalje, budući da su Horusa zvali »Iusa/Iao/Iesu« »KRST«, a Krišnu »Jezeus« stoljećima prije nego što je sličnim imenom nazvan bilo koji židovski lik, možemo sa sigurnošću pretpostaviti da je Isus Krist tek ponavljanje, između ostalih, Horusa i Krišne, kaže Acharyja.
EGIPATSKI ZAPISI
U pripovijesti o »Lazaru«, mumiji koju je Isus uskrisio iz mrtvih, kršćanski prepisivači nisu bitno promijenili ime – »El-Azar« je bilo ime egipatskog mrtvaca kojeg je Horus podigao iz mrtvih 1000 godina prije židovske verzije. Ta priča je alegorija za Sunce koje se vraća iz mrtvila. Horusov glavni neprijatelj – izvorno Horusovo drugo lice ili »mračni« aspekt – bio je Set odnosno »Sata«, od čega potječe »Sotona«. Horus se borio sa Setom na isti način kao što se Isus bori sa Sotonom, četrdeset dana u divljini. Taj mit predstavlja trijumf svjetla nad tamom, odnosno povratak Sunca kako bi prekinulo teror noći. I doista, to što kršćani vjerske dužnosti obavljaju nedjeljom (nedjelja na eng. = Sun-day – dan Sunca; op. prev.) možda odaje pravo podrijetlo njihova boga i bogočovjeka. Drevnim narodima Sunce je bilo tako važno da su napisali »Sunčevu knjigu« odnosno »Helio Bibliju«, odakle je nastao izraz »Holy Bible«.
Ni postojanje 12 patrijarha i 12 učenika ne bi bila slučajnost, jer postoji dvanaest astroloških znakova i mjeseci. Poput Herkulovih 12 zadaća i 12 Horusovih »pomagača«, Isusovih 12 učenika simbol su za znakove Zodijaka i ne predstavljaju stvarne osobe koje su sudjelovale u drami smještenoj oko tridesete godine kršćanske ere.
SUNCE –PRIKRIVENO BOŽANSTVO
Prema Acharyji, razlog sličnosti svih ovih priča, s bogoljudima koji uskrsavaju nakon raspeća, koji čine čuda i imaju dvanaest učenika, je taj što su sve te priče utemeljene na kretanju Sunca nebom. Sunce i dvanaest zodijačkih znakova vidljivi su širom Planeta. Isus Krist i svi drugi bili su personifikacije Sunca, a evanđeoska priča je reciklaža mitološke formule povezane s kretanjem Sunca po nebesima.
Mnogi svjetski razapeti bogoljudi imali su svoj tradicionalni rođendan 25. prosinca. To je zato što su stari narodi prepoznali da se Sunce svake godine spušta sve do 21. ili 22. prosinca, zimskog solsticija, kada se na tri dana prestaje gibati prema jugu te se zatim ponovno počinje kretati prema sjeveru. Tijekom tog razdoblja, proglasili su drevni narodi, »Božje sunce« na tri dana »umire« a (zatim) biva »ponovno rođeno« 25. prosinca. Ljudi iz davnina prilično su dobro shvatili da bi bili u velikoj nevolji da se Sunce ne zaustavi i ne počne kretati u suprotnom smjeru. Stoga su brojne različite kulture rođendan »sunca Božjeg« slavile 25. prosinca.
Na nekim područjima kalendar je izvorno počinjao u konstelaciji Djevice i stoga je Sunce »rodila Djevica«. Sunce je »Svjetlost svijeta«, »dolazi s oblacima i gledat će ga svako oko«. Izlazi ujutro kao »Spasitelj čovječanstva«, ima koronu, »krunu od trnja«, odnosno aureolu, »hoda po vodi«.»Pratitelji«, »pomagači« odnosno »učenici« Sunca su dvanaest mjeseci i dvanaest znakova Zodijaka ili konstelacija kroz koje Sunce mora proći. Sunce je u dvanaest, u podne, u kući ili hramu »Najvišem«; stoga »on« počinje »posao svojeg Oca« u »dobi« od dvanaest godina. Sunce u svaki znak Zodijaka ulazi pod kutom od trideset stupnjeva; stoga »Sunce Božje« počinje svoju službu u »dobi« od trideset godina. Sunce je obješeno na križu odnosno »razapeto«, što predstavlja njegov prolazak kroz ekvinocije, pri čemu je proljetni ekvinocij Uskrs.
Drevni ljudi nisu bili praznovjerna gomila koja je doista vjerovala da su njihova božanstva stvarne osobe. No, bilo je korisno drevne narode prikazati kao neprosvijećenu rulju koja je trebala »svjetlo Isusa.« No, ti narodi nisu u svojim moralnim načelima i duhovnim praksama bili manje napredni, a i dobro su znali da su njihovi bogovi astronomske i atmosferske prirode.
Stoga, prema mnogim znanstvenicima, niti Isus nije bio povijesni „učitelj“ koji je hodao zemljom prije 2000 godina, već mit sastavljen od drugih mitova i polubogova. A svi su personifikacije sveprisutnog mita o Bogu-Suncu.
Što možda za religiju zvuči heretički, ali u biti je još i pravednije – jer Sunce je izvor života na Zemlji. Zašto ga ne bismo slavili kao takvog? Što, uostalom, možda i radimo, a da niti ne znamo.
Nakon dugo vremena sam otvorio folder s komentarima skupljenim u zadnjih par tjedana, kroz koje se već duže spremam proći i odgovoriti ako imam što. Pa da krenem.
Ali prije svega: od dobitnika stripova SPON i BRUTALKA su se javili, ali ne i LAURA. Pa javi se.
Evo sad nekoliko misli, uz koje sam na žalost zaboravio kopirati ime osobe koja je stavila komentar, ali nema veze. TAJ ili TA piše još polovicom studenog:
„Znanost se ne protivi nikakvim fenomenima, to je suludo uopće pomisliti. Te izjave su obične laži i floskule ljudi koji na ovakvim stvarima pokušavaju zaraditi. Ako fenomen postoji, postoji. Može se reproducirati, ponoviti. Nitko ne može fenomenu zabraniti da se pokaže. Nitko nikoga ne sprječava u istraživanju, jer je znanost antidogmatska. Ako stvar ponovi više timova, nastala bi revolucija.
No toga nema. Imamo sporadične bliceve pseudoznanosti, naprosto iz razloga što ona nije održiva osim kao prodavanje magle. Ne funkcionira. Ovakvih fenomena nema, ili su već objašnjeni.“
Po mojem skromnom mišljenju, meni se čini da je sve ovo točno i nije, to jest kako kad i kako gdje. Naime, razni znanstvenici zaista istražuju razne stvari. I radovi se objavljuju. Neki lako, neki teško. Pa onda, postoji razlika između raznih disciplina – oni koji se bave tehnologijama naravno da su egzaktni. U robotici nećete imati puno dubinski spornih točaka. Mobitel ili radi ili ne. Kemičar koji se bavi novim materijalima također se neće suočiti s problemima paradigme. I matematičaru nitko neće dovoditi u pitanje Pitagorin poučak.
S druge strane, oni koje se bave poviješću ili biologijom ili podrijetlom života naravno da su puno manje egzaktni. Oni ne mogu bez zadanih okvira. Neke novosti na tim poljima prođu odmah, neke nakon nekog vremena, neke nakon jako puno vremena ili nikad. Više kako se ljudi dogovore ili tko nadjača, jer do istine pom tim pitanjima nitko ne može. Razna vremena, razni ljudi, razne okolnosti – svega toga ima. Ali znanost čine ljudi i ona ne može izbjeći ljudskim osobinama. Zato zaista zna biti dogmatska i svakojaka.
U biti rasprave ovog tipa vode se o nekoliko specifičnih područja kao što su kozmologija, evolucija, sile u fizici, pitanje svijesti kako nečeg što se može i odvojiti od tijela– kad bolje razmislim, sve se svodi na pitanje daje li materijalistički pogled na svijet zaista prave odgovore na pitanja ili sagledava tek mali djelić slike praveći se da taj dio predstavlja sve. Tako se meni nekako čini.
Padaju mi na pamet razni primjeri koji su stvarni i pokazani, ali „revolucija“ je izostala: recimo pred sobom gledam knjigu „Visions of Time“ koju mi je poslala Laughin Granny iz komentara, a u kojoj su detaljno i čak suhoparno opisane fantatsične suradnje psihički nadarenih pojedinaca arheologa. O tome sam već pisao, ali ukratko: psihički nadaren pojedinac na mjestu iskopavanja u stanju je vidjeti i opisati kako je to mjesto izgledalo prije nekoliko tisuća godina. U stanju je opisati nošnje, frizure, građevine – sve što se kasnije potvrdi kao točno. Ipak, o tome da svijest može putovati kroz vrijeme ne uči se na faksu.
Padaju mi na pamet i eksperimenti o utjecaju kolektivne meditacije, i mnogi drugi. Takvih primjera ima zaista puno. Neki su pitali gdje ih se može naći. Naravno, u knjigama, kao i sve ovo drugo što se citira. Ili je netko od vas možda osobno mjerio temperaturu na Suncu? Zanimaju vas....ne znam, recimo pao mi je pogled na knjigu o čudnovatim srednjovjekovnim kartsms koje prikazuju Antarktiku i Južnu Ameriku (možda vezane uz činjenice da su na teritorijima koje su danas u polarnom krugu nađeni ostaci biljaka koje žive u toplim područjima)? To je knjiga profesora Charlesa Hapgooda „Maps of Ancient Sea Kings“. Do nje stoji knjiga koja obrađuje pitanje postojanja određenog oblika svijesti u biljkama, fenomenalno i detaljno djelo „Tajni život biljaka Tompkinsa i Birda. Ili Jeremy Narby, s knjigom „Kozmička zmija – podrijetlo znanja i DNK“ kojeg ćete moći gledati i u emisiji. Možda nekog zanimaju dokazi o kataklizmi koju zovemo potop? Tu je odlična knjiga „Cataclysm! Compelling Evidence of a Cosmic Catastrophe in 9500 B.C“ D. S. Allana s Camridgea i J. B. Delairea s Oxforda. Zanima vas remote viewing?: popis je dug - od knjiga Hala Puthoffa i Russela Targa koji su taj fenomen istraživali za CIA-u dvadeset godina do odličnih popularno znanstvenih knjiga poput „Psychic Wars„ Elmara Grubera, još jednog znanstvenika iz tog programa ili „Psi Spies“ od Jima Marrsa itd, itd
Da vidimo što dalje piše...
