VIZIONAR - magazin na rubu znanosti.
Za one koje zanimaju pouzdane informacije o fenomenu NLO-a, free energyju i održivom razvoju. U svijetu čuda nema ih potrebe izmišljati. Stoga je VIZIONAR neprekidno u potrazi za znanstvenim potvrdama naizgled nepostojećih pojava, holističkim pogledom na svijet i tragovima davno zaboravljenih civilizacija.
Na svim kioscima (ili na broj 01/6683630) Raniji brojevi
Vrijeme je da saznamo kome će poštar nositi stripove.
Ali prije toga, i prije nego pogledate koliko ste bili blizu i daleko (a otkrili ste i poruke gdje ih ja nisam vidio), svakako, kao proširenje teme, posjetite sajt koji je poslala VANILLA. Tamo je njen fenomenalan tekst o toj temi, kao i mnoštvo primjera subliminalnih slika. Za razliku od onih na ovom postu, ima ih i puno iz crtića. Ali doći ćemo i na to.
BEE je također došla sa zanimljivom stranicom, skoro nevjerojatnom:
http://www.techamok.com/?pid=3379
NAGRADA:
Jedan strip ide CATMI, koja je, čini mi se, već bila upoznata s ovim fotkama, vjerojatno iz Nexusa, ali to je njena prednost koju joj nitko ne može oduzeti. Jednostavno, svih pet odgovora su točni i to je to.
Najvažnije od svega bilo je uočiti poruku na trećoj slici, jer je smatram najboljim primjerom nevjerojatne jasnoće i skrivenosti u isto vrijeme.
CATMA je napisala:
1.Žena na prvoj slici lijevom rukom dira vrat koji u krupnom planu izgleda kao žensko međunožje.
2. Plaža je puna parova čije poze podsjećaju na intimni odnos straga( djevojke sagnute, muškarci iza , obično posižu rukom prema ženskoj pozadini...)
3. U cvjetnoj, bijele praznine tvore riječ " sex"
4.U zagrljaju muškarac lijevom rukom obgrljava malo ispupčeni oblik koji u krupnom planu lični na muški spolni organ
5.A ne znam...ova zadnja i nije neka sublimna, preočita je...raketa,raširene noge...
Drugi strip ide VLADI:
1. Zenina desna ruka dira vrat, a zapravo se dira po medjunozju
2. Preocito, na plazi iz prve vidim... samo malo... barem pet scena koje podsjecaju na odnos
3. Ha ha, nevjerojatno imate cetiri biljke i tri slova: SEX
4. Sjena na zeninim ledjima, iznad njegove lijeve ruke... je li to ukruceni penis?
5. Hm. Sta tu trebam vidjeti, raketa krece iz njegovog krila i ide tamo gdje treba...
"LAID by the best"?!
Ha ha ha.“
CATMA i VLADO- frcnite mi adrese na mejl
LUCCA nije dobio niš', ali je pobrao moje simpatije sa svojom izjavom: „Iskreno, prilično je lagano...“. I jadan, skoro ništa nije uočio :- )
1. Laid by the best. Ništa više ne treba.
2. Iako se ništa zapravo ne događa, ljudi su slikani u takvim pozama da izgleda...je li... *akhm*
3. Birds and the bees? Ovaj mi jedino nije jasan...
4. Soft pack naspram hard pack. Ma na što to podsjeća, pliz? -.-
5. Ova je još najočitija... Raketa na kompu, a žena iznad "rakete"... A tip se smije...“
I na kraju se pita : „Znači li to da na mene ne utječu subliminalne poruke? :D“
Baš suprotno, LUCCA! :- )
Evo sad „rješenja“ nekih slika, i još nekih novih
(gola žena između nogu lijeve manekenke)
(penis preko trbuha iznad kopče remena, s lijeve strane, od sjene trbušnih mišića)
(jeste li na nekom piletu vidjeli komad koji ovako izgleda?)
PITANJE JE: ČEMU SLUŽE SUBLIMINALNE PORUKE...?
....U crtićima?
....Na novčanicama?
U komentarima na prošli post dosta vas se to pitalo. Neki su sve svodili na reklamu, neki nisu uočili subliminalne poruke pa su s ponosom zaključili da one na njih ne djeluju jer ih ne vide.
Baš suprotno, upravo tada djeluju!
Ali niti tu situacija nije tako dramatična.
Istraživanja su pokazala da već sama svjesnost o tome da je osoba izložena skrivenim porukama, čak i ako ih ne vidi, dovodi do dramatičnog smanjenja utjecaja tih poruka na osobu.
Dakle, samo ZNAJTE da su svuda oko nas i već ste ih velikim dijelom onemogućili! Zato gmazovi i troše toliko energije i truda oko nas. :- )
Pa, evo nekih razmišljanja:
KORALJKICI „nije jasno zasto u disneyeve crtice za djecu trpaju subliminarne seksualne poruke.“
Isto se pita i BEE: „evo subliminarne seksualne poruke u crticima...covjek se zapita zasto, pobogu?!“
BUDNOST također ima slično pitanje: „Nagradno podpitanje bi moglo biti: ZASTO, O ZASTO se na planeti Zemlji toliko potencira SEX, SEX i SEX....“
Moguće ja da to ima veze s općim trovanjem kojem smo izloženi od kada se rodimo, a počinje sa stvarima poput otrovnih koktela cjepiva. Zašto se ne bi pomoglo i crtićima? Moguće je da je cilj što više poremetiti međusobnu komunikaciju DNK, ali tu smo već na polju urote i nedokazanih teza, zar ne? A što se ne može dokazati, toga nema, zar ne?
KRTICA se pitala, nakon gledanja onog filmića: „Kad malo bolje razmislite - samo Bog zna gdje nam sve šalju te subliminalne poruke. Sad me strah gledati reklame i TV uopće. LOL“.
Tako je. LOL je pravi odgovor. Već sam rekao – ako znaš da su poruke tamo, već su osakaćene.
KRIZA SREDNJIH GODINA je napisao da „ljudi samo kopiraju prirodu unoseći subliminalne poruke u razne propagandne svrhe. jer po mom mišljenju sve što nas okružuje puno je subliminalnih poruka koje uvjetuju naše ponašanje. sve ovo me jako asocira (mada nema neke direktne veze) na poznati film i navodi na razmišljanje: živimo li mi u matrici?“
Teško da može biti sumnje oko toga da živimo u nekoj vrsti matrice, zar ne? I da nam je ponašanje uvjetovano. Zapravo, postavke na kojima se temelji Matrix nisu izmišljene, to su iste one koje su i dokazane – sav onaj frekeventni opseg kojega nismo svjesni, pa zanimljive činjenice o tome kako mozak dekodira električne impulse iz očiju i slaže sliku u skladu s „programom“. A programiranje kreće čim se rodimo, od društva, udžbenika, medija, a i naših roditelja, koji su i sami već davno isprogramirani, neki više neki manje.
Ovu tezu lako možete testirati na sebi. Probajte mjesec dana provesti tako da ne pročitate nijedne novine niti ne poslušate ijedne vijesti na radiju ili televiziji. Zamijenite ih nečim što vas ispunjava. Kad se nakon mjesec dana opet vratite vijestima, garantiram vam da će vam biti smiješno na što se to prije samo nešto više od tridesetak dana znali potrošiti žuč, iživcirat se, prestrašiti, emocionalno angažirati ili tek izgubiti vrijeme na razmišljanja tipa „koja je stranka ispravna“ ili „kako je ovaj političar nekako dobar, a ovaj drugi baš nekako pokvaren.“
NEAZZES je objasnila da se „sex u subliminalnim porukama koristi iz razloga kojeg je Hal v4 rekao. Naime, kod tzv. proizvoda 'niske uključenosti' (to su oni kod kojih ne razmišljamo previše koju ćemo marku kupiti, npr. brašno, sapun...) jedini način na koji mogu steći nekakvu prednost nad konkurencijom (jer su svi mahom isti) je baš to - vezanje neke marke uz nešto ugodno, pa makar i ne znali zašto. I sad ako razmislimo, sigurna sam da svi ponekad kod nekih proizvoda preferiramo jednu marku nad drugom, a ni sami ne možemo racionalno objasniti zašto - eto i mogućeg odgovora. Inače, ako se ja dobro sjećam tog poglavlja iz psihologije marketinga, subliminalna poruka koju su puštali u kinima (bila je dovoljno kratka da ju nitko ne može svjesno registrirati), a koja je glasila: "Jedi kokice i pij Coca Collu" je imala efekt na prodaju kokica i cole u tom kinu. Naravno, možda se ja samo krivo sjećam...“
Uopće ne, baš se dobro sjećaš (vidi blog od VANILLE), ali mislim da je takvo gledište prepovršno i da se subliminalne poruke ne mogu svesti samo na proizvode na policama trgovina. Što onda traže na novčanicama ili u dječjim crtićima?
Nedavno sam došao na slijedeću zamisao:
Što ako nisu subliminalne poruke tek dodatni dio reklama, što ako reklame imaju samo jednu svrhu – širiti subliminalne poruke?
I to baš onakve poruke koje spuštaju frekvenciju naše svijesti, poput zloupotrebe poruke „sex“ koja je usmjerena na prvu, najdoljnu čakru – ako ćemo vjerovati istočnim tradicijama. Osim zloupotrebe sexa, (kažem „zloupotrebe“ jer točno tako izgledaju onih nekoliko programa koji se iza ponoći preko kablovske mogu gledati – seksualnost svedena na ...pa, na ono što već tamo vidite, nema potrebe za detaljima, i vi imate televiziju), vjerujem da se širi i puno drugih poruka te da su vrlo „popularne“ i one koje impliciraju stvaranje nekog straha. Nekome je korisno da smo pod stresom, u strahu i užasu od života, egzistencije, ratova, da smatramo da su ljudi neki podivljali stvorovi koje treba što više nadzirati radi opće sigurnosti. Tjah. Možda čitam previše znanstvene fantastike.
