«OVO RADI U PRAKSI: PITANJE JE - RADI LI U TEORIJI?»
O jednoj neobičnoj, eksperimentalno dokazanoj pojavi, govornik na jednoj konfernciji kojoj sam prisustvovao rekao je duhovitu rečenicu koju sam dobro zapamtio. Pokazujući na sliku eksperimenta kojeg je upravo opisao, čovjek je rekao: „Ovo radi u praksi. Pitanje je – radi li u teoriji?“
Sličnih pojava je Dr. Claude Swanson, Autor knjige „Sinkronizirani svemir“, izdvojio dvanaest.
Knjiga „Sinkronizirani svemir“ bavi se upravo rupama u tapiseriji moderne znanosti. Postoji puno stvari koje moderna znanost ne može objasniti, ali se ipak događaju. Riječ je i o pojavama u «tvrdim znanostima», kao i u paranormalnom, o efektima koji su dokazani u laboratorijima, premda prkose trenutnim znanstvenim teorijama. Rješavanje ovih zagonetki pokazuje put prema novoj, dubljoj znanosti, koja više ne poriče duh i svijest, nego ih priznaje i integrira.
Evo tih dvanaest točaka koje je Swanson izdvojio, a u vezi kojih su se u protekla tri desetljeća akumulirali znanstveni dokazi, koji – prema Swansonu – „pokazuju da je sadašnja znanstvena paradigma slomljena“.
Dakle, da se poslužimo njegovim naslovom:..
....12 STVARI KOJE ZNANOST NE MOŽE OBJASNITI... ali se svejedno događaju
Započeo je s tvrdim znanostima:
CRNA MATERIJA nepoznatog oblika čini veći dio materije u svemiru. Ta materija nije predviđena standardnim modelima fizike. Takozvana «Teorija svega» ne predviđa i ne razumije što je ta tvar.
ZAKON GRAVITACIJE je, čini se, ozbiljno poljuljan. Eksperimenti Saxla i Allaisa pokazali su da Foucaultova njihala osciliraju u neobičnim smjerovima za vrijeme pomrčina Sunca. NASA-ini interplanetarni sateliti pokazuju postojane greške u putanji. Ništa od toga ne može se objasniti ni predvidjeti standardnom teorijom gravitacije poznatom kao Einsteinova opća relativnost.
HLADNA FUZIJA
Fenomen hladne fuzije suprotstavlja se fizici kako ju mi shvaćamo, pa ipak je u raznim oblicima ponovljen u preko 500 laboratorija širom svijeta. Nedavne studije Instituta za istraživanje električne energije, velike neprofitne istraživačke organizacije koju financiraju nacionalne energetske kompanije, pokazale su da hladna fuzija radi. Nedavna studija američke mornarice također je potvrdila stvarnost hladne fuzije i otkriveno je da su u izvornoj MIT-ovoj studiji koja je navodno opovrgnula hladnu fuziju podaci bili krivotvoreni. Današnja fizika ne može objasniti kako ona radi, ali sigurno je da radi.
GROZDOVI NABOJA
Pod određenim uvjetima, milijarde elektrona mogu se tijesno «slijepiti» jedni uz druge, usprkos zakonu elektromagnetizma koji kaže da se isti naboji odbijaju. Grozdovi naboja su mali, imaju promjer od milijuntog dijela metra i sastoje se od desetaka ili stotina milijardi elektrona. Trebali bi se razletjeti enormnom brzinom, ali se to ne događa. To nam govori da u našim zakonima o elektromagnetizmu nedostaje nešto važno.
KOZMOLOGIJA: Kvazari, koji bi trebali biti najudaljeniji astronomski objekti na nebu, često su mlazovima plinova povezani s obližnjim galaksijama. To sugerira da oni možda nisu toliko udaljeni kao što se ranije mislilo i da je njihov pomak prema crvenom rezultat neke druge, neobičnije fizikalne pojave koja još nije potpuno shvaćena.
BRZINA SVJETLOSTI, za koju se nekada mislilo da je neprobojna granica, prijeđena je u nekoliko novijih eksperimenata. Kao rezultat toga, mijenjaju se naša shvaćanja u vezi s brzinom širenja. Određene pojave, kao što su poremećaji na Suncu kojima treba preko osam minuta da postanu vidljivi na Zemlji, bivaju trenutno registrirane na akupunkturnim točkama subjekata na koje su priključeni instrumenti. Čini se da akupunkturne točke reagiraju na solarne događaje nekom drugom silom, koja svemirom putuje puno većom brzinom od svjetlosti.