“I stravično je s kakvom sigurnošću i gotovo militantnošću se propagira neistinita i kriva hipoteza o "životnoj energiji" koja je tobože zaslužna za svojstva živog čovjeka koja ga razlikuju od trupla.
Stvar je općepoznata. Radi se o kemijskoj energiji složenih organskih spojeva u točnim iznosima, na točnim mjestima. Kad se cijeli sustav poremeti, uruši se i čovjek jednostavno umre.“
Što bi tu bilo stravično? Pa to je baš izuzetno pozitivno i optimistično, a ne stravično. Osim toga, efekti te životne energije su mjereni, iako se ne zna o čemu je riječ. Kao i što su iskustva bliska smrti objektivizirana s mnogo sličnih svjedočanstava, neovisnih jednih o drugima. Kao što su akupunkturni medijani potvrđeni eksperimentima sa pravilnostima širenjem određenih radioktivnih tvari u organizmu, ali ne da mi se sad sve to tražiti, za svaku od tih stvari postoje dobro obrađeni i dokumentirani tekstovi, ne može ih se sve predočiti odjednom, rezultat su mnogih godina istraživanja mnogih ljjudi, razbacani su na raznim stranama, ali odbaciti ih samo zato jer netko nije čuo za njih zaista je u najmanju ruku površno, a u najveću nepravedno.
Ima još u komentaru...
„I nema nikakve mainstream znanosti. Znanost je jedinstvena. Ako ne znaš igrati po njenim pravilima, ne ulaziš u nju. Njoj je temelj eksperiment i logika. To nije religija, koja ima dogme koje se ne preispituju“.
Zaista?
Moguće. Ja nemam pojma. Ali mi se ipak čini da ponekad postoji mainstream znanosti – to je ona koja se bavi istraživanjima koja potvrđuju paradigmu i nikad je ne preispituju.
Evo par zanimljivih događaja o kojima su pisali Richard Thompson i Michael Cremo u knjizi „Forbidden Archeology“. Ovom prilikom citirat ću Richarda Thompsona doslovce, iz jednog intervjua. Evo te priče o otkriću kamenu bola:
„To je kamen s urezanim žlijebom, u koju se stavlja kožni remen te se baca kako bi se njime lovile životinje. Kamen bola pronađen je usađen u površinu hridine u Južnoj Americi. Stijena u kojoj se nalazio datira iz doba otprije dva do tri milijuna godina. Čovjek koji je otkrio taj kamen, znao je kako će takva objava izazvati skepsu. Stoga je kamen ostavio na mjestu tako da se tek nazirao na površini hridine. Doveo je nekoliko uglednih stručnjaka s područja geologije i arheologije. Pred njima je potom kamen otkrhnuo iz hridine. Stručnjaci su posvjedočili kako je kamen iz razdoblja pliocena, dakle star dva do tri milijuna godina. Vidjeli su kako je iz hridine odstranio kamen koji je bio usađen u hridinu te da je taj predmet rad ljudskih ruku. Što mislite da se nakon toga dogodilo? Jesu li ljudi znanstveno prihvatili kako je čovjek zasigurno postojao u Južnoj Americi prije dva do tri milijuna godina? Nipošto. Jedan od stručnjaka koji je bio ondje u svome je izvješću napisao kako je moguće da je taj čovjek s njima zbijao neslanu šalu. Možda je u hridi napravio udubinu, pripremio cement koji nalikuje stijeni, zacementirao kamen bola te nas sve prevario. Na taj je način dokaz odbačen. .“
Thompson i Cremo pišu o filtriranju znanja kao temeljnoj značajki znanosti, a ujedno i temeljnoj značajki ljudske prirode: „Ljudi filtriraju ono što se ne uklapa, što se ne čini smislenim i nije u skladu s predlošcima i njihovim načinom razmišljanja. Dokazi na području znanosti koji nisu u skladu s prihvaćenim predlošcima se eliminiraju. O njima se ne podučava niti raspravlja, a ljudi koji su obrazovani kako bi podučavali prirodne predmete, za te dokaze nikada ne saznaju. Nije nužno riječ o smjeranoj uroti, u smislu da se skupina ljudi skupila u zadimljenoj prostoriji te se dogovorila kako će obmanjivati javnost. To se unutar znanstvene zajednice dogodilo automatski. Kada se određeni dokaz ne slaže s prevladavajućom teorijom, znanstvenici automatski o tome ne žele pisati ni izvještavati, a sve to znači da znanost neće uspjeti napredovati onako kako se nadamo.“
To je meni zaista lako moguće predočiti. Evo da se malo igram: kako bi neki mladi 25-godišnji znanstvenik 1995. mogao znati što se zaista zbilo s nekim otkrićem iz 1955. ili 1940, ako je o njemu u njegovo vrijeme, iz nekih –recimo -neopravdanih razloga, napisano nekoliko loših naslova kojima je istraživač ridikuliziran, a nakon toga je osoba izbačena iz daljnje povijesti te znanosti. Taj mladić neće nikad niti čuti za to otkriće, neće mu biti spomenuto na faksu ... ili će možda čuti za tog čovjeku, ali s već nalijepljenom etiketom, i malo je vjerojatno da će se ikad detaljnije pozabaviti s tim „ridikulom“, ako uopće ikada čuje za njega. Neće biti prilike da ga se još jednom prouči. Zato ne vidim kako itko od nas može biti tako siguran da ne konzumira pročišćene verzije povijesti i drugih stvari, pa i znanstvenih spoznaja.
Evo i priče dr. VIRGINIJE STEEN-MCINTYRE, njenim riječima, u vezi imanja ili nemanja dogmi koje se preispituju ili ne:
„Kada smo tek počeli iskapanja na lokalitetu Hueyatlaco u Meksiku mislili smo kako je nalazište staro. Bilo je to još daleke 1966. godine i mislili smo da je staro oko dvadeset tisuća godina. Tada se to smatralo doista starim nalazištem. Proveli smo tako zvano radiometrijsko utvrđivanje datuma čime se dobiva točno vrijeme iz kojeg nalaz potječe. Upotrijebili smo dvije različite metode – pomoću atoma urana i pomoću kristala cirkona. Naposljetku smo pomoću svih metoda dobili jednaku starost – dvjesto pedeset tisuća godina. Iskreno govoreći, bila bih sretna s nalazima starim dvadeset tisuća godina. To bi mi pomoglo u karijeri. Tada se nalaz od dvadeset tisuća godina smatrao uistinu starim, no ne dovoljno starim da bi bio kontroverzan. Ta se starost mogla podnijeti, no starost od dvjesto tisuća godina bila je jednostavno previše.“
„Bila sam pomalo naivna misleći kako smo naišli na nešto uistinu važno. Odlučila sam se držati utvrđene starosti i činjenica. Željela sam objaviti podatke i vidjeti što će se dalje dogoditi. Nisam znala kako će mi to uništiti čitavu karijeru.U postojećoj teoriji stoji kako ljudi u Novome svijetu, odnosno Sjevernoj i Južnoj Americi, postoje deset do dvadeset tisuća godina, ne dulje od toga. Naši dokazi pokazuju kako moderni čovjek u Novome svijetu postoji dvjesto pedeset tisuća godina, a današnji stručnjaci tu teoriju ne mogu prihvatiti, to ih izbezumljuje. Godine 1973. kada smo te podatke objavili, imala sam dobar posao i karijeru, specijalizirala sam se na području proučavanja vulkanskog pepela. Bila sam međunarodno priznata znanstvenica i radila sam za organizacije kao što su NATO i Američka akademija znanosti, koje su mi plaćale putovanja u inozemstvo kako bih držala predavanja. Imala sam honorarni posao u vladinoj agenciji, za koji sam se nadala da će mi omogućiti još bolje poslove. Kasnije sam postala gostujući profesor na jednom od državnih sveučilišta u državi Kolorado. Imala sam dobre kontakte sa znanstvenicima u SAD-u i inozemstvu. Sve se to sada promijenilo. Upoznala sam jednog znanstvenika iz Europe koji je tada sa mnom radio na istom nalazištu. Bio je mlad geolog poput mene. Čini mi se kako je tada radio na doktoratu. Prišao mi je i rekao «Vjerujem ti da su nalazi stari dvjesto pedeset tisuća godina, ali moj mi profesor ne dozvoljava da to napišem.»
„Razumjela sam njegov položaj i shvatila da će u biti morati lagati o podacima kako ne bi izgubio posao. Taj je čovjek objavio neistinu, ona je prihvaćena te je zauzeo mjesto profesora na jednom od europskih sveučilišta. Ja sam objavila istinu, ona nije prihvaćena i sada se bavim cvijećem.Neki ljudi misle kako ovakve informacije možete jednostavno objaviti – kontroverzne informacije – u znanstvenim publikacijama. U tom bi slučaju svi za te činjenice saznali i tako bi sve krenulo. No tako stvari ne funkcioniraju. Riječ je o zatvorenome sustavu. Ne možete nešto objaviti ako ne pripadate sveučilištu ili ste dio ustanove koja se bavi istraživanjem, budući da znanstveni časopisi vaše članke neće prihvatiti. No učinite li nešto toliko kontroverzno ne možete pripadati ustanovi koja se bavi istraživanjem jer bi se njezini stariji članovi mogli usprotiviti ili bi sve rezultiralo lošim publicitetom. Dakle ne pripadate sustavu. Možda informaciju želite objaviti, ali to nećete uspjeti.“
Takvih primjera ima još.
Prilikom iskapanja gudura u blizini grada Puebla u Meksiku, pokojni arheolog Juan Armenta također je nešto otkrio. Pronašao je slomljen vrh koplja ukopan u čeljust prapovijesne životinje iz vremena prije dvjesto šezdeset tisuća godina. Evo kako s tog događaj sjeća njegova kćer Celine Armenta:
„Tada sam bila vrlo mlada. Novinari su dolazili iz svih krajeva svijeta kako bi istražili otkriće moga oca. Smatrali su to otkriće vrlo važnim, ne samo za grad Puebla, već i za čitavu zemlju. Čim su prve priče objavljene u časopisima Life, Time i National Geographic stručnjaci su počeli tvrditi kako je nemoguće da su artefakti toliko stari. Naumili su mog oca staviti na loš glas i sve se promijenilo. Nisu u pitanje doveli samo njegovu čast, već su mu i zabranili da se vrati na nalazište te mu uskratili pravo da nastavi raditi u struci. Čak su i otišli na nalazište s oružjem i pokušali radnike prisiliti na potpisivanje dokumenata u kojima izjavljuju kako su artefakte podmetnuli na nalazište. Samo je troje od šezdeset radnika potpisala lažno priznanje. Moj je otac bio veoma tužan i smatram da je umro jedan vrlo pametan znanstvenik.“
Ima i suprotnih primjera gdje su poštenje i otvorenost nadvladali, i gdje se znanost pokazala baš onakvom kakvom ju je ovaj komentator i opisao. Primjerice, nakon publiciranja knjige «Otmica-susreti ljudi s izvanzemljanima», potaknut neobičnošću njegovih zaključaka, jedan od dekana Harvardske medicinske škole sazvao je tročlanu komisiju da istraži je li psihijatr dr. John Mack prekršio akademska i klinička pravila. Njegov je rad bio pod istragom petnaest mjeseci.