IDE BUBA misli da „slike koje sam ponudio ne sadrže u pravom smislu subliminalne poruke.“ Kaže da „subliminalnu poruku nije potrebno 'čitati', dešifrirati, to je samo jedna slika, kratak pogled na plakat ili reklamu koja ti kaže: ti si gladan (dovoljno je jedno slovo, npr .prepoznatljovo "M" od McDonald's-a), ti si žedan (npr. orošena boca pića), želim nekamo pobjeći, uživati i pronaći mir (npr. motiv karipske plaže), želim sex (raspojasana djevojka za šankom, tako čest motiv u reklamama za pivo ili prekrasna, oskudno odjevena žena koja pozira na haubi sportskog automobila)... Dakle, subliminalne poruke udaraju na naše osnovne instinkte i asocijativno povezuju našu glad/žeđ/seksualnu želju s određenim predmetom/pićem/hranom.“
Još IDE BUBA piše da je to uobičajena praksa u ekonomskoj i političkoj propagandi.
Povezivanje pojmova - je u redu, ali ovdje je riječ o skrivenim porukama poslanima našoj podsvijesti. One doista jesu subliminalne, o čemu svjedoči činjenica da ih ni mnogi s ovog posta nisu uočili, čak i kad su se trudili.
Ali njihova podsvijest ih je uočila, i to u sekundi, kako što IDE BUBA piše da bi subliminalna poruka trebala raditi, i još uz to bez njihova svjesnog znanja ili mogućnosti da to uoče. A onaj tko kontrolira podsvijest, kontrolira ljude.
Poznat je pokus u kojem je izmjereno da se čitavih sekundu i pol prije nego što odlučimo podići ruku, u našem mozgu počnu stvarati električni impulsi koji će dovesti do tog učinka. Prije nego što smo to mi odlučili!
Dakle, većinu naših odluka donosi podsvijest, a ne svijest. I zato ove poruke nisu tek puka igra asocijacija tima „orošena boca – baš sam žedan“. Čini mi se da ona ogromna slova „SEX“ skrivena unutar lijepih biljčica imaju sasvim drugu namjenu.
Ali meni se ionako puno toga čini.
GOSPODJICA KONFJUZD je donijela dobru vijest – da veliki broj njenih poznanika i prijatelja u svoje "hobije" ubrajaju i traženje skrivenih poruka koje bi trebale ( koje u krajnjoj liniji i utječu ) na njihovu psihu. No, GOSPODJICI nikada nije bilo jasno „zašto 99,99% ( ovih 00,01 ostavljam kao nadu, jer s tih 00,01 se nisam nikada susrela ) svih subliminalnih poruka jest seksualnog sadržaja.“
Pa, to je pravo pitanje, a pravo pitanje je nekad važnije od odgovora.
OAKGOBLINFLY dijeli moje oduševljenje majstorskom izradom treće slike: „ Ova treća slika mi je famozna,pokazala sam je nekim poznanicima da vidim hoće li uočiti riječ sex napisanu između biljčica.Čak i kad sam im otkrila skrivenu poruku trebalo im je neko vrijeme da im "sjedne u oku".Sad i oni baš kao i ja prvo na slici ouče napisanu riječ ,a tek onda biljke.Opako!!!!!“
Fakat je baš to – opako :- )
HALO EFEKT misli da je „infantilna ili se ne pali na ovakve stvari“ jer „jedino što je vidjela 'subliminalno' jest na zadnjoj slici.“ Ali HALO EFEKT, onda to više ne vidiš subliminalno. Subliminalno je ono što nisi vidjela. Ona još piše da su reklame dosadne i „ne privlače
pogled ni sekundu dulje od prvog pogleda. I Kako onda subliminalnost može uopće fukcionirati?“
I tako je nehotice napisala pravi podatak – u izradi reklama se doista zna da se pogled na većini reklama zadržava tek sekundu. No, to je dovoljno da vi (tj. vaša podsvijest vidite jednostavnu sliku). Ona sitna slova preko kojih naš svjesni pogled tek pređe očito i nisu toliko bitna.
HALO EFEKT još razmišlja da „ako nije pogođena nečija 'valna duljina' razmišljanja, subliminalna poruka je propala.“ Ali nije propala, niti ima veze s valnom duljinom razmišljanja. Odnosno ima – u onoj mjeri u kojoj želi stvoriti vlastitu valnu duljinu razmišljanja.
I za predkraj – pozdrav za BIG EYES i njenu pričicu o sinkronicitetu. A te me pričice uvijek razvesele jer tako zorno pokazuju (bar onome kome se događaju) da je sve u nekoj nevidljivoj vezi. Koju subliminalne poruke uporno pokušavaju presjeći.
A za kraj preporuka jednog bloga koji bi mogao zanimati sve one koje zanimaju teme poput subliminalnih poruka: doxbox.bloger.hr
Neki dan sam naletio (zapravo bio sam upućen) na nevjerojatni filmić koji pokazuje moć subliminalnih poruka. Njih doista oko nas ima puno, mada nećete dobiti takav odgovor ako se počnete raspitivati.
Recimo, prije nekih pet godina, radeći neku od emisija Na rubu znanosti iz prve sezone (ovo je šesta sezona), tema subliminalnih poruka mi se činila baš dobrom temom za neki prilog. Nisam znao koga bih o tome priupitao, pa mi se kao dobar izbor činio jedan dosta slavni psihijatar. No, on zapravo o tome nije znao ništa, pretpostavljam zato jer se i ne radi o materiji koju se može naći u mainstream-literaturi, ili možda se može naći tek ponekad. Naravno, nije mi rekao da ne zna ništa, to vam rijetko tko kaže, svatko nešto odgovori na pitanje. Tako mi je on rekao da se sjeća da je tijekom 1960-tih bilo nekih eksperimenata s umetanjem poruka „jedite kokice“, ili tako nešto, u filmove u kinima ili u najave filmova. Te da se nije primijetio bogzna kakav učinak i da se s time nije nastavilo. Na tome je ostalo, ja prilog o tome nisam radio i nije me više ta tema zanimala.
Danas mislim da je tehnika subliminalnih poruka preelegantna i preefikasna da bi je se samo tako ignoriralo od strane svakojakih državnih agencija narazvijenijih zemalja, pogotovo onih koje su sudjelovale u hladnom ratu (pretpostavljam da je većina njih ionako u stalnom ratu protiv svojih građana pa im tu takve poruke neprestano mogu biti korisne).
Osim toga, subliminalne poruke ne rade ako znaš za njih ili ih vidiš, pa je sasvim logično da ih se neće javno objavljivati. A gdje je tajnost, tu se pojavljuje i mogućnost zlouporabe. Nekako sumnjam da je sadržaj subliminalnih poruka „pomogni susjedu“, „osjećaj se dobro“, „nemoj ništa kupovati, već imaš sve što ti je potrebno“, „CNN laže“....
Ako vas zanima tema, prvo pogledajte ovaj filmić, koji zorno prikazuje o kakvom je strahovio moćnom mehanizmu riječ. Naime, naša osjetila i naš mozak vide jako puno toga, ali samo manji dio postaje naše svjesno opažanje. Ovaj film pokazuje kako i ono što nismo zamijetili, naš mozak jest, te da zatim te informacije koristi na takav način da je osoba potpuno sigurna da je riječ o njenoj vlastitoj ideji.
Za one kojima se ne da gledati ovaj šest-minutni film (kao što se meni često ne da), niže iza filma ću ukratko opisati o čemu je riječ. Tako neću pokvariti užitak onima koji sami žele pogledati film.....
SUBLIMINAL PRESENTS!......
Dakle, evo o čemu je riječ u filmu. Dvojicu marketinških stručnjaka se provoza po gradu i potom odvede u jedan ured. Tamo dobiju zadataka da u pola sata osmisle obrise kampanje za određeni proizvod: znači, ime, logo, plakate i tome slično. Na stolu ispred njih ostavljena je kuverta u kojoj se nalazi prijedlog kampanje od čovjeka koji ih je naručio, a taj prijedlog oni neće pogledati.
Potom kamera snima kako oni međusobno razgovaraju, razmišljaju naglas sve dok konačno ne osmisle kampanju. Dolazi naručitelj i oni mu pokazuju šro su smislili. Potom on otvara kuvertu, a u njoj se nalaze crteži njegovog prijedloga - koji se u većini bitnih elemenata potpuno poklapaju s onim što su sada zapanjeni marketinški stručnjaci sami „smislili“. Riječ je i o nekim specifičnim i neuobičajenim logotipovim, koji su, međutim, slični ili potpuno isti. Na kraju filma se ponovno prikazuju kadrovi njihove vožnje kroz grad, ovoga put s naglaskom na razne motive koji su im usput pokazani, a da oni to nisu niti znali. Svi ti elementi našli su se u „njihovoj“ ideji, kao njihova „zamisao“.
Toliko nas je lako programirati. I preprogramirati. Kao što zna svaki hipnotizer, medijski stručnjak, političar ili ratni huškač.
Ako vam je film bio zabavan kao meni, neka zabava potraje još malo. Ovoga puta u vidu igre.
Ono što slijedi su neke reklame sa subliminalnim porukama u kojima se ističe seks. Pitanje zašto se to radi vjerojatno zahtijeva duži odgovor, ali možda i ne. To prepuštam svakome da sam smisli.
Kao što se to radi u Big Brotheru, emisiji koja je vjerojatno prepuna subliminalnih poruka i iskirvljene simbolike, čeka vas zadatak.
„Pročitajte“ ove poruke. Otkrijte njihovu tajnu. Malo ću vam pomoći: ponekad je riječ „sex“ napisana, ponekad je riječ o skrivenim scenama seksa, igrama prednjih i stražnjih planova, ponekad su prikazani spolni organi, a ponekad poruka nije istinski niti skrivena.
Neki od vas će možda biti u prednosti, jer su neke od ovih slika prije nekoliko mjeseci objavljene u jednom magazinu. Ali neka im to bude nagrada što čitaju prave magazine .-).
Iz vlastitog iskustva znam da ćete isprva možda teško išta uočiti. No, jednom kad uočite skrivenu poruku, ona će vam biti toliko vidljiva da će vam biti nevjerojatno kako je prije niste vidjeli.
Taj trenutak osvještavanja jest trenutak u kojem subliminalna poruka prestaje djelovati na vas.