Dosad navedeni primjeri pokrivaju samo neke od najupadljivijih anomalija u «tvrdim znanostima». No, u laboratorijima su se također nakupili dokazi da mnogi paranormalni efekti stvarno postoje i da ih je moguće znanstveno potvrditi i proučavati. Među njima su sljedeći:
IZVANOSJETILNA PERCEPCIJA
Masovni eksperimenti u laboratoriju PEAR sveučilišta Princeton, kao i u drugim laboratorijima, dokazali su da je izvanosjetilna percepcija stvaran, statistički provjerljiv znanstveni fenomen. Provedene su tisuće eksperimenata s desecima subjekata, koji demonstriraju da je ovaj oblik komunikacije stvaran i da ne pokazuje mjerljivo slabljenje s udaljenošću. To ga čini drugačijim od bilo koje poznate fizičke sile.
PSIHOKINEZA ILI MOĆ UMA NAD MATERIJOM
Sposobnost primjene psihičke sile na udaljene predmete također je dokazana u masovnim eksperimentima. Čak i na udaljenosti od više tisuća milja, ponašanje određenih strojeva zvanih generatori slučajnih događaja (REG), mijenjano je pomoću namjere ili psihičke sile udaljene osobe. Vjerojatnost da su ti efekti stvarni, a ne posljedica slučaja, sada se mjeri u milijardama naprema jedan. Drugim riječima, ovaj fenomen je stvaran.
VIĐENJE NA DALJINU
Američka vojska je skoro dva desetljeća provodila tajni program viđenja na daljinu. Financiran je zato što je bio uspješan, a dokazi o njegovoj uspješnosti sada su postali javni. Vidioci na daljinu demonstrirali su da je moguće vidjeti «ciljeve» koji su prostorno i vremenski udaljeni. U mnogim slučajevima prikupljeni su detalji do kojih se nije moglo doći na bilo koji drugi način. Rigorozni statistički eksperimenti potvrdili su da je točnost viđenja na daljinu daleko veća od slučajne i predstavlja stvaran fenomen koji prkosi trenutnoj paradigmi.
VRIJEME I PROROČANSTVA
Jedan neobičan aspekt izvanosjetilne percepcije, viđenja na daljinu i psihokineze je da se čini da «vrijeme» ne igra nikakvu ulogu. Moguće je izvršiti utjecaj ili prikupiti informacije u prošlosti i u budućnosti, skoro jednako jednostavno kao u sadašnjosti. U konvencionalnoj fizici redoslijed događaja vrlo je važan, ali čini se da u carstvu psihičkih fenomena postoji fleksibilnost kretanja u vremenu koja se suprotstavlja trenutnoj fizici.
IZVANTJELESNA ISKUSTVA
Provedeni su eksperimenti koji pokazuju da, tijekom nekih izvantjelesnih iskustava, «astralno tijelo» ili središte svijesti pojedinca može biti detektirano na udaljenim lokacijama. Kada su pojedinci «izašli iz tijela» i fokusirali svoju svijest na neko drugo mjesto, na tom udaljenom mjestu izmjereni su fizički poremećaji. To uključuje neobične svjetlosne, električne, magnetske i druge fizičke sile koje pokazuju da «astralno tijelo» ponekad ima fizički mjerljiva svojstva.
DUHOVI
Moderni znanstveni lovci na duhove koriste magnetske, električne, optičke i termalne senzore dok nadziru mjesta koja navodno opsjedaju duhovi. U stotinama slučajeva, tehnički obučeni istraživači otkrili su mjerljive fizičke anomalije koje se javljaju kad su duhovi navodno prisutni. Iako neki ljudi tvrde da su vidjeli duhove, a mnogi izvještavaju o neobičnim hladnim mjestima i opisuju neobične žmarce na svojoj koži, moderni lovci na duhove pokazali su da se neuobičajena magnetska polja i jaki naponi također javljaju na tim istim, duhovima opsjednutim lokacijama. U isto vrijeme kad su izmjereni magnetski i električni poremećaji, fotografirane su neobične kugle. Ništa od toga ne može se objasniti postojećom paradigmom.
Osim dr. Swansona, do sličnih zaključaka došli su i dr. Hal Puthoff, i dr. Marylin Schlitz, i dr. Pim van Lommel, i dr. Stanley Krippner i dr. Monatugue Ullman, i dr. Deepak Chopra i dr. Bruce Lipton i dr. David Jacobs i dr. John Mack i dr. Dean Radin i dr. Edgar Mitchell i dr. Robert Jahn i dr. William Tiller i dr. David Bohm i dr. Konstantin Korotokov i dr. Karl Pribram i dr. Gary Schwartz i još silni dr-ovi kojih ću se vjerojatnio sjetiti za pet ili deset minuta.
Čini mi se da se znanost uvijek pokazala dovoljno vitalnom da iznjedri novu paradigmu, u slalomu između lomača, otkaza, povrijeđenih taština, čuvara „istine“, riskiranih ugleda i karijera. Nekad je potrajalo, ali proces je nezaustavljiv.
Čitamo se!
Post je objavljen 09.12.2007. u 18:35 sati.