No, dr. Mack je dokazao da je točno iznio rezultate svojih istraživanja. Pozvano je mnogo svjedoka s kojima je radio i koji su svjedočili u njegovu korist. Komisija je zaključila da je Mack profesionalno pristupio temi te je odustala poduzeti bilo što protiv njegova daljnjeg rada u tom području. U izjavi je dekan potvrdio Mackovu akademsku slobodu da proučava ono što želi. Štoviše, jedna od preporuka komisije bila je da sastavi interdisciplinarnu skupinu znanstvenika izvan Harvarda koja bi proučavala taj fenomen.Uz tu je podršku, u okviru programa koji je nazvao PEER (Program za istraživanje izvanrednih iskustava), Mack okupio multidisciplinarnu grupu za proučavanje ˝anomalnih˝ pojava. Prvi sastanak skupine održan je na sveučilištu Harvard 10. i 11. travnja 1999. a raspravljalo se o izazovima istraživanja fenomena otmica (i drugih ´anomalnih´ pojava - posebno iskustava ´tik do smrti´). Discipline koje su sudionici (sa i izvan Harvarda) predstavljali bile su: astrofizika, optička fizika, neurofiziologija, psihijatrija, psihologija, povijest znanosti, povijest psihologije, antropologija, filozofija i teologija.
Da vidimo kaj je bilo dalje u komentarima.... Našao se tu i SADAKO koji je pisao o pseudoznanosti i slično. On pita razumna pitanja o čudnovatim stvarima kojima se bavi ovaj blog. Citiram:
„Gdje su rezultati?
Gdje su djelotvorne primjene?
Statistički pokazatelji?
Nepobitni znanstveni radovi?“
Pa evo, pada mi na pamet jedan primjer od cijelog niza kakve Sadako vjerojatno ima na umu: naizgled tipična newagerska „pseudoznanstvena“ zamisao o kolektivnoj svijesti, zamisao koju uglavnom većina ljudi neće uzeti zaozbiljno, možda dobrohotno dodavši da svatko može vjerovati što želi. Možda sam o tome već pisao, ali svejedno - ona može sasvim dobro poslužiti kao primjer odgovora na gornja pitanja i pokazati kako je ključna riječ informiranost.
Prvi eksperiment koji je pokušao ući u trag kolektivnoj svijesti, za kojega ja znam, organizirao je fizičar John Hagelin u Washingtonu u ljeto 1993. Svrha tog eksperimenta bila je smanjiti broj zločina u jednom od najopasnijih gradova na svijetu. U tom najvećem ikad napravljenom sociološkom eksperimentu sudjelovalo je 4000 volontera iz 82 zemlje kako bi svojom kolektivnom koherencijom ili umirujućim učinkom doprinijeli poboljšanju situacije na području Washingtona. Eksperiment je proveden vrlo pažljivo. Predviđanja o smanjenju broja zločina napravljena su već prije uz pomoć tiska i neovisnog odbora za nadgledanje projekta. Taj se odbor sastojao od 27 najuglednijih američkih znanstvenika, istraživača i sociologa.
U tom se eksperimentu, u kojem je sudjelovalo 4000 volontera iz 82 zemlje, predvidjelo da će se broj zločina smanjiti, a to se na kraju i dogodilo. U razdoblju od 2 mjeseca broj se zločina smanjio za 25 posto. To je vrlo temeljito istraživanje u kojem su se koristile FBI-ove statistike o zločinima. Rezultati su objavljeni u lipnju 1999. u «Social indicators research» (Istraživanje o socijalnim pokazateljima). I ne samo o tom eksperimentu - radi se o izvrsnoj studiji o 43 napravljena eksperimenta koji dokazuju moć kolektivne meditacije da smiri nasilje i smanji broj zločina.
Eksperiment je uspješno ponovljen u Izraelu. Cilj je bio vidjeti hoće li jedna mala grupa ljudi koja meditira imati velik utjecaj na konflikt u susjednome Libanonu. Grafovi su pokazali da je u onim danima kad su meditacijske grupe bile najveće i kad je umirujući utjecaj bio na maksimalnoj razini, došlo do znatnog poboljšanja situacije. Znatno je umanjen broj mrtvih i ozlijeđenih osoba u ratu te je ponovno došlo do znatnog poboljšanja situacije između zaraćenih strana.Vjerojatnost da je ova korelacija između broja osoba koje su sudjelovale u meditaciji i smanjenja nasilja samo statistička pogreška jest zanemariva. Radi se o statistički važnoj studiji koja je objavljena u časopisu «The Journal of Conflict Resolution» (Časopis o rješavanju sukoba) na Sveučilištu Yale.
To je eksperiment koji se može ponoviti, replicirati ga, vidjeti hoće li i dalje davati pozitivne rezultate ako ga se nekoliko puta ponovi. Jer to je i rađeno. Znanstvenici su se ponovno okupili i sedam puta okupili grupu ljudi u blizini Bliskoga istoka kako bi zajedno meditirali i svih je sedam puta za vrijeme tih eksperimentalnih intervencija ponovno došlo do drastičnog smanjenja nasilja. Broj mrtvih smanjen je za 80 posto, a broj ozlijeđenih osoba za 78 posto. Vjerojatnost da je ovo puka slučajnost ili neka statistička pogreška manje je od 1:10 000 000. U sociološkoj se znanosti, pa čak i u fizičkim znanostima, vrlo rijetko događa da se nešto može potvrditi s tolikom sigurnošću. Lijekovi se puštaju na tržište sa statistički mnogo puta slabijim rezultatima. Zato John Hagelin kaže da je to možda najbolji ikad demonstrirani sociološki fenomen u povijesti sociološke znanosti. Mada bi ga se moglo nazvati i staromodnim nazivom: parapsihološkim fenomenom.
Je li to dovoljno za nekog „skeptika“ (taj plemeniti naziv često zloupotrebljavaju čuvari dogme)?
Uglavnom – ne. Jer skeptik ZNA da se takve stvari ne događaju. Kao i obično, radi u praksi, ali ne u teoriji.
BELIVER je pitao „šta bi s transkriptima i malim zelenim??? Ništa zasada, nema dalje, kad se pojavi bit ćete obaviješteni. Mislio sam da ih stiže još, ali sam se prevario.
U vez s tim istim Reaganovim transkriptima, moje isprike idu NEOu, MIKIJU i ANONIMNOM DEČKU STARCU jer nisam preveo sve na hrvatski, a – kažu oni – ne mora svatko znati engleski. Dečki, slažem se s vama. Ali stvarno je bilo previše, prevođenje bi trajalo sto godina, morao sam se osloniti na sreću da će i engleski poslužiti. Prilažem odrezani mali prst u znak isprike.
ANOTHER SKEPTIC piše da mu je „isto urnebesna ideja da svemirci dodju ovamo preko pola svemira pa se onda spucaju u brdo u Mexiku, ili ih vojska skine nekim protuavionskim topom :)))“ te da je to „dostojno Star Treka, svakako...“. On „s druge strane, ne iskljucuje da NLO-i postoje, no vjerojatnije mu je da se radi o "domacim" tajnim tehnologijama...“. Piše da sam i sam pisao o Nazi UFO experimentima ali da se „ne trudim da imam stav, da nesto zakljucim, i da "procjedjujem" informacije, nego naprosto svastarim; glavno da je 'misteriozno'...steta...“. U biti, ja nisam pisao o nazi-tehnologijama nego sam objavio svjedočanstvo jednog čovjeka koji je susreo pilota nazi-letećeg tanjura. O toj temi stvarno ne znam što bih mislio, jednostavno imam premalo informacija koje bih nazvao pouzdanima. Ali sam se htio osvrnuti na spomenuta rušenja NLO na jugoistoku Meksika to jest zašto se to događalo. Prema onom što sam pročitao u dokumentima projekta Disclosure i na par drugih mjesta, nije slučajnost zašto se bar jedan - a vjerojatno najmanje dva NLO-a - srušio baš tamo.
Naime, u Zrakoplovnoj bazi bila je smještena 509-ta bombarderske pukovnija, jedina eskadrila koja je u ono vrijeme, krajem 1940-tih, bila osposobljena za nošenje atomskog oružja. S toga je bila zaštićena najjačim radarima tog doba. Ispostavilo se da taj radar, kad usmjeri na NLO dok ovaj leti malom brzinom, nešto poremeti u NLO-u zbog čega on počne gubiti ravnotežu i sruši se. Tako da nije bio posrijedi protuavionski top, već slučaj – kasnije pretvoren u pravilo. Priča iz Disclosurea ima i nastavak, kroz svjedoke koji opisuju lasere u orbiti kojima se danas nekad gađa NLO-e. Toliko o tome, priča zaista zvuči kao iz Star Treka. Ali takve volimo, kaj ne?:-)
Da ostanemo u istom tonu: NEFIL je citirao Ben Richa, bivšeg šefa Lockheed Skunk Worksa, koji je u predavanju malo prije smrti rekao slijedeće:
„Mi već posjedujemo mogućnosti da putujemo prema zvijezdama, no te tehnologije su zaključane unutar crnih projekata. Biti će potrebna intervencija samoga boga da ih upotrijebimo za dobrobit čovječanstva…Što god možete zamisliti, mi već znamo kako da to uradimo.“
Da i malo proširim: Ben Rich je to izjavio 1993. godine na govoru za Sveučilište UCLA. Obnašao je dužnost ravnatelja tvrtke „Skunk Works“, a zovu ga i ocem „Stealth tehnologije“ jer je vodio razvoj zrakoplova F-117. Prije svoje smrti potvrdio je istraživaču John Andrewsu da postoje tajni projekti koji koriste tehnologiju izvanzemaljana.