Znam da je teško u komentaru opisati skrivenu poruku koju ćete uočiti te da bi bilo jednostavnije pokazati prstom. Ali što je, tu je. One koje spazite – opišite. Vjerujem da ću shvatiti tko je doista uočio poruku, a tko nije. Naravno, ne mogu obećati precizno razrađene kriterije, ali napravit ću najbolje što mogu. Na kraju krajeva, ovo je sve samo igra, zar ne?
Dva najkompletnija odgovora dobivaju nagrade: Strip „Batman Year Two“, kompletnu priču u knjizi od sto strana u boji, i slavni strip „Tank Girl“ Hewletta i Martina, također knjigu od sto strana u boji.
U slijedećem postu stavit ću detalje ovih reklama s obilježenim „rješenjima“ ili objašnjenima, a stavit ću i još neke reklame sa subliminalnim porukama koje su doista teško uočljive dok vam netko ne skrene pažnju.
Naletio sam na nekaj baš zanimljivo, ali prvo par kratkih odgovora.
SEX.PORNO.KINKY me pitao jesam li „ laik ili znalac u proučavanju (para)normalnih pojava...“. Apsolutno laik. Samo nagomilalo se toga pa ti malo izgori mozak.
DZABALUDINU se sviđa novi Icke koji „daje upute da trebamo biti spontani i zivjeti "neprogramirano" da bi izasli iz Matrixa......meni jos ne uspijeva, a tebi ?“. E, pa, jednom mjesečno mi uspije. :-)
A ponekad i više puta, kad imam posebnu inspiraciju, poput ove iritantne kampanje prodaje dionica, sumnjivih motiva, od strane ove antipatične firme koja se zove T-com (a koje sam i sam korisnik).
SKEC me pito za mišljenje o „klimatskim promjenama“ i o „11.9.wtc“? Kod klimatskih promjena pada mi na pamet jedan Rus, prof. Dmitrijev, ali malo je duža priča, pa neću sad. Što se tiče 9/11 – pa svatko tko se i malo dublje informira ne može izaći s drugačijim zaključkom nego da je to sve jedna ogromna laž, zar ne?
Žao mi je što sam DEJANA razočar'o jer sam „zastranio i izgubio sve kriterije“ i izgubio „blagu dozu ironijskog odmaka“ te postao „sljedbenik i apologeta raznih opskurantista“. Pa evo kako ja to vidim – tu smo da se malo i zajebavamo, ko nam brani da isprobamo bilo što, bez ikakvog ironijskog odmaka? Gdje je to moguće, ako ne na blogu? I ne samo to – cijeli život se događa slijedeće, bar meni. Dođe neka stvar (neki bend, neki strip, neka ideja, neki autor) i čovjek se sav da u to. I to mi bude glavno jelo neko vrijeme, a kad to dobro prožvačem i isišem hranjivu tvar – gotovo, idemo dalje! Ali kako isisati hranjivu tvar ako ne budeš žvakao kako spada? Trenutno je to možda Icke, a ima i par drugih stvari. Ali Icke je jak, tu nema dvojbe, pogotovo „Beskrajna ljubav je jedina istina“. Pročitaj prije suda (ako ti se da, a ako ne: pa, naravno, ima i drugih stvari u životu)
SABRIEL piše da „zna jednu osobu koja uporno tvrdi da svuda oko sebe vidi gmazove...“. Pa daj, nek se ta osoba javi na mejl. Imam i ja jednu priču o tome, koju ću staviti u neki od idućih postova. Što se tvog pitanja tiče, pojma nemam tko su to „Kasiopejci“, i ja sam vidio tu riječ na toj istoj stranici, i to je sve što znam.
MAJA je dala baš lucidan komentar priča o teoriji evolucije, koji spominjem jer je zaista dug, pa je zaslužio komentar. :-). Prije dvije godine sam se zaprepastio kad sam vidio koliko se žuči toči oko tih pitanja. Zato inače izbjegavam spominjati tu temu, pa neću ni sad više drviti po njoj, mada sam na trenutak dobio taj poriv :- )
No, zaista sam se prije nekog vremena zapitao zakaj se ljudi toliko pjene baš specifično oko toga je l' evolucija bila ili ne, ako je bila - je l' bila baš ovakva ili nekakva drugačija. Tu zaista postoji sva sila ignoriranja ili kreativnog interpretiranja činjenica, a emocionalni impakt je zaista nevjerojatan. MAJA je rijetka iznimka kojoj nije potekla pjena na usta.
Osobno, moram priznat da mi je potpuno svejedno kako je nastao život ili čovjek. Stvarno glup razlog za bilo kakvu svađu. Pa nije znanost baš toliko važna, kome je od nas uistinu bitno znati, recimo, koliko ima vrsta leptira na svijetu i slično. Bez toga možemo živjeti, ne?
Ipak, mislio sam si, ali zakaj se to događa, te tako žestoke svađe, puno angažiranije nego na drugim područjima, u kojima jednako žučno reagiraju i „laici“ i „stručnjaci“. Osobno sam to vidio kad sam jednom profesoru doktoru znanosti (relativno mladom kitu i velikom popularizatoru znanosti, koji je svemu pristupao s humorom) u razgovoru o evoluciji, onako nezainteresiran, nevino rekao kako sam čitao da zaista nisu nađeni prelazni oblici pa da, tko zna, svakaj može biti. Čovječe, tak' se naljutio. Ljutito je mahnuo rukom viknuvši „gluposti, pa kaj onda kaj ih nema“. Mada bi ti oblici trebali postojati ako je sve kako se priča, odlučio sam dalje šutiti, već sam objasnio - kaj me briga za te nebitne stvari o kojima ionako nitko ništa pouzdano ne zna.
Ali skužio sam da su to možda bitne stvari, na nekoj sasvim drugoj razini. Evo ukratko tih mojih razmišljanja: Ključna je riječ je „paradigma“. Ja sam je sebi preveo kao neki koncept iz kojeg izvire cijeli svjetonazor, a koji mora odgovarati na sva temeljna pitanja A t su: kako je nastao svemir; kako je nastao život; kako je nastao čovjek.
Pa sam išao testirati tu misao. I gle, srednjovjekovna paradigma je davala odgovor na sva tri pitanja: Bog je stvorio svo troje. Zato jer je davala odgovore, svi su morali živjeti prema pravilima koja je davala ta paradigma, jer je ona ZNALA.
Onda je došla nova paradigma.
Odgovor na prvo pitanje sad je bio: veliki prasak, odgovor na drugo: primordijalna juha u kojoj se „skuhao“ život iz nežive materije, a na treće: akumulacija promjena tijekom dugog razdoblja itd i sve te pretpostavke koje čine teoriju evolucije. Naravno, veliki prasak ima svoju opoziciju u fizikalnim krugovima (sjećam se intervjua s Ericom Lehnerom u Feralu), što se tiče nasumičnog slaganja proteina u „juhi“, i sami genetičari znaju koliko su statistički male šanse da se to dogodi (baš sam o tome nedavno pričao s Tomislavom Domazetom), a priča o evoluciji koja je tako lijepo nacrtana u knjigama i utisnuta u svijest svih nas, isto je samo koncept, doista ništa više. Doduše, općeprihvaćeni koncept, ali to je već druga priča, o nekim mehanizmima koji čine ljudsko društvo.
Odjednom mi se činilo da mi je postalo malo jasnije zakaj se događa toliko grčenja oko tih stvari koje s našim životima nemaju ama baš nikakve veze. Zato jer se čini da imaju veze – one su tlo na kojem stojimo, paradigma koja odgovara na sva bitna pitanja i tako pokazuje svoju vjerodostojnost. Znači, možemo joj vjerovati. I onda prihvaćamo sve što dolazi od nje, pa čak i kad ima loš učinak. A bez nje smo izgubljeni u mraku.
Ali u biti je meni to pomalo bezeveze – kaj je uopće loše u tome da si izgubljen u mraku? I zakaj bi bio izgubljen u mraku? Možda smo izgubljeni na svjetlu? Ili nađeni u mraku? Ili nađeni na svjetlu? To ljepše zvuči. Zakaj je onda tako važno je l bila evolucija ili ne? Stavite u udžbenike sve koncepte i idemo dalje. Slijedeći!
Naravno, ovo je samo jedno razmišljanje u divovskom svemiru. Bez ironijskog odmaka.
E, da , evo još jedno nebitno iskustvo, vezano uz MAJInu rečenicu da je „gospodin Petrović čovjek sumnjivih motiva čim se odlučuje na studij geologije iz primarnog razloga da sruši sve na čemu geologija stoji.“. Moje iskustvo je baš suprotno. Evo, ispričat ću vam jedan moj razgovor s Miroljubom.
Prije tri godine sam prvi puta čuo za taj pojam kreacionizam i kako mi uvijek fali tema, pomislio kako bi to bila baš dobra tema za emisiju Na rubu znanosti. Malo sam se raspitao i netko mi je dao Miroljubov broj i ja ga nazovem u Beograd gdje on živi, i malo sramežljivo i bojažljivo ga pitam je l' bi mu možda bio problem preći šesto kilometara da bi gostovao u emisiji i da ću ja probat smisliti kako riješiti pitanje troškova jer dolazi iz inozemstva i blabla. A on je odmah rekao da nema uopće frke, zapravo da citiram, „ma nije uopšte problem, sednem na voz i dok popijem kafu već sam u Zagrebu“. (Kasnije sam saznao da je krajem osamdesetih živio u Utrinama, studirao ETF i igrao košarku u Zagrebu.)
Pitao sam kako to da mu je to tako lako i rekao da se vjerojatno radi o nekakvim idealističkim razlozima, a on mi je rekao da ne, da je riječ o religijskim razlozima. Sviđalo mi se što je bio tako otvoren i pitao sam ga što mu to znači. On je rekao da na svojim predavanjima nastoji dokazati da postoji bog i da je on stvorio svijet, jer ako to dokaže, znači da je dokazao da su svi ljudi braća. Nešto u tom smislu, sad se ne sjećam točno. Ali to je već bilo vrlo blisko hipijevsko-rokersko-pankerskom-itd konceptu i baš mi se dopalo.