TOMATO je još početkom studenog pitao ima li negdje na netu emisije na rubu znanosti za skinuti. Malo sa zakašnjenjem ali evo, nedavno mi je netko dao neku adrese pa pogledaj tamo. Neko dila razne dvd-e na
http://www.val.hr/php/index.php?option=com_content&task=view&id=86&Itemid=106
Postoji i besplatan download na:
http://rapidshare.com/users/DQGNJ4
ŠEFICA me pitala „virujem li da izvanzemaljci doista dolaze na zemlju i otimaju ljude?“ To je malo kompleksnije pitanje. Sigurno je samo da ljudi imaju takva iskustva. Priroda tih iskustava nije sasvim jasna. Odgovori su možda i fantastičniji od toga da izvanzemljani otimaju ljude. Ipak, na temelju svega pročitanog glasao bih za pozitivan odgovor na tvoje pitanje.
SUSIE piše o chemtrailsima i da je „u Splitu stanje alarmantno.“ To bi me baš zanimalo, tek sam prije mjesec dana vidio prve iznad Zagreba, mada ih ima već par godina. Volio bih znati više o chemtrailsima kod nas, pa ako znate....
SADAKO'S APPRENTICE po pitanju neobičnih snimki snimljenih sa shuttleova piše kako bi trebalo „izvršiti pravni pritisak na NASA-u da službeno istraži o čemu se radi i onda izda službeno izvješće. Jako veliki dio svega ovoga sigurno je svemirsko smeće, čiji se veći dijelovi prate i o kojima postoje podatci, no jedan manji dio je sumnjiv.“ Složio bih se s time, možda s malo manje opreza, ali nisam optimist po pitanju otvorenosti te organizacije koja nije u svim aspektima civilna kako što se predstavlja. I u kojoj vlada čvrsta stega, čega sam djelić vidio i sam. APRENTICE piše još da se „ovakve stvari znaju lažirati, što potvrđuju i ljudi koji se NLO fenomenom bave, kao što je recimo primjer s misijom Apollo i navodnim letjelicama koje su astronauti (ne znam točno koja misija) vidjeli.“
To je točno. Dobro mjesto da se podsjetimo te slavne svemirske epizoda s NLO-ima – koja je potpuno izmišljena, a neprekidno se prepisuje. O tome je u VIZIONARU detaljno pisao Giuliano Marinković. U glavnoj ulozi jest navodni susret misije Apollo 11 koja je 1969. godine ponijela na Mjesec Neila Armstronga, Buzza Aldrina i Michaela Collinsa. Ufološka literatura bila je prepuna navoda o navodnim viđenjima NLO-a od strane misije Apollo 11, a najpoznatija priča govori da je Armstrong tijekom komunikacija sa Houstonom prijavio kontroli leta da na suprotnom rubu kratera vidi “svemirske brodove”. Navodni transkript izgleda ovako:
NASA: Što je tamo? Kontrola misije zove Apollo 11...
Apollo 11: Ove “bebe” su ogromne, gospodine. (U originalu: “These "Babies" are huge, Sir!”) Divovske! O, moj Bože! Ovo ne biste povjerovali! Kažem vam, tamo vani su druge svemirske letjelice, poredane na daljoj strani ruba kratera! Na Mjesecu su i promatraju nas!
Najslavniji izvor glasina oko navodnoga incidenta jest knjiga “Our Ancestors Came from Outer Space” iz 1978. godine NASA-inog inženjera komunikacija Maurice Chatelaina. No, naknadnim provjerama utvrđeno je da Chatelain za vrijeme misije Apollo 11 1969. godine više nije radio u NASA-i. U svojoj je knjizi Chatelain tvrdio da je navodnu “komunikaciju” oko “svemiraca na drugoj strani kratera” čuo u tzv. “tajnoj odaji za radio komunikacije” gdje su se određene radio-komunikacije cenzurirale i “nisu išle prema javnosti”.
Navodni radio-razgovor između Houstona i Armstronga postao je “sveti citat”, kojega su mnogi ufolozi u svojim publikacijama i knjigama vrlo rado navodili. I opet navodno - ta komunikacija nije išla u javnost za vrijeme TV prijenosa uživo, ali su te “zatvorene radio komunikacije” također čuli radio-amateri širom svijeta koji su mogli hvatati komunikacije sa Apolla 11, kao što je to činila i kontrola leta u Houstonu. “Svemirski brodovi s druge strane kratera”, “radio-amateri” i Chatelain postali su neizbježni dio svake ufološke knjige.
Astronautu Buzzu Aldrinu je prvome “puknuo film”. 1980. godine, nakon objavljivanja knjige “Incident Roswell” Charlesa Berlitza i Williama L. Moorea, Aldrin je tužio autore, jer su i oni iznijeli priču o Apollu 11 i incidentu sa “svemircima na drugoj strani kratera”. Dobio je spor. Berlitz je, na svoju sreću, bio osiguran pa mu nije trebao isplatiti ništa iz vlastitoga džepa. Moore je Buzzu Aldrinu zbog neutemeljenih tvrdnji o radio komunikacijama Apolla 11 morao isplatiti 28 000 dolara.
“Visible Ink Press” je 1999. o tom događaju objavio članak “Apollo Aliens”. U njemu je objašnjeno da je priču o tajnim komunikacijama na relaciji Mjesec Zemlje 16. srpnja 1969. prvi u rujnu 1969. objavio tabloid “National Bulletin”. Već četiri godine kasnije je Stuart Nixon iz «Nacionalnog istražnog odbora za zračne fenomene» istraživao priču. Nije bio pretjerano iznenađen otkrivši da u njoj nema niti trunka istine. Ustanovio je da transkript komunikacije između astronauta i kontrole misije sadrži činjenične, terminološke i druge pogreške kao i da nijedna takva komunikacija nije mogla biti cenzurirana u vrijeme transmisije. Prestanak komunikacije čak i na vrlo mali period smjesta bi bio primjećen. Kad je “National Bulletin” pozvan da predoči dokaze koji bi potvrđivali priču, to nije mogao učiniti. Novine nisu čak mogle predstaviti niti reportera, potpisanog kao "Sam Pepper."
Iako već tada, početkom 1970-tih, nije bilo sumnje da je ta priča «skuhana» u senzacionalističkoj radionici «Bulletina», ona je uz obrade reciklirana u slavnim knjigama («Ancestors Came from Outer Space” 1978, Maurice Chatelain, «Roswell incident» 1980, Berlitz i Moor i mnoge, mnoge druge). Chatelain je vjerodostojnost priče temeljio na navodnim izvorima iz NASA-e, a Berlitz i Moore su se neodređeno pozivali na «dodatne potvrde....iz izvora očito povezanih s Anglia TV u Londonu». Prema tim izvorima «NASA je bila prisiljena promijeniti planirano mjesto za slijetanje mjesečevog modula Eagle zato jer je otkriveno da je prvo mjesto vrvjelo...tuđim svemirskim hardwareom." Tako je silna tinta potrošena na običnu izmišljotinu.
No, za razliku od ovog susreta, postoji nekoliko susreta u orbiti koji su manje senzacionalni, ali se zaista zbili, ali o njima nekom drugom prilikom (valjda).
BOLETUSOV komentar je bio pravo osvježenje: „ Žao mi je što moram reći ISTINU : NLO ne postoji ! Ali stvarno ne postoji !“
Genijalno! :- )
SKEC piše da je „otkrivena piramida u ukrajini i da zajedno s visokim i gizom čini pogodite, istostranični trokut“. Ne znam ništa o tome, ak imaš kaj, pošalji
BIG EYES piše ovo: „ 2006. god kad sam ljetovala na Čiovu..isto tako u razgovoru..ispod vedrog neba..ugledala sam letjelicu trokutastog oblika..bez i jednog "navigacijskog" svjtla na sebi..i nije se kretalo vel brzinom,te relativno nisko..imalo je neke "gravure" na donjem dijelu..tesko mi je se sjetiti kakve su bile..al def se sjecam da je nesto tako bilo.Za ovaj post nemem extra komentara..ali ovo sam morala podijeliti sa vama..“
Evo molbe – ako ti se da, ajd' mi na mejl detaljnije opiši kako je to izgledalo, za moju malu kolekciju :-)
BRZOPOTEZNI „bas cita novi broj Vizionara i sve si misli, zasto, o zasto ne izlazi mjesecno? Tema je ocito vise nego dovoljno, ali cekati DVA MJESECA na drugi dio clanka je prestrasno. Govori o podzemnom radiju i temi za koju nisam ranije cuo, makar mi kolege radio amateri kazu da su ponekad zamijetili slicne stvari, ali da nisu obracali paznju na to. Ima li neke sanse da mi posaljes drugi dio clanka i prije sijecnja?“
Vizionar izlazi dvomjesečno zbog svoje borbe za opstanak, da se bolje snašao u ovoj gužvi na kisocima izlazio bi mjesečno. Al radi se na tome! Da, podzemni radio je zaista fascinantna tema – i uz to vrlo originalna i domaća, što znači: neprepisana odnekud izvana nego originalno istraživanje – i kroz staru, teško dostupnu literaturu i kroz eksperimente. Još jedna od onih stvari koje neke „zakone“ dovode u pitanje. Piši mi na mejl pa ću ti poslat i drugi dio teksta. Bio je prevelik da stane cijeli u jedan broj.
NEAZESS, ako ne nađeš na onim sajtovima ovu emisiju koju želiš, javi mi se na mejl pa ću ti je poslat (da budeš bolje sreće :- )
Uf, ovo je ispalo malo duže od pristojnog. Al' osjećao sam dug.
Isričavam se onima s umornim očima ili slabijom dioptrijom.
UŽIVAJMO U TOPLIM DANIMA - O GLOBALNOM ZATOPLJENJU: DENNIS AVERY
16.12.2007., nedjelja
U isto vrijeme kad je u Hrvatskoj došlo do svakogodišnjeg lokalnog zahlađenja, novine su odjednom postale pune vijesti o globalnom zatopljenju. Najveći nikako da se dogovore tko mora i koliko smanjiti emisije CO2. Najnovije prognoze govore da će se već za četiri do pet godina otopiti sav arktički led. U isto vrijeme, onaj nesretnik Gore, koji je ispao heroj kad je udvornički predao „borbu“ za izbor američkog predsjednika 2000. godine, svojim se filmom „Neugodna istina“ upisao na listu cijenjenih nobelovaca, na kojoj su se već prije našli i drugi cjenjeni i humani ljudi poput Yassera Arafata, Yitzaka Rabina, Henryja Kissingera (završavajući ratove koje su sami započinjali).