I pokazalo se da je Miroljub dosljedan – iako biblijski kreacionist, velik dio svojih predavanja o kreacionističkoj interpretaciji geologije drži muslimanima, „jevrejima“ i sl, uvijek birajući samo one točke oko kojih se svi mogu složiti, a izbjegavajući one oko kojih bi bilo neslaganja, što ga je učinilo vrlo popularnim predavačem. A meni je s njime zabavno i opušteno, jer se nikad ne svađamo oko toga, nego se zajebavamo. Doduše, nisam ga sreo već godinu dana. Ja mu, naravno, kažem, da nema šanse da povjerujem da je Zemlja stvorena prije 6000 godina, ali da mi je u biti svejedno kad je stvorena.
Uostalom, mene zanima samo razdoblje od 1954, kad je Elvis snimio prvu ploču, tako da već i kod 6 tisuća godina imam oko 5950 godina viška. Tako da nema beda.
Uh, fakat sam se raspisao. Dosta je bilo o toj temi.
Da vidimo kaj ima dalje.
Evo, TUŽNI PAS piše da bih ja „ipak bar malo trebao pročitati o fizikalnim i kemijskim svojstvima kristala jer DNK nije u stanicama u kristalnom obliku“ te da je „sve ovo debelo preko ruba znanosti, tako daleko da se znanost ne treba ni spominjati.“
Ali ja to i jesam pročitao, nisam do toga došao sjedeći u zamračenoj prostoriji i pušeći travu!
Sad ću i citirati to što sam pročitao. Evo što je biolog Frank-Kamenetski napisao u svojoj knjizi „Unraveling DNA“ objavljenoj 1993:
„Temeljni parovi u DNK raspoređeni su kao u kristalu. To je, međutim, linearni, jednodimenzionalni kristal, u kojem je svaki temeljni par bočno povezan sa samo dva susjeda. Kristal DNK je aperiodičan, s obzirom da je slijed temeljnih parova nepravilan poput slijeda slova u gusto tiskanom tekstu. (...) Prema tome, ne čudi da je jednodimenzionalni kristal DNK, kristal potpuno nove vrste, veoma zainteresirao fizičare.“
A Jeremy Narby piše: „Četiri baze DNK imaju heksagonalnu formu (kao kvarcni kristali, a kvarc se zbog izuzetno pravilnog rasporeda atoma koji vibriraju na vrlo stabilnoj frekvenciji koristi u radio-aparatima, satovima i većini elektroničkih tehnologija), ali svaka od njih ima malčice drugačiji oblik. Kad se uglavljuju jedna navrh druge, oblikujući prečke zavrnute ljestvice, slažu se u raspored kojeg nameće genetički tekst. Prema tome, dvostruka spirala DNK ima malo nepravilnu ili aperiodičku strukturu. Međutim, to ne vrijedi za ponavljane slijedove koji tvore čitavu trećinu genoma, kao što je ACACACACACACAC. U tim slijedovima DNK postaje pravilan raspored atoma –periodički kristal – koji bi mogao, po analogiji s kvarcom, prikupiti jednako mnogo fotona koliko ih i sam emitira..(...) U ovom trenutku, prijem biofotona još se ne proučava.“
Za TONKA – ja nemam nikakve dodatne informacije o istraživanju namjere, ali uskoro kod nas izlazi knjiga „Eksperiment namjere“, tamo bi trebalo biti. Za Nikolaja Lavashova nisam čuo
Uh, budem drugi puta napisao ono što sam htio, vdeć imam žuljeve na prstima. A i na mozgu
Ali evo da kažem: tema će biti subliminalne poruke – s par fakat guba primjera.
U zadnje vrijeme sa svih su me strana stali bombardirati razni podaci i priče o kristalima.
Izgleda da su kristali jako važni. Ali nemam pojma zašto.
No, evo tih priča.
Da se malo prisjetim: Prvo sam čitao neki tekst o engleskom biologu Harryju Oldfieldu koji je razvio sustave snimanja pomoću kojih je moguće vidjeti stanje pacijentovog bioenergetskog polja prije postavljanja dijagnoze i određivanja terapije.
To su doista izvanredne slike. Dok je dobivao Nagradu Alyce i Elmera Greena za inovaciju, istaknuto je da Oldfield «svojim izvanrednim slikama omogućuje da doživimo naše višedimenzionalno postojanje». Podsjetile su me na priču Marije iz Rijeke, od prije nekoliko postova, koja je opisala da točno tako vidi svijet oko sebe.
Riječ je o polikontrastnoj interferencijskoj fotografiji (Polycontrast Interference Photography, PIP), koja bilježi promjenjive obrasce svjetlosne energije koja zrači iz svih živih tijela (uključujući ljude, životinje i biljke), pa čak i iz kristala.
ELEKTROKRISTALOTERAPIJA I PUŽ U KRISTALU
Energetsko polje ljudi i životinja složeno je i varira s mentalnim i fizičkim stanjem osobe. Varijacije tog energetskog polja mjerljive su i drugim tehnikama. Harry je tražio metodu restrukturiranja energetskog polja i njegovog vraćanja u normalno stanje. Zaista, subjekt čijem se tijelu pomogne da se vrati bliže stanju zdrave ravnoteže sposobniji je započeti s procesom samoizlječenja. Njegova proučavanja energije koju zrače njegovi subjekti dovelo ga je do toga da provjeri inducira li vanjska primjena takvih energija promjene u prirodnim energetskim poljima.
Razvio je metodu stvaranja potrebnih energija - elektrokristaloterapiju (Electro-Crystal Therapy, EleCT), koja uključuje povezivanje elektronskog oscilatora s određenim kristalima. Kristali koriste piezoelektrični efekt, što znači da emitiraju električnu energiju kad im se izmijeni oblik i obrnuto. Slabašni signali koji se šalju kristalima rezultiraju jednako slabašnim akustičnim energijama koje kristali emitiraju. Te su energije bezopasne i jedva mjerljive, ali su upravo dovoljne za interakciju s energetskim poljima tijela ljudi i životinja. Pokazalo se da kristali doista imaju prirodna ljekovita svojstva koja im ljudi pripisuju već tisućljećima. Također imaju vlastitu sposobnost fokusiranja energije, i zapravo su pretvarači energije.
Ali ono što sam zapravo htio reći – i što me najviše dojmilo u tom tekstu, mada je možda najmarginalnije – jest da je Oldfield, snimajući razne kristale PIP tehnikom, otkrio da oko 10 posto njih u sebi ili na sebi sadrži dotad nepoznat pulsirajući entitet s vlastitom aurom! Ti entiteti su izgledali poput puževa balavaca. Prvi kojeg je otkrio «nestao» je natrag u kristalu, izgleda zato što je primijetio da ga se promatra, i PIP kompjuter se srušio uz poruku «neidentificirana instrukcija».
DRUGA KRISTALNA PRIČA – O DNK
Drugi put sam na kristale naletio netom nakon što sam čitao o Oldfieldu. Naime, na moru sam čitao jednu tako fenomenalnu knjigu da vam je svakako preporučam svim srcem i ostalim organima. Za mene je to bila jedna od onih knjiga koje nakon svakog poglavlja prestanete čitati, da prebrzo ne završite, i da malo razmišljate i uživate u svemu što ste saznali.
E, sad kad sam vam opisao koliko je dobra, reći ću vam i koja je to.
Jeremy Narby: Podrijetlo znanja – kozmička zmija i DNK.
Moram priznati da naziv nije obećavao, ali unutra doista ima revolucionarnih spoznaja o tome kako svijet funkcionira. Narby je inače antropolog, a tragom šamanskih vizija došao je do „kozmičkih zmija“ pa onda i do DNK. No, najuzbudljivije je njegovo vlastito putovanje, dok je pisao knjigu. Mada se knjiga bavi znanstvenim podacima, to je jedna od onih rijetkih nakon kojih se osjećate baš nekako dobro, a da ne znate zašto.
Pokušavajući povezati nevjerojatna šamanska znanja - za koja su mu šamani tvrdili da su im „rekle biljke“ – i zapadni pozitivizam, Narby je morao napraviti nekoliko mostova koje nitko prije njega nije izgradio. Naime, biolozi se u pravili ne bave antropologijom, a antropolozi u pravilu nemaju baš puno pojma o biologiji. Tako je Narby, praveći mostove, naučio – i meni otkrio - nešto što se zapravo zna: da je i naša DNK kristalična struktura.
DNK je prava čarolija na više razina. Jedna od njih je ta da ona emitira svjetlost, i to ne raspršenu, nego koherentnu, dakle poput lasera, što znači da bi to svjetlo mogo prenositi informacije. Problem je što je svjetlo slabo, jačine jedne svijeće, ali i to je pitanje – možemo izmjeriti samo ono za to smo razvili tehnologiju. Čim su suptilnije snage u pitanju tim tehnologija treba biti sofisticiranija, pa vjerujem da nismo niti tu na kraju puta.
Narbyja je, naime, dvadeset godina mučilo ono što mu je jedan amazonski šaman rekao. Skrenuo mu je pažnju na jednu biljku i rekao da je zapamti jer je ona protuotrov protiv ugriza određene vrste zmije. Kad ga je Narby upitao kako da je zapamti, on mu je rekao: 'Jednostavno. Zar ne vidiš da izgleda poput te zmije, i da ima na sebi oblik zmijskih zubi.' Šamanu je bilo potpuno normalno da mu se priroda obraća kroz oblike.
Narbyju pak nije bilo ništa jasno.
Kako je moguće da biljka koja je protuotrov za otrov određene zmije, izgleda točno kao ta zmija? Kakva može biti veza između njih? Pa nije se valjda zmija razvila iz biljke ili biljka iz zmije?
To mu je stvaralo neprihvatljivu pomisao da postoji neka jedinstvena inteligencija iz cjelokupne prirode. Jedino tako je bilo moguće objasniti taj paralelizam oblika, koji su šamani neprekidno koristili. Naravno, za jednog doktora znanosti, to je bila apsurdna ideja.
No, kristal zvan DNK, koji se nalazi u svakom životu na Zemlji, i koja na neki nepoznati način, zahvaljujući kristaličnoj strukturi (možda kroz minijaturne crvotočine ili putem torzionih modova kvantnog vakuuma ili vrag će ga znat') poput antene neprekidno komunicira sam sa sobom u svim bićima – to bi bio odgovor.
I na pitanje biljke-protuotrova protiv zmija i na štošta drugo.
KONAČNO - ZEMLJA KAO KRISTAL
I da nastavim svoje kristalno putovanje. Iz mikro-svijeta u makrosvijet. Da makro. Super-makro! Riječ je o jednoj staroj priči koja je detaljno objašnjenja i nacrtana u i danas nenadjebivom ruskom rubnoznanstvenom klasiku „Poruke kroz vrijeme“(Stvarnost, 1981), na koju sam slučajno opet naletio prije neki dan. Evo je ovdje ukratko.
1973. u u SSSR- u, u novinama Komsomolskaja Pravda izašao je tekst kojima je predstavljena teorija nekih ruskih znanstvenika da je Zemlja neka vrst divovskog kristala s čvrstom rebrastom strukturom koja leži ispod površine planeta. Oni su iznijeli zamisao da je Zemlja nastala kao veliki mnogokutni kristal koji se nakon milijuna godina zaokružio u loptu. Kutni rubovi primarnog kristala danas leže ispod površine zemlje.
Neovisno o tim teorijama, ruski povjesničar Nikolaj Gončarov imao je osjećaj da postoji neki sustav koji povezuje centre najranijih ljudskih kultura te ih je počeo obilježavati na globusu. Kasnije ga je to, u suradnji s konstrukcijskim inženjerom Vjačeslavom Morozovom i specijalistom za elektroniku Valerijem Makarovom, dovelo do hipoteze o geometrijskoj prirodi zemlje. Svoj su rad pod naslovom «Je li zemlja veliki kristal?» objavili u znanstvenom časopisu «Kemija i život» sovjetske Akademije znanosti
Njihovo je istraživanje povezivalo arheologiju, ornitologiju, geokemiju i meteorologiju. Pažljivim proučavanjem otkrili su da se crte koje označavaju rubove njihova «kristala» poklapaju sa aktivnim zonama uzdizanja i spuštanja oceanskog dna i srednjocenskih grebena. Jedan od vrhova trokuta koji su činili kristal padao je istočno od Floride, pokraj centar poznatog Đavoljeg bermudskog trokuta, poznatom diljem svijeta kao mjesta misterioznog iščeznuća mnogih brodova. Na rubovima mnogokutnika znanstvenici su otkrili regije seizmičke i vulkanske aktivnosti. I magnetske anomalije prate rubove koje uokviruju površine «kristala», kao i centri velikih promjena u atmosferskom pritisku i mjestima nastanka uragana, te mjesta moćnih vjetrova i smjerovi morskih struja.
Posebno zanimljiva točka njihova sustava nalazi se u afričkoj republici Gabon. Prema znanstvenicima, tamo je otkriven «prirodni atomski reaktor» koji bio aktivan prije 1,7 milijardi godina. Na tom je mjestu velika količina urana 235 u dalekoj prošlosti dostigla nivo lančane reakcije.
Tamo gdje se sijeku crte sustava površina koje čine «kristal» nalaze se i bogate rudne žile raznih kovina i naslage nafte. Satelitske fotografije također su potvrdile Gončarovu kristalnu rešetku jer su se uzduž rubova «stranica» protezali veliki rasjedi. Ruski znanstvenici ustanovili su da su sve drevne civilizacije nastale upravo na točkama presjeka ovog sistema linija koje činu površinu zamišljenog kristala. Fascinantno otkriće toga članka bilo je i ovo: da bi se crtama preko globusa sustav iscrtao tako da svi navedeni faktori budu povezani, centralna točka morala je biti Velika piramida u Gizi.
K'o što sam rekao na početku – mora da su kristali jako važna stvar!
PYLO ima pitanje u vezi Davida Ickea. Da ga citiram , „nije pročitao ni jednu knjigu, ali je pogledao par sati njegovih predavanja, pa ako mi možeš nešto razjasnit. Priznaje da čovjek ima poprilično zanimljive teorije, ali nekako mi to baš ne drži vodu. Naime on tvrdi kako su religije izmišljene od strane "njih" kako bi se lakše kontroliralo ljude. Tu se potpuno slažem. Međutim on veliku većinu svojih teorija temelji na toj nekoj okultnoj simbolici čime sam sebi proturječi. Ako su "oni" toliko tehnološki i duhovno napredniji od nas, kako je moguće da su još uvijek robovi neke simbolike, da se još uvijek klanjaju bogovima i slično.Znači li to da su njihovi bogovi "pravi", a naši nisu? To meni sve zvuči kao najstarija bajka za odrasle.“
Pokušat ću odgovorit koliko je u mojoj moći i koliko sam ja shvatio. Kao prvo, pitanje „njih“. Prema Ickeu (a i ja sam u tom smislu imao zanimljivih susreta), ti „oni“ su neka vrst gmazova iz druge dimenzije.
Sad je potrebno koju riječ reći o dimenzijama. Naime, izvan nas nalazi se nepregledno more frekvencija. Naša osjetila su podešena na jedan uski „prozor“ tih frekvencija, hvataju frekevencije na koje su podešena, šalju ih u mozak i mozak konstruira vidno-slušno-taktilno-njušno-okusnu sliku koju smatramo svijetom oko nas. No, u isto vrijeme postoje i druge frekvencije, kao što postoji frekvencija Radija 101 i u trenutku dok slušamo Drugi program Hrvatskog radija, samo što je u tom trenutku ne čujemo jer nismo podešeni na nju.
Ti gmazovi bi trebali živjeti u vrlo bliskoj frekvenciji, koja ponekad interferira s našom, te zbog toga neki ljudi ponekad vide ljude kako se na trenutak pretvore u gmaza. Ti se ljudi u biti ne pretvore u gmaza, već se gledatelju na trenutak proširi frekventni opseg koji vidi. (Takve događaje mi je, na moje ogromno iznenaenje, nedavno detaljno opisala jedna osoba koja nikad nije ni čula za Ickea).
Da se vratim na PYLOvo pitanje – nigdje kod Icke nije rečeno da ti reptili, ili ljudi na koje su se prilijepili, imaju neke bogove. Ključ simbolike nije u tome što su gmazovi robovi neke loše navike, već simbolika predstavlja određenu vrst subliminalnih poruka. Subliminalnim porukama, pobuđivanjem svih strasti koje ljude drže u niskim frekvencijama, stavljanjem raznih otrova u vodu i hranu, kojima je cilj narušiti našu međusobnu i unutrašnju DNK-komunikaciju, ti gmazovi grade i učvršćuju matrix u kojem živimo, stvarajući strah koji ih hrani. Rituali vezani uz krv nisu namijenjeni štovanju bogova, već imaju praktičnu svrhu. Religije su prva crta obrane matrice, na drugoj crti naći će se razni statusi, televizija, Benetton,šminka i novac, a za onoga koji ništa od toga ne popuši, tu je zadnja crta obrane matrixa – new age, sa svojim setom teza u suštini ograničavajućih za čovjeka.
Tako da ničiji bogovi nisu pravi. Ali ipak – nije riječ o pukom površnom ateizmu. Jer, kako kaže naslov te fenomenalne najnovije, nevjerojatno zabavne i prosvjetljujuće Ickeove knjige koju toplo preporučam - Beskrajna ljubav je jedina istina, sve ostalo je opsjena. Ljubav nikako ne brkati s istoimenom emocijom.
APPRENTICE pita „samo jedno pitanje: hoće li biti u slijedećim "na rubu znanosti" koja tema posvećena hollow earthu jer, pričajući o svemu ovome, jedna stvar se poklapa s drugom, ili možda o sinarhiji tj. povezivanju svih tih teorija u jednu.“
Ideja šuplje zemlje je meni turbo-zanimljiva priča koja ima svoj povijesni kontinuitet (koji je detaljno opisan u tekst u prvom broju Vizionara), ali ne vjerujem da će biti emisija na tu temu iz jednostavnog i glupog razloga što ne znam ljude koji bi mogli biti gosti, niti imam materijala za priloge. Za ovaj izraz „sinarhija“ nisam nikad niti čuo. On doista znači povezivanje svih teorija u jednu?
APPRENTICE je pitala i da „napišem nešto o rupi u svemiru koji su oni znanstvenici otkrili proučavajući nevidljivo mikrovalno zračenje, sigurno si čuo o tome,a i zanimljivo je“. Jesam, o tome će biti tekstić u Vizionaru 10 koji izlaz za tjedan dana, pa mi se ne da tu na blogu pisati o tome. Ali vijest je dostupna na svakom mogućem news-siteu.
SKEPTIKA „uvijek najviše zanima zašto su ti NLOi, vanzemaljci tako diskretni toliko dugo? Zašto još uvijek nema nekog pouzdanog dokaza da stvarno postoje? Zašto su 90% slika obične točke na sto metara koje se lako mogu snimiti - potreban je samo fotoaparat i frizbi?“
To i mene zanima.
A pouzdani dokazi postoje, no tako se sustavno i vješto miješaju s nepouzdanima da je to površnim pregledom teško razlučiti. Internet je i pomogao i odmogao – laiku je postalo skoro nemoguće razlučiti istinu od laži. Ako tražiš pouzdane dokaze, za prvu ruku preporučam francusku studiju odbora COMETA pod naslovom „Obrana i NLO – za što se moramo pripremiti“, o kojoj je detaljno pisano i u Vizionaru broj 3. Također, pomalo su mi se svi, ili bar neki problemi koji si naveo - i koji su se i meni činili upravo takvima prije pet godina – razjasnili dok sam pisao knjigu o NLO-ima. Zove se „Svjetla na nebu – kronologija istraživanja NLO-a“, valjda će jednog skorog dana i izaći (izdavač je Sysprint). No, sadrži više od 360 kartica svakojakih primjera, svjedočanstava i slika, koji doista ovdje ne stanu. Trudio sam se doista napraviti kronologiju i pokriti sva područja istraživanja i sve važne događaje, možda ti bude od koristi.
Ako želite da i ovdje napišem koju riječ o COMETA-i, izrazite želju u komentarima. Meni je to već stara priča, ali nekom drugom možda i nije.