Ono što su neki opisali kao manipulacija i politička propaganda predstavljeni su u njegovoj knjizi kao „nepobitna“ istina. „Nepobitna“ istina nije imala puno kritičara pri ulasku u obrazovne sustave. Tek je par političara prosvjedovalo potiho, a nije previše iznenadio niti rezultat suđenja o tom filmu.
Naime, kad je jedan školski dužnosnik u Velikoj Britaniji zatražio da se zabrani prikazivanje Goreovog filma u školama, Londonski visoki sud je presudio da film doduše ima „devet znanstvenih pogrešaka“, „neka pretjerivanja“ i činjenice koje „nisu dovoljno dokazane“, ali nek' ga se i dalje prikazuje, samo je obavezno dati pismene naputke učiteljima kako da kritički promatraju film. Zanimljiva razmišljanja o toj temi iznio je kolumnist Nenad Kobasić u uvodniku magazina Svjetlost (broj iz studenog).
Tko je u pravu, tko je u krivu?
„VEĆINA JE U KRIVU“
Tko će to znati? Možda je moguće doći do putokaza tragajući za odgovorom na pitanje tko ima najviše od koristi od širenja katastrofičnih scenarija, tko će najviše novca ili moći steći na temelju tog još jednog straha. No, kako sam već rekao, većina je stvorila stav i predstavila svoje argumente o uzrocima globalnog zatopljenja – znanstvena većina, politička većina. Nekada sam mislio da je to dovoljna garancija da nešto jest, sve dok prije nekoliko godina u jednoj knjizi Michia Kushija nisam pročitao njegovu misao koja glasi jednostavno:
„Većina je u krivu“.
Razmišljao sam dosta o toj šokantnoj misli pitajući se što je njome htio reći i kako bi to uopće moglo biti. Testirao sam je na događajima oko mene. Pokazala mi se točnom, štoviše, i više nego točnom – ako malo bolje razmislite, posve je logično da većina pogriješi. Ali to je već druga tema.
Nakon te spoznaje puno me više počelo zanimati što misli manjina. Jer ona zaista misli, za razliku od papagajske većine.
Po pitanju klimatskih promjena već sam u jednom od postova pisao o ruskom znanstveniku Dmitrijevu i njegovim argumentima o uzrocima globalnog zatopljenja, koji su, prema njemu, međuplanetarne naravi. Neću se sad ponavljati nego ću skoknuti do jednog drugog - ne toliko različitog - zaključka jednog drugog čovjeka - Dennisa Averyja, koautora bestselera o globalnom zatopljenju naslovljenom „Nezaustavljivo globalno zatopljenje - svakih 1500 godina“.
ZAPISI O SUNCU U TALOZIMA
Avery piše da do globalnog zatopljenja dolazi otprilike svakih 1500 godina te da o tome svjedoče podaci zapisani u jezgrama leda i talogu morskog dna koji sežu otprilike milijun godina u prošlost. Također, to se može zaključiti i na temelju zapisa o Sunčevim pjegama koji sežu nekoliko stoljeća u prošlost, te ugljika-14 i berilija-10 koji nastaju ovdje na Zemlji, zbog čega se čini da se radi o Sunčevom vremenskom ciklusu. Ugljik-14 i berilij-10 slijede ciklus od 1500 godina, a to čine i naše temperature.
Prema Averyju, za globalno zatopljenje odgovorno je Sunce, a ne ljudska bića, a dokazi za to se mogu naći i u povijesti. Zbilo se rimsko zatopljenje otprilike u vrijeme Krista (Avery piše da je posljednji ciklus zatopljenja izazvan Suncem, prije ovog sadašnjeg, počeo je oko 200. p.n.e. i trajao otprilike do 350-400. godine). Nakon toga slijedilo je hladno, mračno doba. Do zatopljenja je došlo u 10, 11. i 12. stoljeću. Onda je, piše, slijedilo 650 godina malog ledenog doba, i sad smo opet u zatopljivanju.
STAKLENIČKI PLINOVI? HM...
Avery se dotiče i razine stakleničkih plinova, napominjući da temperatura nije počela rasti istovremeno s povećanjem razine stakleničkih plinova. Da je ovo zatopljenje uzrokovano ljudskim aktivnostima, trebalo je početi oko 1940. i naglo napredovati zajedno s globalnom industrijalizacijom koja je uslijedila nakon Drugog svjetskog rata. To se nije dogodilo. Zatopljenje je počelo oko 1850. Došlo je do skoka temperature od oko 1850. do 1870. Potom je slijedio još jedan skok od 1916. do 1940., a onda, kad su staklenički plinovi počeli kuljati iz tvornica, temperature su se na trideset i pet godina spustile. Od 1976. do 1998. došlo je do još jednog vala zatopljenja, ali nismo imali zatopljenja posljednjih osam godina. Dakle, dolazilo je do povremenih zatopljenja koja su počela prerano da bismo za njih okrivili ljude i koja nisu pratila kretanje razina CO2 u atmosferi.
UŽIVAJMO U TOPLIM DANIMA
Avery nudi i odgovor na pitanje koliko će trajati ovaj ciklus globalnog zatopljivanja i koliko bi još moglo zatopliti. Navodi da je tipično zatopljenje u povijesti bilo od 1 do 2 stupnja Celzijusa. Neka od njih bila su malo toplija od toga. Ono od prije 5000 godina bilo je prilično toplo. Zapravo, smatra on, ne možemo predvidjeti koliko dugo će zatopljenje trajati jer je ciklus od 1500 godina vrlo pravilan tijekom ledenih doba, a manje pravilan tijekom toplijih razdoblja. Ipak, vjerojatno je pred nama još nekoliko stotina godina toplog, stabilnog, sunčanog vremena, a onda će se zbiti još jedno ledeno doba, veliko ili malo, i onda će sve biti ili dosta hladnije ili stvarno puno hladnije, i vrijeme će biti oblačno i nestabilno, a ljudima će biti žao što ne žive u vremenu zatopljenja.
Jedan novinar ga je u intervjuu upitao, ako je to tako dobro objašnjenje, zašto velik broj znanstvenika tvrdi da je čovjek odgovoran za globalno zatopljenje. Evo i njegova odgovora:
„Pa, kad bi ljudi vjerovali meni, ne bismo godišnje imali dvije milijarde dolara u federalnim istraživačkim potporama za izradu kompjuteriziranih modela klime, Greenpeace ne bi prodavao članstvo ljudima koji se panično boje globalnog zatopljenja, a Al Gore bi morao naći pravi posao.“
«OVO RADI U PRAKSI: PITANJE JE - RADI LI U TEORIJI?»
O jednoj neobičnoj, eksperimentalno dokazanoj pojavi, govornik na jednoj konfernciji kojoj sam prisustvovao rekao je duhovitu rečenicu koju sam dobro zapamtio. Pokazujući na sliku eksperimenta kojeg je upravo opisao, čovjek je rekao: „Ovo radi u praksi. Pitanje je – radi li u teoriji?“
Sličnih pojava je Dr. Claude Swanson, Autor knjige „Sinkronizirani svemir“, izdvojio dvanaest.
Knjiga „Sinkronizirani svemir“ bavi se upravo rupama u tapiseriji moderne znanosti. Postoji puno stvari koje moderna znanost ne može objasniti, ali se ipak događaju. Riječ je i o pojavama u «tvrdim znanostima», kao i u paranormalnom, o efektima koji su dokazani u laboratorijima, premda prkose trenutnim znanstvenim teorijama. Rješavanje ovih zagonetki pokazuje put prema novoj, dubljoj znanosti, koja više ne poriče duh i svijest, nego ih priznaje i integrira.
Evo tih dvanaest točaka koje je Swanson izdvojio, a u vezi kojih su se u protekla tri desetljeća akumulirali znanstveni dokazi, koji – prema Swansonu – „pokazuju da je sadašnja znanstvena paradigma slomljena“.
Dakle, da se poslužimo njegovim naslovom:..
....12 STVARI KOJE ZNANOST NE MOŽE OBJASNITI... ali se svejedno događaju
Započeo je s tvrdim znanostima:
CRNA MATERIJA nepoznatog oblika čini veći dio materije u svemiru. Ta materija nije predviđena standardnim modelima fizike. Takozvana «Teorija svega» ne predviđa i ne razumije što je ta tvar.
ZAKON GRAVITACIJE je, čini se, ozbiljno poljuljan. Eksperimenti Saxla i Allaisa pokazali su da Foucaultova njihala osciliraju u neobičnim smjerovima za vrijeme pomrčina Sunca. NASA-ini interplanetarni sateliti pokazuju postojane greške u putanji. Ništa od toga ne može se objasniti ni predvidjeti standardnom teorijom gravitacije poznatom kao Einsteinova opća relativnost.
HLADNA FUZIJA
Fenomen hladne fuzije suprotstavlja se fizici kako ju mi shvaćamo, pa ipak je u raznim oblicima ponovljen u preko 500 laboratorija širom svijeta. Nedavne studije Instituta za istraživanje električne energije, velike neprofitne istraživačke organizacije koju financiraju nacionalne energetske kompanije, pokazale su da hladna fuzija radi. Nedavna studija američke mornarice također je potvrdila stvarnost hladne fuzije i otkriveno je da su u izvornoj MIT-ovoj studiji koja je navodno opovrgnula hladnu fuziju podaci bili krivotvoreni. Današnja fizika ne može objasniti kako ona radi, ali sigurno je da radi.
GROZDOVI NABOJA
Pod određenim uvjetima, milijarde elektrona mogu se tijesno «slijepiti» jedni uz druge, usprkos zakonu elektromagnetizma koji kaže da se isti naboji odbijaju. Grozdovi naboja su mali, imaju promjer od milijuntog dijela metra i sastoje se od desetaka ili stotina milijardi elektrona. Trebali bi se razletjeti enormnom brzinom, ali se to ne događa. To nam govori da u našim zakonima o elektromagnetizmu nedostaje nešto važno.
KOZMOLOGIJA: Kvazari, koji bi trebali biti najudaljeniji astronomski objekti na nebu, često su mlazovima plinova povezani s obližnjim galaksijama. To sugerira da oni možda nisu toliko udaljeni kao što se ranije mislilo i da je njihov pomak prema crvenom rezultat neke druge, neobičnije fizikalne pojave koja još nije potpuno shvaćena.