SKEPTIK još piše da ga „sve to podsjeća na sve ona prepucavanja oko religije između fundamentalističkih kreacionista i ateista u svezi jeli istinita evolucija.“
Htio bih reći da je ovo vrlo paušalna tvrdnja koja ne pogađa u bit. Naime, silom prilika (radeći emisije na tu temu), proučio sam tu materiju „prepucavanja“ i ona se samo naizgled odvija između fundamentalista i evolucionista. Takva slika je dosta korisna za priču o evoluciji jer je čini naprednom u odnosu na te, je li, fudnamentaliste.
No, koliko sam ja shvatio, riječ je o tome da teorija evolucija i unutar znanstvenih krugova ima svoju opoziciju, svoje frakcije i svoje modificirane verzije („monstrum koji obećava“ , „isprekidana ravnoteža“) – kao i svaka teorija. Jer mada je prihvaćamo kao činjenicu, to je ipak samo nedokazana teorija, koju muče svakojaki problemi, te su zbog toga i nastale te frakcije i te modifikacije, kojima se pokušalo zakrpati rupe. Recimo, jedna velika rupa je nepostojanje prelaznih oblika. Cijelo vrijeme se priča da se traži „karika koja nedostaje“ za ovu ili onu vrstu, no nedostaje cijeli lanac. To je sažeo Stephen Jay Gould rekavši da »povijest većine fosilnih vrsta pokazuje nepromjenljivost, te da se u fosilnom zapisu pojavljuju iznenada, potpuno oblikovani, izgledajući prilično isto kao kada nestaju, što je suprotno od Darwinovih pretpostavki«.
Gould je svrnuo pažnju i na druge probleme, poput neumanjive složenosti sustava. Upitao se – kako radi i kome služi pet posto oka? Jer složeni sustav, poput gledanja ili disanja, šljaka samo ako rade svi dijelovi i ako su svi na mjestu odjednom.
Pa onda pitanje slavne „kambrijske eksplozije“, u kojoj je prije oko 540 milijuna godina, u samo pet do deset milijuna godina i u raznim dijelovima svijeta istovremeno došlo do neobjašnjivo naglog nastanka gotovo svih danas postojećih životinjskih oblika, nakon što je skoro tri milijarde godina Zemlja bila naseljena tek sitnim organizmima? Pretpostavlja se da je, osim okolišnih okidača, možda postojao nekakav unutrašnji, genetički okidač, ali to još nitko nije dokazao. U tom smjeru skrenuo bih pažnju na rad jednog izuzetno simpatičnog i talentiranog dečka s Ruđera, genetičar dr. sc. Tomislava Domazeta, s kojim sam nedavno radio intervju.
Tako da svesti probleme teorije evolucije – kojih ima još – samo na raspravu između kreacionista koji tvrde da je bog stvorio svijet prije šest tisuća godina (kao što smatra moj prijatelj, geolog Miroljub Petrović, i za to ima i svoje geološke dokaze, o kojim neću sad, ali ja nikako ne mogu popušiti tu priču), je stvarno manjkavo.
Postoji niz knjiga koje daju suvislu kritiku te teorije, a ne dolaze iz kreacionističkih krugova. Ali ponekad mi se čini da se Dawkins, darvinist koji obožava rasprave s – prema njegovoj etiketi – „pseudoznanstvenicima“, vrlo dobro koristi upravo predodžbom o fundamentalistima zakrvavljenih očiju, dok je on glas razuma. U biti, on je glas dogme, jednako kao i oni.
SKEPTIK pita još i ovo: „Kako to da mi u svojim teleskopima, radio prijemnicima i svim ostalim uređajima koji prodiru puno svjetlosnih godina u svemir ne možemo naći ni jedan signal tih vanzemaljaca?“
Unaprijed je nabrušen očekujući odgovore o drugim dimenzijama i slično, ali tajna je ipak samo u tome što je svemir neizmjerno velik.
Najslavniji program potrage za izvanzemaljskim signalima je SETI, koji se temelji na radioastronomiji koja osluškuje radio-signale iz svemira. Još 1936. godine astronom Grote Reber izradio je paraboličnu antenu promjera 914 cm te je, u frekventnom rasponu od 20 do 500 Mhz (valna duljina od 60 cm do 15 metara), počeo prvo osluškivanje svemirskih radio-zračenja. Bilo je samo pitanje vremena kad će se netko dosjetiti da bi se radioastronomijom moglo otkriti postojanje neke izvanzemaljske civilizacije. To su učinili Philip Morrison i Giuseppe Cocconi 1959. godine. Odmah se nametnulo pitanje - koje bi područje frekventnoga spektra bilo najoptimalnije za takvu operaciju?
Vrlo brzo postalo je jasno da idealnu opciju predstavlja područje mikrovalova. To je relativno tihi “prozor “ svemira, pa se zaključilo da bi zbog te činjenice i neka izvanzemaljska inteligencija u pokušaju ostvarivanja kontakta odašiljala poruke u svemir baš na tom dijelu skale. Svemir je u radiozračenju najtiši između tisuću i dvije tisuće megaherca. Do tisuću megaherca glavne smetnje čine galaktički šumovi od mnogostrukih zračenja i procesa koji se zbivaju u svemiru, a za slabi prijam signala iznad dvije tisuće megaherca možemo “okriviti” vodenu paru i kisik u našoj atmosferi koji “upijaju” takve frekvencije. No, raspon od tisuću megaherca ogromno je područje za osluškivanje i pokušaj pronalaženja umjetno stvorenih signala izvan naše atmosfere. Smatra se da bi idealna frekvencija bila 1,4 gigaherca, ili preciznije 1420 Mhz (valna duljina 21 cm), što odgovara apsorpciji i emitiranju atoma vodika u međuzvjezdanom prostoru. Vodik je najrasprostranjeniji element u svemiru, što takvu frekvenciju čini univerzalnom u međuzvjezdanoj komunikaciji.
Još uži dio frekventnog spektra naziva se “water hole” («vodeno okno»), a proteže se na frekvenciji od 1420 Mhz do 1662 Mhz. Na frekvenciji 1662 Mhz (valna duljina 18 cm) zračenja apsorbira hidroksilni radikal OH, a na 1420 Mhz vodik. H (vodik) i OH (hidroksilni radikal) komponente su vode, pa tako kombinacija ta dva najraširenija kemijska elementa u svemiru (kisik i vodik) čine granice frekventnog opsega unutar kojeg se iz radio-signala može pročitati H2O tj. voda. Po našim saznanjima voda predstavlja osnovni i neophodni element života, pa se pretpostavlja da slično vrijedi i na drugim svjetovima.
Znanstvenici su došli do zaključka da bi izvanzemaljska bića došla do istog zaključka kao i oni te da bi, ukoliko bi se htjeli oglasiti svemiru, također emitirali i slušali signale upravo u opsegu od 1420 do 1662 Mhz, što predstavlja raspon od 242 Mhz. Ipak, i kad se sav raspon frekvencija reducira na taj način, problemi kod pretrage svemirskih radio-signala i dalje su ogromni. Uzevši u obzir broj frekvencija i mogućih smjerova osluškivanja dolazi se do ogromnog broja kombinacija.
Drugim riječima, lakše bi bilo naći iglu u sto plasta sijena.
Gle, ima još od SKEPTIKA! Baš dobro, idemo dalje. On piše: „Evo, naš dragi Krešo izdvojio je i najbolje citate: Prvo mjesto "LOGIC IS AN ORGANIZED WAY OF GOING WRONG WITH CONFIDENCE". Zar se nitko ovdje nije zaustavio osim mene? Moram prevest ovu "zlatnu izreku" - Logika je organizaran način biti u krivu sa samopouzdanjem. Logika nevalja?! Na čemu je baziran zdrav razum? Ako vam toliko smeta logika (kad je već NAJ izreka, a ne barem treća) probajte jedan dan živjeti bez nje. Ako izbacite logiku - izbacili ste filozofiju, fiziku, psihologiju - ukratko - znanost.“
Joj, Skeptiče, ti si još navučen na logiku? Zapravo, baš dobro da nas ima što više različitih, kažu da to čini društvo bogatim, i ja se s time slažem. Ipak, nisam tu izreku stavio na prvo mjesto zato što nisam znao prevesti već zato jer doista smatram da se logici daje previše značaja. Mislim da se životi ljudi ne temelje na logici niti na znanosti. Životi ljudi se temelje na tome kako će živjeti s vlastitim emocijama, hoće li ili neće dopustiti korisnom alatu zvanom „um“ da preuzme vlast i nedajbože se identificirati s njima, kako će upotrijebiti i razviti intuiciju, hoće li živjeti ignorirajući empatiju ili je je potičući. Za to nam logika smeta, jer ona je proizvod uma. Korisna je za jedan uski snop djelatnosti i to je sve. Štoviše, čak ju se i zloupotrebljava
Uostalom, je li logično u ratnoj situaciji riskirati živote nekoliko vojnika da bi se spasio jedan? Ipak, to se radi.
Je li logično osjećati onu užasnu bol u grudima kad si nesretno zaljubljen? Uopće ne. Ali ipak je osjećaš.
Dodao bih još i to da su mnoga od najvećih znanstvenih otkrića otrkivena intuicijom, a ne logikom. Nemam ja ništa protiv logike, dok je se ne postavlja za gospodara.
Htio bih pozdraviti „LAUGHIN GRANNY“ i zahvaliti na priči i NLO-ima. Bako, ali zašto si je tako škrto napisala? : -)
WAYTI pita „da li postoji kakva jasnija fotografija“ događaja iznad LA 1942. Na žalost – ne. Barem koliko je meni poznato. Ta je objavljena u novinama i zato je preživjela.
Osjećam potrenu da izrazim divljenje NEFILU i BORGMAN's CUBEU na to koliko se kuže u domete topova protuzračne obrane, i što još znaju koja vojska je koje godine imala topove kojeg dometa!
:- ) Recimo, doista nisam znao da su „ 42.e nijemci imali 88 mm topove koji su djelovali do 7000m u vis, i 10000 m u daljinu, a ameri tako nešto nisu imali do 44-e“. Fala, dečki, svaka čast!
SVEMIR pita „kada ce se poceti emitirati nove epizode Na rubu znanosti“. U ponedjeljak, 17. rujna.
PUCKO pita „jel se negdje može nabavit 8. vizionar?“. Može, i to ovako: napiši mi adresu na mejl, pa ću ti ga poslati.
BLACWRITTER ME pitao da mu pošaljem Swannovu knjigu, ali prije nego što sam krenuo, već se javio i ANONYMUZ sa adresom s koje se može skinuti. Provjerio sam – doista je tamo.
ADAM pita što znam o liku chucapabre. Odgovor je – baš ništa. Čuo jesam, ali to mi je totalna nepoznanica. Pogledao sam i vijest koju si poslao (https://dnevnik.hr/naslovnica/scena/zanimljivosti/20070905_24838.php), fakat je zanimljiva. Znam samo da oko chucapabre vlada kaos – te izvanzemaljac, te demon, te životinja. Po internetu je, naravno, sve razbacano i kontradiktorno. Doduše, nisam gledao u Wikipediju.
M@RKO me pita „ kakve su to slike gospon misak??, pa djete bi bolje napravilo..drugi put pametnije sa tim photoshopom, ne zuri pa ce ti labudovi bit bolji“. :- ) Majkemi, nisam ih ja radio! :- )Krivi su dečki iz filma „UFO-Greatest Story Ever Denied“. Možda čak i nije bilo photoshopa u vremenu otkada stižu fotke. Osim toga – pomalo me sram priznat – ja ne znam raditi u photoshopu, nisam ga nikad ni upalio.
LAUGHING GRANNY se javila još jednom, s tvrdnjom kako je „jedna od najzanimljivijih knjiga koje je ikad pročitala svakako bila “Visions of Time”, Experiments in Psychic Archaeology, izdana 1979., od The Theosophical Publishing House, autora David E. Jones-a.“ Zvuči fakat zanimljivo, postoji li način da je i ja nekako pročitam? Ako da, možemo se preko mog mejla dogovarat. GRANNY dodaje i to da je „u komentaru na prošli post opisala u glavnim crtama svoj susret s NLOima; činjenica što nitko to nije niti primijetio, ili ako je primijetio, nije reagirao, dovoljno govori o tome da smo nevjerojatno dobro programirani za ignoriranje svega što se ne poklapa sa standardom. Šteta.“.
Da, baš šteta.
Ovaj post je počeo s Ickeom pa nek s njim i završi.
Time što bi se Icke svakako složio s GRANNY.
Pozdrav iz matrice!
PS:
Muzika za kraj. Malo moje osobne nostalgije – hitić iz vremena dok sam išao u osnovnu školu. Stvar je totalna ljiga, ali znate što? – baš mi je ta pjesma gala i danas! Ima neku posebnu atmosferu. Ustvari, baš su osamdesete bile dobre za hitove.
Ćao Bao!
Ne znam jeste li čuli za Inga Swanna. To je jedan od prvih, zapravo prvi američki remote viewer, iliti na hrvatskom: jasnovidioc. Ne znam niti koliko ste upoznati s američkim programom remote viewinga, koji je nakon 1994. otvoren za javnost i otada postao dosta slavan, čak i opće mjesto svih onih koje zanima bilo kakva tematika s ruba znanosti. Za one koji ne znaju: prvo je CIA, a potom, odvojeno od nje , i američka vojska, početkom 1970-tih razvijala program gledanja na daljinu ustrašena navodnim velikim napretkom paraspiholoških istraživanja u tadašnjem SSSR-u.
Sve ovo pričam zato jer mi je prije neki dan jedna osoba dala knjigu (na cd-u) Inga Swana koja se zove „Penetration – Question of Extraterrestrial and Human Telepathy“. U papirnatom obliku to je vrlo rijetka i skupa knjiga (mada ima samo 160 stranica). No, Ingo Swann ju je sam izdao (1998) i očito nije doživjela više izdanja. Provjerio sam na Amazonu, cijena primjeraka te knjige kreću se od 275 dolara do nevjerojatnih 1500 dolara!
Kako god da bilo, Ingo je taj tip koji ima psihičke moći i s kojim je fzičar Hal Puthof na Stanfordu oko 1972. napravio prva istraživanja koja su ga uvjerila da postoji izvanosjetilna percepija i navela da počne s istraživanjima koja će potrajati dugi niz godina i iznjedriti protokole za istraživanje i učenje remote viewinga.
Sad na spomenutu knjigu:Ono što sam pročitao u knjizi Penetration oborilo me s nogu, a svojedobno je oborilo i Inga Swanna. (Osoba koja mi je dala knjigu željela je objaviti tu knjigu od nas, ali na upit mejlom, od Swanna je stigao univerzalni automatski odgovor u kojem je pisalo da on; ne drži predavanje; ne želi davati intervjue; niti namjerava prodavati prava na objavljivanje knjige. I još ponešto. Isti takav aatomatic response stigao je i jednom mom prijatelju izdavaču. Čovjeka očito mnogi gnjave!).
Knjiga počinje konstatacijom Inga Swanna kako je riječ o još jednoj priči koju je nemoguće dokazati. Ali mi i nismo tu da dokažemo, bar ja. Ja sam osobno naivan i sklon vjerovati ljudima. Tako mi je ljepše živjeti. A i čitajući knjigu stječe se sasvim jasan osjećaj da je autentična, po mnogim sitnicama kakve samo stvarnost radi. Ukratko, negdje 1975. Swanna je nazvao jedan poznanik- političar i zamolio ga da se odazove pozivu čovjeka koji će mu se obratiti za koji dan. Doista, pojavio se jedan čovjek koji je radio za neku vladinu agenciju, koji mu je rekao lažno ime, odveo ga u neke tajne prostorije i ponudio mu za njegove usluge honorar od tisuću dolara na dan – na što je Ingo pao na guzicu, i prihvatio ponudu.
Čovjek ga je zamolio da baci svoj remoteviewerski pogled – na Mjesec. Ingo nikakada nije motrio mjesec, tj.primjenjivao remote wieving na Mjesecu, jer o njemu u literaturi postoji puno podataka, a tijekom istraživaja gledanja na daljinu bio je cilj izabrati takve lokacije za koje se jasnovidioca ne bi moglo optužiti da išta zna.
Ingo je iz svog bogatog iskustva već otprije znao da se čovjek baš ne može uvijek osloniti na remote viewing, da su pogreške česte, da vidioca nekad prevari vlastita mašta, da ustvari ne vidi ništa osim onoga što je zamislio. Stoga nije bio iznenađen kad je na Mjesecu ugledao neobična zelena svjetla. Zaključio je da je promašio metu. No, čovjek-naručitelj nije bio iznenađen, mada ni pretjerano pričljiv. Rekao mu je da nastavi. Swann je ubrzo vidio i puno čudnije stvari – obelisk, pa velike tornjeve, visoke jednu milju, ali i neke visoke pet milja (1), pa kupole i hangare. Konačno, u nekima od njih je uočio stvorenja potpuno ista kao ljudi, koja su nešto radila. Nije mu baš bilo jasno kako dišu i sve to, ali u jednom trenutku je svom naručitelju (koji je sjedio preko puta njega za stolom) rekao da su okrenuli glavu prema njemu. Onaj čovjek mu je tad rekao da „bježi“ koliko može.
Swann je kasnije zaključio da ga ta stvorenja na Mjesecu nisu doslovce telepatski vidjeli već da je više bilo riječi o nekoj vrsti empatije. Uostalom, Swann je u tom razgovoru i zaključio da je telepatija tek jedan od izraza takve osjetilnosti.
Mada mu onaj čovjek nije htio puno reći o tome što se zna o zbivanjima na Mjesecu, koju godinu kasnije poslao mu je knjigu (bar je Swann zaključio da mu je to tj čovjek poslao) pod naslovom „Somebody else is on the Moon“, autora kojemu se ne mogu sjetiti ime, li oja se detaljno bavila Mjesecom i izvanzemljanima na njemu. No, zanimljiv je jedna razgovor koji je Swann vodio s tim čovjekom dok je vršio motrenja, a opisuje ga u knjizi. Naime, pita ga Swann zašto ne pošalju sonde da sve to snime (ako se ne varam, baš u to doba je nekako zamrlo istraživanje Mjeseca). Ovaj mu je prešutio odgovor, ali Swann je ga je zaprepašteno pogledao rekavši da nije valjda da ne smiju ili da su na neki način dobili po nosu od strane tih s Mjeseca. Čovjek mu je neizravno potvrdio takvu čudnu tezu.
Na ovom blogu već je o Mjesecu bilo riječi - kroz post o transient lunar fenomenima, pa onda kroz priče svjedoka konferencije Disclosure, koji su pričali identične stvari kao i Swann.
U knizi koju je Swann dobio posštom spominju se i NASA-ine fotrke koje su i danas dostupne, no zanimljivi sadržaji su s njih izbrisani. Kako to izgleda kad NASA briše kontroverzne dijelove fotki pogledajte na ovih nekoliko slika, kojih nema na netu, ali ih ima u filmu „UFO- The Greatest Story Ever Denied“. O airbrushiranju slika NLO-a je na konferenciji Disclosure pričala i svjedokinja Donna Harre, jer je bila svjedokom kako se s jedne NASA-ine snimke iz zraka, na kojoj je bio snimljen NLO, jednostvano izbrisalo NlO, a čovjk koji ja to radio rekao joj je da je to rutinski postupak.
DETALJI „ČIŠĆENIH SLIKA“
Ne treba reći da je Swann, otišavši kući nakon par dana, bio šokiran. Tornjevi na Mjesecu! Bića na Mjesecu! Neka vrst zabrane za ljude! Prema dogovoru, čuvao je tu tajnu deset godinu, i više od ioga jer je knjigu u vlastitom izdanju objavio tek 1998. Vidjet ćemo što će biti dalje, sad se opet svi oštre da idu na Mjesec.