BRZINA SVJETLOSTI, za koju se nekada mislilo da je neprobojna granica, prijeđena je u nekoliko novijih eksperimenata. Kao rezultat toga, mijenjaju se naša shvaćanja u vezi s brzinom širenja. Određene pojave, kao što su poremećaji na Suncu kojima treba preko osam minuta da postanu vidljivi na Zemlji, bivaju trenutno registrirane na akupunkturnim točkama subjekata na koje su priključeni instrumenti. Čini se da akupunkturne točke reagiraju na solarne događaje nekom drugom silom, koja svemirom putuje puno većom brzinom od svjetlosti.
Dosad navedeni primjeri pokrivaju samo neke od najupadljivijih anomalija u «tvrdim znanostima». No, u laboratorijima su se također nakupili dokazi da mnogi paranormalni efekti stvarno postoje i da ih je moguće znanstveno potvrditi i proučavati. Među njima su sljedeći:
IZVANOSJETILNA PERCEPCIJA
Masovni eksperimenti u laboratoriju PEAR sveučilišta Princeton, kao i u drugim laboratorijima, dokazali su da je izvanosjetilna percepcija stvaran, statistički provjerljiv znanstveni fenomen. Provedene su tisuće eksperimenata s desecima subjekata, koji demonstriraju da je ovaj oblik komunikacije stvaran i da ne pokazuje mjerljivo slabljenje s udaljenošću. To ga čini drugačijim od bilo koje poznate fizičke sile.
PSIHOKINEZA ILI MOĆ UMA NAD MATERIJOM
Sposobnost primjene psihičke sile na udaljene predmete također je dokazana u masovnim eksperimentima. Čak i na udaljenosti od više tisuća milja, ponašanje određenih strojeva zvanih generatori slučajnih događaja (REG), mijenjano je pomoću namjere ili psihičke sile udaljene osobe. Vjerojatnost da su ti efekti stvarni, a ne posljedica slučaja, sada se mjeri u milijardama naprema jedan. Drugim riječima, ovaj fenomen je stvaran.
VIĐENJE NA DALJINU
Američka vojska je skoro dva desetljeća provodila tajni program viđenja na daljinu. Financiran je zato što je bio uspješan, a dokazi o njegovoj uspješnosti sada su postali javni. Vidioci na daljinu demonstrirali su da je moguće vidjeti «ciljeve» koji su prostorno i vremenski udaljeni. U mnogim slučajevima prikupljeni su detalji do kojih se nije moglo doći na bilo koji drugi način. Rigorozni statistički eksperimenti potvrdili su da je točnost viđenja na daljinu daleko veća od slučajne i predstavlja stvaran fenomen koji prkosi trenutnoj paradigmi.
VRIJEME I PROROČANSTVA
Jedan neobičan aspekt izvanosjetilne percepcije, viđenja na daljinu i psihokineze je da se čini da «vrijeme» ne igra nikakvu ulogu. Moguće je izvršiti utjecaj ili prikupiti informacije u prošlosti i u budućnosti, skoro jednako jednostavno kao u sadašnjosti. U konvencionalnoj fizici redoslijed događaja vrlo je važan, ali čini se da u carstvu psihičkih fenomena postoji fleksibilnost kretanja u vremenu koja se suprotstavlja trenutnoj fizici.
IZVANTJELESNA ISKUSTVA
Provedeni su eksperimenti koji pokazuju da, tijekom nekih izvantjelesnih iskustava, «astralno tijelo» ili središte svijesti pojedinca može biti detektirano na udaljenim lokacijama. Kada su pojedinci «izašli iz tijela» i fokusirali svoju svijest na neko drugo mjesto, na tom udaljenom mjestu izmjereni su fizički poremećaji. To uključuje neobične svjetlosne, električne, magnetske i druge fizičke sile koje pokazuju da «astralno tijelo» ponekad ima fizički mjerljiva svojstva.
DUHOVI
Moderni znanstveni lovci na duhove koriste magnetske, električne, optičke i termalne senzore dok nadziru mjesta koja navodno opsjedaju duhovi. U stotinama slučajeva, tehnički obučeni istraživači otkrili su mjerljive fizičke anomalije koje se javljaju kad su duhovi navodno prisutni. Iako neki ljudi tvrde da su vidjeli duhove, a mnogi izvještavaju o neobičnim hladnim mjestima i opisuju neobične žmarce na svojoj koži, moderni lovci na duhove pokazali su da se neuobičajena magnetska polja i jaki naponi također javljaju na tim istim, duhovima opsjednutim lokacijama. U isto vrijeme kad su izmjereni magnetski i električni poremećaji, fotografirane su neobične kugle. Ništa od toga ne može se objasniti postojećom paradigmom.
Osim dr. Swansona, do sličnih zaključaka došli su i dr. Hal Puthoff, i dr. Marylin Schlitz, i dr. Pim van Lommel, i dr. Stanley Krippner i dr. Monatugue Ullman, i dr. Deepak Chopra i dr. Bruce Lipton i dr. David Jacobs i dr. John Mack i dr. Dean Radin i dr. Edgar Mitchell i dr. Robert Jahn i dr. William Tiller i dr. David Bohm i dr. Konstantin Korotokov i dr. Karl Pribram i dr. Gary Schwartz i još silni dr-ovi kojih ću se vjerojatnio sjetiti za pet ili deset minuta.
Čini mi se da se znanost uvijek pokazala dovoljno vitalnom da iznjedri novu paradigmu, u slalomu između lomača, otkaza, povrijeđenih taština, čuvara „istine“, riskiranih ugleda i karijera. Nekad je potrajalo, ali proces je nezaustavljiv.
Ja vjerujem. Zašto bi ljudi lagali?
Malo sam razmišljao o tome i zaključak se nametnuo – pa ovaj svijet se temelji na našem međusobnom povjerenju.
Kad kupujemo kruh, vjerujemo da nitko nije stavio u njega pseći drek.
Konobaru vjerujemo da nam nije pljunuo u kavu.
Kad se vozimo, vjerujemo vozačima koji nam dolaze u susret da neće skrenuti u našu traku.
Zato je paradoksalno što si ne vjerujemo međusobno, mada većina nas nema nikakvog interesa za laganje. No, zato vjerujemo onima koji itekako imaju interesa lagati. CNN-u - koji oblikuje politiku i javno mnijenje. Svjetskoj zubarskoj organizaciji – koja preporuča neke tamo kaugume dobre za zube, usprkos tome što sadrže umjetni zaslađivač, vrlo otrovnu supstancu zvanu aspartam za koju je dokumentirano da izaziva glavobolje, migrene, vrtoglavice, epileptičke napadaje, mučninu, utrnulost, grčenje mišića, debljanje, osip, depresiju, umor , razdražljivost, tahikardiju, nesanicu, probleme s vidom, gubitak sluha, lupanje srca, poteškoće s disanjem, napade tjeskobe, gubitak pamćenja, bolove u zglobovima...ukupno 90 raznih simptoma. (Američko je vojno zrakoplovstvo u svom službenom biltenu o sigurnosti letenja u svibnju i kolovozu 1992. sužbeno upozorilo svoje pilote da ne konzumiraju dijetalne napitke zbog djelovanja aspartama na sposobnost upravljanja avionom.) Kome još vjerujemo? Da, liječnicima koji nas uvjeravaju da moramo cijepiti djecu otrovnim smećem. Uglednim znanstvenicima koji nas uvjeravaju da su određeni preparati toliko sigurna hrana da bi ih davali svojoj djeci...
I zaista, zašto ne bismo vjerovali čovjeku koji nas gleda u oči, izgleda pošteno i priča neku čudnu priču? Ljudi ionako u svašta vjeruju i s manje od toga i bez ikakvih dokaza – u Alaha, Isusa, teoriju prirodnog odabira... Što se mene tiče, neka svatko vjeruje što god hoće. Veliki filozof zapada James Bond rekao je „Živi i pusti umrijeti“, meni zvuči dovoljno mudro. A u međuvremenu – ja ću vjerovati ljudima.
Ako me zeznu, valjda su imali svoj razlog. U svakom slučaju, još se nikad nisam zajeb'o. Ako i saznaš da nije bilo sve baš tako kako kažu – pa, saznat ćeš na vrijeme, zašto se trošiti unaprijed?
Sad sam se sjetio jednog čovjeka o kojem mi je davno pričo stari – sreo ga kad je tek počeo raditi, a čovjek mu je – kao stariji i iskusni kolega – iznio svoju životnu filozofiju koja je po prilici zvučala ovako: „Za mene su svi lopovi“, rekao je, „dok se ne dokaže suprotno. I vi ste za mene lopov“, dodao je, „mada možda uopće niste, dok ne ustanovim suprotno.“
Baš se dobro osigurao. Jadan čovjek!
Ima netko od vas tko bi htio, poput njega, živjeti u svijetu punom lopova, prevaranata i lažljivaca?
Ovo sve pišem zbog toga jer mi barem jednom tjedno netko priđe s željom da mi ispriča neko svoje neobično iskustvo – od susreta s NLO-ima, duhovima, čudnim vizija svijeta, svačega tu ima. Ti ljudi nemaju nikakav motiv za laganje, niti su ikakvi frikovi. Obični ljudi poput svih nas, koji jednostavno imaju želju ispričati svoju priču nekome za koga misle da bi ga zanimala ili da je neće odbaciti. Možda bi je ispričali i vama, možda i jesu. Naravno, jedna je stvar kad gledate osobu koja vam to priča, a druga kad vam ja tu pišem iz druge ruke i još sam pola detalja pozaboravlj'o. Al' kaj je - tu je.
Toliko sam do sada čuo takvih priča, da mi se sve više čini da su one pravilo, a ne iznimka. Recimo, prije par mjeseci mi je maserka iz susjedne zgrade, Vukovarka koja je u ratu bila u uniformi, ispričala dvije takve neobične priče. Pričala ih je tako svakodnevnim tonom, uz kavu i pljugu, više kao neku zanimljivost koja joj se dogodila, nego nešto na što se zakvačila, da mi je trebalo vremena dok nisam shvatio o čemu zapravo priča. Prvo je pričala o svom prijatelju, njenom vršnjaku koji je s 18 godina poginuo u Vukovaru, a potom joj se par godina kasnije javio u snu. Kad ga je pitala gdje je i zašto se češće ne javi, rekao joj je – pa tu sam stalno i pokazao fotografiju njene mame i te cure dok je bila mala, na kojoj se i on odjednom ukazao, ali kao odrastao čovjek. Kad se probudila, otišla je do te fotografije (to je bila jedina fotografija njene mame koja je preživjela vukovarski egzodus) i na svoje iznenađenje otkrila i njega, u dobi od 18 godina, na fotografiji koja je snimljena dok je bila mala, kakva i je na toj fotki s mamom. Druga priča se odvija 1995, nakon Oluje, kad ju je jedna prijateljica zamolila da je, budući da je u uniformi i da ima prijatelje u vojsci, odvede u rodno mjesto kraj Knina, da vidi što je ostalo od njene kuće (u to vrijeme civili još nisu mogli na to područje). Ona je to i učinila i njih dvije su došle u tu kuću i u njoj prespavale. Ona se usred noći probudila jer joj je nešto ili netko nevidljiv sjedio na grudima i davio je oko vrata. Nije se mogla pomaknuti, niti ga je mogla zbaciti, pa se počela moliti. Nakon nekog vremena, stisak je popustio i entitet je otišao, a ona je nekako u strahu probdjela do jutra. S jutarnjim sunce učinilo joj se da je sve sanjala. Sve dok je prijateljica nije pitala kako to izgleda i kakve su joj to masnice oko vrata.
Je l' joj vjerujete?
Nedavno sam od nekih etnologa saznao da tako slično u narodu opisuju moru, neku vrst vještice.
Kad smo već kod etnologije, nedavno mi je Tomislav, doktor antropologije koji je gost u emisiji o fantastičnim bićima koja ide idući ponedjeljak, ispričao kako je u Istri sreo navodno mitsku figuru – slavnog Krsnika. Žena ga je spazila kako s tekom pod rukom luta po selu i pozvala ga odlučno k sebi rekavši mu da će mu dati štofa da napuni dvije takve teke. Počeli su razgovarati, on ju je počeo malo ispitivati, a kad mu je rekla da se bavi iscjeljivanjem i opisala kako to radi (vrlo neobično, skoro druidski) i rekla druge detalje, sve mu je to bilo poznato. Konačno ju je upitao je je li ona možda Krsnik. Ona se začudila kako je znao, potvrdila i ispričala o svome ocu koji je također bio krsnik i još puno toga.
Je l' mu vjerujete?
Ili – nedavno mi je jedan dečko koji se bavi tv-produkcijom ispričao kako mu se često puta u životu događalo kao da sebe gleda izvan sebe, a da se svijet nekako izvija, kao da više nije tako apsolutno čvrst. To mu je stvaralo dosta problema, i čak stvaralo strah jer mu je otežavalo komunikaciju i djelovanje, zato jer se sam sebi činio pomalo kao robot dok se tako sa strane silio na radnje.
Je l' mu vjerujete?
Ili – naš snimatelj, magistar kamere i čovjek od preko pedeset godina, je kao klinac odjednom izletio izvan tijela i skoro cijelu minutu promatrao sebe odozgora kako se pikula. To mu se dogodilo i kasnije u životu, ali mu je ometalo funkcioniranje jer nikad nije znao kad će se dogoditi – bilo mu je vrlo nezgodno kad bi usred i tijekom snimanja izletio iz tijela, a i malo bi onemoćao pa bi morao legnut. Konačno je nekako shvatio ili si isfuro da će ili baviti time ili će se baviti svakodnevnim životom, ne ide oboje. Odlučio se za svakodnevni život – i stvar je prošla.
Je l' mu vjerujete?
Ili – znam bioenergetičara kojeg nazoveš i još nisim stigao ni reći kaj ti je, a on ti već, preko telefona, veli: „Vidim, upaljen ti je zub, šestica dolje lijevo“. Ili daje svakakve dijagnoze, sve od reda stopostotno točne, za ljude koje uopće nije vidio nego „gleda“ kroz osobu koja pita.
To sam doživio više puta, na svoje oči. Je l' mi vjerujete?
Ili – priča dečka koji je prodavač u HG Spotu, jednog izuzetno simpatičnog i dobrog kita, takve stvari se odmah vide. Kupovao sam fotoaparat, on me savjetovao i tako smo malo počeli razgovarati. Tad mi je, isprva s oklijevanjem, a poslije – kako sam ja bio sve zainteresiraniji – i nešto odlučnije ispričao susret s NLO-om koji je imao kao klinac. Priča je bila vrlo dobra pa sam ga pitao da li bi imao volje napisati je i poslati mi je mejlom za moju arhivu ili eventualno objavljivanje vezano uz svjedočanstva NLO-a u Hrvatskoj. On je to i učinio i evo te priče kako ju je on napisao:
„Dakle ovako je bilo...
U svibnju 1982.godine u predvečerje oko 21h moja obitelj -sestra,majka,otac i ja bili smo na povratku u našu vikendicu blizu mjesta Sveti Martin na Muri.
Vozeći se autom,odmah nakon izlaska na otvorenu cestu koja vodi iz Svetog Martina roditelji su zamijetili čudnu svijetlost koja se nalazila na obzoru otprilike kilometar i pol na izlasku iz mjesta. Majka je prva reagirala i upitala :Kakva je to svjetlost? Nakon čega je i otac uzvratio pitanjem : Šta i ti to vidiš?
Sestra i ja naravno nismo reagirali,u to vrijeme je meni bilo 6 a sestri 11 godina pa nam je to bilo naravno i zanimljivo. Kako smo mi naravno nastavili dalje voziti majka je u tom trenutku shvatila da će nas cesta kojom smo se kretali dovesti bliže tom svijetlećem objektu i počela je paničariti i plakati...
Nakon par stotina metara nakon što smo izašli iz zavoja jasno smo mogli primjetiti taj objekt lijevo od nas. U tih 5-10 minuta koliko smo svjedočili toj pojavi niti jedan automobil nije prošao,bili smo sami.
Otac je zaustavio automobil i našli smo se otprilike 150 do 200 metara udaljeni od toga objekta koji je bio s naše lijeve strane.
Objekt je bio vrlo sličan disku,sa zadebljanjem na sredini i isijavao je intenzivno narančastom,crvenom i bijelom svjetlošću. Promjer toga objekta je bio otprilike 20 -tak metara i lebdio je na visini od recimo 20 do 30-k metara odašiljući pritom snop bijele svjetlosti direktno ispod sebe.
Isto tako zanimljivo je bilo da su tu večer oblaci bili neobično niski i jasno su se ocrtavali i iznad objekta koji je i sa gornje strane isijavao bijelom svjetlošću...
Dok smo promatrali taj objekt,otac je predložio da skrenemo s glavne ceste na sporednu,nekakav seoski put kojim bismo se još više približili tom objektu nakon čega je majka u šoku i suzama zapomagala da krenemo što prije...
U tom trenutku se objekt lagano počeo uzdizati i kada smo to vidjeli otac je počeo paliti i gasiti svjetla ne bi li izazvao nekakvu reakciju,međutim objekt se lagano digao i nestao s obzora.
Vrativši se u Zagreb otac je prepričao znancima tu našu priču,međutim naravno da nam nitko nije verovao. Zanimljivo je to što se nakon dva - tri dana kasnije pojavio članak u Večernjem listu pod naslovom˝ Neidentificirani leteći objekti nad sjeverozapadom Hrvatske?˝.
U zadnje dvije godine su se također pojavili i krugovi u žitu kod Svetog Martina na Muri otprilike par stotina metara udaljeni od mjesta gdje smo mi naišli na taj objekt, a kao što znamo neki tvrde da su te pojave izazvali upravo NLO-i što naravno ne možemo potvrditi...
Ono što je mislim da je najzanimljivije u ovom našem svjedočanstvu je to što smo mi taj objekt gledali dobrih 5 do 10 minuta, jasno smo ga svi četvoro vidjeli i sigurni smo da to nije ličilo ni na kakav objekt napravljen ljudskom rukom, i mislim da nas nitko ne može uvjeriti da nije bio riječ o NLO-u...“
Evo koga, tj.čije prognoze je jednočlani žiri odabrao. Nema prvog, drugog i trećeg mjesta, sva tri su na istom mjestu – nema načina da ustanovimo tko je u pravu. Možda za pedeset godina.
Najkonkretniji je bio Spon:
„Glasovna komunikacija s računalima koja će postići takav AI da konačno polože Turingov test (koji bi, by the way, u nekoj izmjenjenoj formi trebalo uvesti i za one koji se namjeravaju baviti politikom (vrijedi i izvan RH)); Besplatne telekomunikacije (na uštrb naravno reklama); automatizacija / samoupravljivost transportnih prometala biti će nužna kako bi se promet mogao opće odvijati zbog zagušenosti; znanje će se sve više cijeniti, a samim time i metode edukacije će se znatno unaprijediti, virtualne učionice; smart home standard u gradnji; Energija nulte točke hm... maybe, Free energy (no way). White Sand Nov.2009 -> 0 bodova :( (barem ne javno); SETI novi WOW!, Misija na Mars; Baza na mjesecu; Baze u oceanima; Široka primjena NANO tehnologije, Rat protiv Cyber Terora, ... ( e ne mogu vam sada sve otkriti :-)“
Najmanje konkretna je bila Laura:
“Svi će ljudi biti braća.“
(A i rečenica mi je poznato zvučala:- )
Najnestrpljivija u očekivanju budućnosti bila je Brutalka:
„Pa ja bi rekla da će se koristit, kak si i ti reko, sve manja računala, s holografskim prikazima tipkovnice i izbornika, da će se kao ispomoć u bogatijim kućanstvima koristiti roboti, , definitivno bolja poveznanost gradskog i prigradskog prijevoza i to u obliku brzih vlakova (iako dobro, to već je u kini, ali kod nas to sporo dolazi osobito do nas hrvata), očito će se pronaći i zamjena za benzin, tak da će automobili ić na neku drugu sirovinu, prihvatljiviju za očuvanje okoliša. očito će doć i do značajnih napredaka u znanosti i tehnologije, pa će nadam se, znanstvenisi skužit ćemu služi onaj veliki postotak "junk dnk ". a sad to s čipiranjem ljudi mi se čini katastrofalna ideja, jer da zbilja, radi se samo o masovnoj kontroli, pa se nadam da do toga neće doć. zapravo.... jedino što ja s nestrpljivošću iščekujem, i nadam se da će to se ostvarit dok ne ostarim, je da konačno razviju mogućnost teleportacije. jer prejako mi treba to dok kasnim na faks, ili mi se neda čekat bus dugo. samo onda se postavlja pitanje- bi li onda postojalo prometa opće na cestama jer bi svi koristili teleportaciju....očito ne.sve u svemu, star trekovci su za sve krivi, haahhahaha, ali to bi bilo doista najbolja inovacija.“
Još nisam odabrao stripove, a sad je već prekasno da bih se bacio na kopanje, ali molim sretne dobitnike da mi se u međuvremenu jave na mejl s adresama.