I tako smo opet na području urote. Osoba koja mi je dala knjigu rekla mi je jesam li primijetio kako nisu baš dostupne fotografije Mjeseca jako visoke rezolucije. Doista nemam pojma, nisam se time bavio, ali mi osoba rekla da je pitala neke astronome zbog čega Hubbleom ne snime Mjesec. Ako se ne varam, odgovor je bio da je Hubble namijenjen za snimanje udaljenih objekata pa bi ga svjetlost bliskog Mjeseca „skurila“. No, navodno na Hubbleovom sajtu postoje fotke Mjeseca, tako mi je bar sugovornica rekla. Fakat ne znam, iskreno, baš me ni ne zanima to jest, zanima ali ne dovoljno da bih se u nestašici vremena koja me polako obuhvaća bavio time. Ako tko od vas zna nešto više o toj tematici – nek javi, ja ću ostat kod svemirskih tračeva.
U svakom slučaju, htio sam ovo podijeliti s vama, jer mi je taj Swannov Mjesec ovih dana hit, turbo zanimljiva tema, čak sam htio preko neta nabaviti i tu drugu knjigu koju spominje „Somebody Else is on the Moon“, ali i njeni primjerci na Amazonu ( svi rabljeni) koštaju par stotina dolara. Ali naći ću je ja već, ima načina, živimo u piratskom svijetu! Na sreću.
Do tad, ostajte mi zdravo!
Sjećate se ove grupe? Ovo mi je njihova najbolja stvar. Spominje se Mjesec u pjesmi!
Postoji jedna fenomenalna priča o kojoj sam nedavno pisao i u Večernjaku. Budem i ovdje ( uz ispriku onima koji možda imaju dobro pamćenje i čitaju Večernji nedjeljom, mada mi se čini da surferi nemaju previše živaca za papir). Uglavnom zato jer više ne mogu procijeniti je l’ ta priča poznata ili ne. Zapravo, to ne mogu procijeniti niti za jednu.
Sigurno vam je poznat taj efekt. Znate ono, kad za nešto saznate, pa za tri mjeseca imate osjećaj kao da ste to oduvijek znali. A uopće niste znali niti ste ikada čuli za to. Ja jednostavno, za razne stvari, potpuno zaboravim da prije tri, šest ili petnaest mjeseca nikad nisam niti čuo za njih. Štoviše, čini mi se da je to tako poznato da se začudim kad primijetim da netko nije čuo za to. A najčešće je situacija puno gora – NITKO nije čuo za to, baš poput mene do prije određenog vremena.
Događaj o kojem će biti riječi fascinantan mi je još iz jednog razloga. Pokušavam zamisliti da se nije dogodio 1942, nego 1962, 1982, ili čak 2002. Pokušavam zamisliti golemi leteći objekt kako, blješteći u noći, dva sata lebdi iznad Los Angelesa. To bi bila vijest! Događaj kojega bi se vidjelo na svim televizijama, koji bi bio zabilježen na tisućama snimaka, koji bi bio fotografiran s desetak tisuća mobitela - prava stvar za ljude koji se vode starom izrekom Artura Clarka koji je jednom, zamoren neprekidnim ispitivanjem o NLO-ima, rekao da će povjerovati u leteće tanjure tek onda kad jednoga vidi toliko blizu da mu može pročitati registraciju. (Naravno, i taj plan može propasti ako Clark zaboravi naočale. :-)
A ovako, ostala je samo crno-bijela fotografija u novinama (koja će biti podvrgavana svakojakim analizama) te zbirka novinskih i radio izvještaja koje s vrlo brzo pregazile druge – ratne – vijesti.
IZVORNA FOTOGRAFIJA IZ LA TIMESA 26.2.1942 (na moj budući rođendan)
Pet godina prije Roswella i pet godina prije nego što će pilot Kenneth Arnold na sjeveroistoku SAD-a prvi upotrijebiti izraz "leteći tanjuri", dvije godine prije vala "foo fightera" iznad Njemačke, i dvanaest godina prije nego što je Elvis snimio “That’s Alright Mama”, zbio se taj događaj - kojega danas ufolozi nazivaju "bitkom iznad Los Angelesa". Doista, u to doba dok još nitko nije čuo za NLO-e, u srijedu 25. veljače 1942. (dan prije mog rođendana trideset godina kasnije) došlo je do jednog od najdramatičnijih zabilježenih masovnih viđenja NLO-a u povijesti.
Možda je ocjena pretjerana, ali pojava divovskog objekta koji je usred noći lebdio iznad uspaničenog i zamračenog Los Angelesa - na vrhuncu američkog straha i paranoje Drugoga svjetskog rata, samo nekoliko tjedana nakon japanskog napada na Pearl Harbour - možda zaslužuje baš takvu. Ogromni predmet, za kojega se, naravno, pretpostavljalo da predstavlja nepoznatu japansku letjelicu, prvi put je viđen kako nepomično visio iznad četvrti Culver City i Santa Monica. Nije prošao neopažen te je napadnut desecima vojnih protuzračnih baterija koji su, pred očima stotina tisuća stanovnika grada, ispalili skoro tisuću i petsto visokoeksplozivnih projektila od dvanaest funti.
Drama na nebu....
U 2 i 25 ujutro, čim je ogromni okrugli objekt uzbunio Los Angeles i veći dio južne Kalifornije, oni su zamračeni, a tisuće nadzornika za napade iz zraka jurilo je po gradu omotanom u mrak. Za razliku od tame na tlu, na nebu se zbivala drama blještavila, koja je imala i tragičan kraj za najmanje šestoro ljudi koji su poginuli od kiše fragmenata granata koja je padala na grad, na domove ljudi, ulice i zgrade u rasponu od nekoliko kilometara. Posade topova i reflektora 37. obalne artiljerijske brigade oglasile su se u 3h i 16 min i s lakoćom su naciljali ogromni objekt koji je lebdio poput nadrealno čarobnog fenjera na čistom i jasnom tamnom noćnom nebu iznad grada anđela. Malo je vjerojatno da je itko u gradu nastavio spavati. Ostvareno je puno direktnih pogodaka, ali bez ikakvoga efekta. Tijekom napada, koji je trajao preko pola sata (do 4 h i 14min), letjelica se lijeno spuštala prema Long Beachu, a kad ga je prešla, udaljila se i nestala. Prema nekim svjedocima, u incidentu je sudjelovalo dvije vrste objekata - mali objekti koji su letjeli u formacijama na velikoj visini, nalik pločama crvene ili srebrne boje te veliki objekt koji se, prema nekim procjenama, kretao brzinom od 100 km/h. Los Angeles Times je objavio fotografiju objekta uhvaćenog svjetlima reflektora, koja će u narednim desetljećima postati predmetom mnogobrojnih analiza.
KADAR IZ FILMA “UFO-THE GREATEST STORY EVER DENIED”
…zbrka na tlu
U popratnom tekstu novinar Marvin Miles nas obavještava da je «grad bio omotan u crno od 2h 25min do 7h i 21min« te da su samo dvije osobe javile s ozljedama od fragmenata palih granata što je «čudesno u usporedbi s tonama projektila poslanih u zrak». No, bilo je i mrtvih jer je »pripadnik teritorijalnih jedinica umro od srčanog udara dok je vozio kamion pun municije, srčani udar odgovoran je i za smrt nedglednika zračnih napada, jedna je žena poginula u sudaru automobila i kamiona u Arcadiji, a jedan je policajac poginuo u automobilskoj nesreći na putu na posao.»
Svjedoci iz Santa Monice, iznad čijih je glava obekt letio, opisivali su ga kao „ogromnog, upravo golemog”. U zamračenom gradu su stotine tisuća ljudi spektakularno jasno vidjeli zračnog posjetitelja koji je bio "predivne blijedo-naračaste boje” i “najljepša stvar koju su ikad vidjeli”. Lebdio je na nebu i jedva da se i pomicao, a tada su su reflektori protuzračne obrane potpuno pokrili. Vojska nikad nije potvrdila da je ijedan od njenih lovaca bio u akciji, ali neki svjedoci su tvrdili da su “poslali gore lovce” jer su ih “gledali kako se u grupi približavaju objektu i potom okreću”. Pucali su u objekt, ali se “nije činilo da mu to smeta". Možemo pretpostaviti da su zrakoplovi nakon nekoliko minuta opozvani, kako bi dali priliku topovima, koji su “pucali kao ludi, ali ga nisu mogli dotaknuti." Mnogi svjedoci su govorili i o brojnim "direktnim pogocima" u veliku letjelicu tijekom polusatnog napada, ali nije se vidjela nikakva šteta.
Zanimanje za ovaj neobični događaj opet je oživjelo kad je NLO-povjesničarka Wendy Connors prije četiri godine došla do staroga audio-materijala s radijskim novinarskim izvještajem CBS-a o "bitki iznad Los Angelesa"'.
OBRAĐENA SLIKA S POJAČANIM KONTRASTIMA RADI ANALIZE
Zračna uzbuna iznad LA-a 25. veljače 1942 ovako je opisana službeno:
"26. veljače 1942. (točno na moj budući rođendan – hm, da li se ponavljam?)
Memorandum za predsjednika
Dolje slijedi informacija koju smo dobili iz štaba u vezi sa zračnom uzbunom iznad Los Angelesa koja je nastala jučer ujutro. Prema podacima kojima raspolažemo u datom trenutku:
1.Neidentificirani avioni koji ne pripadaju američkoj vojsci bili su vjerojatno iznad Los Angelesa i bili su pod vatrom jedinica 37. brigade između 3 sata i 12 minuta i 4 sata i 15 minuta. Jedinice su ispalile 1430 granata.
2.U ovom slučaju sudjelovalo je petnaest aviona koji su, prema službenim podacima, letjeli različitim brzinama, od "vrlo sporo" do 360 km/h na visini od 9000 do 18 000 stopa
3. Nije bačena niti jedna bomba.
4.U našim jedinicama nema gubitaka
5.Nije oboren niti jedan avion.
6.Nijedan avion vojske nije se digao
Istraga je u tijeku. Ima osnova da se o pripadnosti neidentificiranih aviona, ako su to bili oni, zaključi da pripadaju trgovinskoj zračnoj floti neprijatelja koju on koristi radi uznemirenja i otkrivanja položaja jedinica naše protuzračne obrane...
Potpis: Marshall
Učinjeno pristupačnim 4. rujna 1974. godine."
RSS
| Komentari da/ne?