Nedavno me jedna kolegica zamolila da joj napišem par riječi o tome kako zamišljam svijet za trideset do pedeset godina. Bilo je to za neki specijalizirani magazin, a temu je obrađivala tako da je ljude različitih struka upitala isto pitanje. U biti, nisam to vidio i ne znam je l' već izašlo, al' nije ni bitno.
Bitno je da sam na tom primjeru skužio kak' je lako kenjat, a zapravo nemaš pojma ni kaj bu bilo za godinu dana, a kamoli kako bu svijet izgledao za pedeset godina. Niš' ne pomaže ni ak' cijeli život čitaš SF, k'o ja. Uostalom, uvijek navodim jednu stvar koja nas potpuno okružuje, a koju niti jedan pisac znanstvene fantastike nije predvidio. I zato je pravi primjer.
To je SMS.
Možete si zamisliti nekog futurologa prije pedeset godina koji bi bio u stanju to predvidjeti? Mnogi jesu predviđali džepne telefone. Međutim, je l' itko predvidio kaj bumo radili s tim telefonima? Dopisivali se? Slovo po slovo? Getoutofhere! Totalno kretenski. Ali je tako.
I tak, dva dana nisam imao pojma što da napišem, ali onda me spasio rok, jer sam morao napisati do neke srijede, a već je bila ta srijeda. Pa sam sjeo za komp i samo je iscurilo u roku od nekih pet do sedam minuta, odmah sam joj poslao i nisam to više niti pročitao.
Zakaj sam rek'o da je lako kenjat...zato jer vam, ako ste poučeni poviješću, idealistički koncepti počnu izgledati šuplji. Bilo ih je i prije, pa se nisu ostvarili, ne? I zapravo, nemate blagog pojma hoće li i za pedeset godina neki tamo Texaco vladat svijetom. A opet, nisam dovoljno dobar pesimist za crne prognoze. A ne bude valjda niti sve bilo isto. Mada, tko zna....padale su mi i takve stvari na pamet kad sam kroz prozor auta gledao sve ove političke kampanje, šou u kojem nisam sudjelovao čak ni kao promatrač. Evo, prije neki dan me, recimo, zgrozilo ono „hvala“ na pred- a sad post-izbrnim plakatima.
Taj usputni, obični, pristojni „hvala“ kojeg se neki marketinški stručnjak tako lukavo sjetio zapravo govori sve o tome kako stranke gledaju na glasače. Žicaju ih, žicaju i žicaju dok im ne daju svoj glas, ali očito se ne osjećaju njihovim predstavnicima jer im inače ne bi rekli „hvala“. Kaj ne bi stranke trebale predstavljati interese određenih grupa ljudi u društvu, pa tako ljudi koji glasuju za njih zapravo glasuju za same sebe? Onda nije potreban nikakav „hvala“, nitko nikome nije učinio uslugu, samo su se dogovorili tko će koji posao odraditi..
Osim ako na tom „hvala“ prestaje svaka zainteresiranost za biračko tijelo.
Pa onda - pisati o budućnosti, kad na zadnjem velikom predizbornom skupu predsjednik glavne konzervativne stranke u zanosu kaže okupljenima kako su oni (njegova stranka) svoj program dali i pokazali javno, a ne k'o njihovi protivnici (glavna kao-lijeva stranka) koji su svoj program - sakrili na internetu!
Sakrili na internetu?!
Buahahaha.. Da nisam na svoje uši čuo na televiziji ne bi vjerovao.
Sad sam se sjetio Marcela, aktivista i hakera iz MAMA-e, koji mi je prije koji tjedan ispričao koji je bio glavni hakerski slogan uoči izbora u Poljskoj. Glasio je: „Ukradi babi osobnu.“
Al' ne vjerujem niti da takva radikalna mjera može pomoći. Osim toga, kaj fali bakama? Al' fora je dobra
U svakom slučaju, evo moje prognoze dolje. A vi, ako hoćete, napišite neku svoju. One koje će po nečem biti 'naj' opet nagrađujem stripovima. Nemojte ovako opširno k'o ja, da ne zagušite komentare. Učinite to na svoj način.
Da, my way. Baš sam sad gledo dokumentarac o Elvisu kojeg sam kupio u Australiji. Bila je i ta stvar, koja je inače sigurno jedna od najboljih pjesama svih vremena. S tekstom kojem se više ne može niti ne treba dodati niti jedna riječ, toliko je savršen. Sve je rečeno, samo tako treba, nikako drugačije.(Pokušao sam ga par puta u živoru naučiti napamet da mogu stvar svirati na gitari, ali svaki put je propalo jer bih se na pola uvijek rasplako.)
Kad smo već kod Mywaya, pala mi je još jedna ideja na pamet, da pozovem i ovog bojovnika koji se potpisuje sa Sadako nek' nabaci koju riječ kak' vidi svijet za pedeset godina. S tim kaj Sadako piše se, naravno, ne slažem niti jednu riječ, sve mi je to naučena dogma i totalna pljuga, čak i neinformiranost, ali to nema nikakve veze. Sadako to definitivno radi his way. Kao i svatko od vas, uostalom. Pa ću tako onda i ja.
Dakle, kak bu svijet izgledo za 30-50 godina? Kopipejstam svoju na silu iznuđenu prognozu za potrebe nekog šarenog, debelog i skupog magazina......
Vi ste na redu.
Čitamo se!
SVIJET ZA 30-50 GODINA
„Vjerojatno je naizgled najočiglednija osobina svijeta za pola stoljeća sveopća nevidljiva informatička umreženost, u kojoj računala neće biti vanjski predmeti nego vjerojatno minijaturni predmeti koji će pred korisnika stavljati isključivo interaktivne holografske projekcije tipkovnice ili slika. Nadam se da sve neće otići predaleko jer su već sada prisutne ideje o mikročipiranju ljudi, što je – prema popratnoj propagandi - vrlo korisno i praktično, ali u meni izaziva previše ideja o mogućnosti masovne kontrole ljudi, što mislim da jest jedan od ciljeva oligarhije koja zaista vlada svijetom.
Vjerujem da će se povećati broj ljudi koji ne konzumiraju meso, jer je takav trend prisutan već tri desetljeća, pa ne vidim razlog da se ne nastavi, pogotovo uz sve dostupnije informacije o zdravstvenoj dobrobiti umjerene konzumacije te namirnice, kao i sve bogatijoj ponudi organski uzgojenih poljoprivrednih proizvoda. Takav trend možda bi mogao utjecati na promjene u karakterima ljudi, koje velikim dijelom izgrađuje ono što jedu. Primjerice, agresivnost se u makrobiotici povezuje s konzumacijom mesa.
Što se energije tiče, vjerujem u izjavu fizičara Hala Puthoffa, da je 20. stoljeće bilo stoljeće nuklearne energije, a da će 21. stoljeće biti stoljeće energije nulte točke. Koncepti korištenja energije kvantnog vakuuma razvijaju se već nekoliko desetljeća, ponekad neprepoznati kao takvi i svakako ne u srednjoj struji znanosti, već na rubovima – u underground zajednici, (gdje jedino mogu životariti bez potiskivanja od strane kapitala, ali na žalost i bez većeg utjecaja na industriju) ili , moguće je, u nekim za sad tajnim znanstvenim programima vezanim uz vojne industrijske komplekse. Riječ je o potencijalno tolikom bogatom izvoru energije da će bespredmetnim učiniti mnoge današnje futurističke koncepte alternativnih izvora energije poput solarne energije i sl.
Neka od istraživanja polja nulte točke direktno su vezana uz tehnologiju srušenih i prisvojenih NLO-a, koje se skuplja već šezdeset godina. Da li će se pristup materiji NLO-a promijeniti ne usuđujem se tvrditi, jer su ga nagovještavali još početkom 1950-tih, ali pritisak nekih struktura je bio prejak. Od tada je prošlo pola stoljeća, možda se u narednih pola stoljeća to promijeni.
Genetika će krenuti potpuno drugim smjerom, na tragu najnovijih ruskih istraživanja u kojima se genetski inženjering ne provodi fizičkim dislociranjem gena već pomoću frekvencija zvuka ili svjetlosti kojima se geni mogu preprogramirati.
Vjerujem da će razvoj kvantne biologije mnoge koncepte iz biologije učiniti beznadno zastarjelima i uskima. I neki temeljni koncepti fizike i astronomije bit će dovedeni u pitanje i možda odbačeni, koliko god ih se danas žestoko održavalo u životu. Kakvi će biti odgovori koji će ih zamijeniti i što će učiti nova paradigma, to ne znam, ali čini mi se da, usprkos propagandi, vidim znanstvene trendove koji će možda neke od glavnih koncepata, poput teorije Velikog praska ili darvinističkog pogleda na teoriju evolucije učiniti reliktima.
Sve to će utjecati na ukupan pogled na mjesto čovjeka na Zemlji i u svemiru, koji će postati puno manje antropocentričan. Znanstvena proučavanja svijesti i liječenja na daljinu, kao i kolektivne svijesti ili fenomena poput remote wievinga –a sva su već uznapredovala u posljednjih četvrt stoljeća – omogućit će ljudima da shvate da namjerom i mislima neprekidno utječu na svijet koji vide i čine ga takvim kakav je. Spoznaja o toj moći i prihvaćanje holističkog pogleda na svijet učinit će ljude odgovornijima, svjesnijima, korisnijima i aktivnijima u poboljšanju kvalitete života na ovom planetu.
Naravno, prije tog trenutka ima još dosta posla, jer su medicinski mitovi i farmaceutska industrija, kao i drugi oblici korporativnog kapitalizma velikim dijelom vezanog uz naftu, oružje, medije i hranu, u tolikoj mjeri zagušili informacijski prostor i preuzeli monopol nad istinom da se može činiti kao da ne postoji sigurne alternative. No, postoje, neke od njih tisućama godinama, a neki tek od nedavno. Neke promjene će se događati postupno i nećemo ih niti biti svjesni, dok će neke druge slijediti već postojeću tendenciju sve bržeg događanja povijesti.“
RSS
| Komentari da/ne?
