Marketing
BITKA IZNAD LOS ANGELESA
Bok,!
Postoji jedna fenomenalna priča o kojoj sam nedavno pisao i u Večernjaku. Budem i ovdje ( uz ispriku onima koji možda imaju dobro pamćenje i čitaju Večernji nedjeljom, mada mi se čini da surferi nemaju previše živaca za papir). Uglavnom zato jer više ne mogu procijeniti je l’ ta priča poznata ili ne. Zapravo, to ne mogu procijeniti niti za jednu.
Sigurno vam je poznat taj efekt. Znate ono, kad za nešto saznate, pa za tri mjeseca imate osjećaj kao da ste to oduvijek znali. A uopće niste znali niti ste ikada čuli za to. Ja jednostavno, za razne stvari, potpuno zaboravim da prije tri, šest ili petnaest mjeseca nikad nisam niti čuo za njih. Štoviše, čini mi se da je to tako poznato da se začudim kad primijetim da netko nije čuo za to. A najčešće je situacija puno gora – NITKO nije čuo za to, baš poput mene do prije određenog vremena.
Događaj o kojem će biti riječi fascinantan mi je još iz jednog razloga. Pokušavam zamisliti da se nije dogodio 1942, nego 1962, 1982, ili čak 2002. Pokušavam zamisliti golemi leteći objekt kako, blješteći u noći, dva sata lebdi iznad Los Angelesa. To bi bila vijest! Događaj kojega bi se vidjelo na svim televizijama, koji bi bio zabilježen na tisućama snimaka, koji bi bio fotografiran s desetak tisuća mobitela - prava stvar za ljude koji se vode starom izrekom Artura Clarka koji je jednom, zamoren neprekidnim ispitivanjem o NLO-ima, rekao da će povjerovati u leteće tanjure tek onda kad jednoga vidi toliko blizu da mu može pročitati registraciju. (Naravno, i taj plan može propasti ako Clark zaboravi naočale. :-)
A ovako, ostala je samo crno-bijela fotografija u novinama (koja će biti podvrgavana svakojakim analizama) te zbirka novinskih i radio izvještaja koje s vrlo brzo pregazile druge – ratne – vijesti.
IZVORNA FOTOGRAFIJA IZ LA TIMESA 26.2.1942 (na moj budući rođendan)
Pet godina prije Roswella i pet godina prije nego što će pilot Kenneth Arnold na sjeveroistoku SAD-a prvi upotrijebiti izraz "leteći tanjuri", dvije godine prije vala "foo fightera" iznad Njemačke, i dvanaest godina prije nego što je Elvis snimio “That’s Alright Mama”, zbio se taj događaj - kojega danas ufolozi nazivaju "bitkom iznad Los Angelesa". Doista, u to doba dok još nitko nije čuo za NLO-e, u srijedu 25. veljače 1942. (dan prije mog rođendana trideset godina kasnije) došlo je do jednog od najdramatičnijih zabilježenih masovnih viđenja NLO-a u povijesti.
Možda je ocjena pretjerana, ali pojava divovskog objekta koji je usred noći lebdio iznad uspaničenog i zamračenog Los Angelesa - na vrhuncu američkog straha i paranoje Drugoga svjetskog rata, samo nekoliko tjedana nakon japanskog napada na Pearl Harbour - možda zaslužuje baš takvu. Ogromni predmet, za kojega se, naravno, pretpostavljalo da predstavlja nepoznatu japansku letjelicu, prvi put je viđen kako nepomično visio iznad četvrti Culver City i Santa Monica. Nije prošao neopažen te je napadnut desecima vojnih protuzračnih baterija koji su, pred očima stotina tisuća stanovnika grada, ispalili skoro tisuću i petsto visokoeksplozivnih projektila od dvanaest funti.
Drama na nebu....
U 2 i 25 ujutro, čim je ogromni okrugli objekt uzbunio Los Angeles i veći dio južne Kalifornije, oni su zamračeni, a tisuće nadzornika za napade iz zraka jurilo je po gradu omotanom u mrak. Za razliku od tame na tlu, na nebu se zbivala drama blještavila, koja je imala i tragičan kraj za najmanje šestoro ljudi koji su poginuli od kiše fragmenata granata koja je padala na grad, na domove ljudi, ulice i zgrade u rasponu od nekoliko kilometara. Posade topova i reflektora 37. obalne artiljerijske brigade oglasile su se u 3h i 16 min i s lakoćom su naciljali ogromni objekt koji je lebdio poput nadrealno čarobnog fenjera na čistom i jasnom tamnom noćnom nebu iznad grada anđela. Malo je vjerojatno da je itko u gradu nastavio spavati. Ostvareno je puno direktnih pogodaka, ali bez ikakvoga efekta. Tijekom napada, koji je trajao preko pola sata (do 4 h i 14min), letjelica se lijeno spuštala prema Long Beachu, a kad ga je prešla, udaljila se i nestala. Prema nekim svjedocima, u incidentu je sudjelovalo dvije vrste objekata - mali objekti koji su letjeli u formacijama na velikoj visini, nalik pločama crvene ili srebrne boje te veliki objekt koji se, prema nekim procjenama, kretao brzinom od 100 km/h. Los Angeles Times je objavio fotografiju objekta uhvaćenog svjetlima reflektora, koja će u narednim desetljećima postati predmetom mnogobrojnih analiza.
KADAR IZ FILMA “UFO-THE GREATEST STORY EVER DENIED”
…zbrka na tlu
U popratnom tekstu novinar Marvin Miles nas obavještava da je «grad bio omotan u crno od 2h 25min do 7h i 21min« te da su samo dvije osobe javile s ozljedama od fragmenata palih granata što je «čudesno u usporedbi s tonama projektila poslanih u zrak». No, bilo je i mrtvih jer je »pripadnik teritorijalnih jedinica umro od srčanog udara dok je vozio kamion pun municije, srčani udar odgovoran je i za smrt nedglednika zračnih napada, jedna je žena poginula u sudaru automobila i kamiona u Arcadiji, a jedan je policajac poginuo u automobilskoj nesreći na putu na posao.»
Svjedoci iz Santa Monice, iznad čijih je glava obekt letio, opisivali su ga kao „ogromnog, upravo golemog”. U zamračenom gradu su stotine tisuća ljudi spektakularno jasno vidjeli zračnog posjetitelja koji je bio "predivne blijedo-naračaste boje” i “najljepša stvar koju su ikad vidjeli”. Lebdio je na nebu i jedva da se i pomicao, a tada su su reflektori protuzračne obrane potpuno pokrili. Vojska nikad nije potvrdila da je ijedan od njenih lovaca bio u akciji, ali neki svjedoci su tvrdili da su “poslali gore lovce” jer su ih “gledali kako se u grupi približavaju objektu i potom okreću”. Pucali su u objekt, ali se “nije činilo da mu to smeta". Možemo pretpostaviti da su zrakoplovi nakon nekoliko minuta opozvani, kako bi dali priliku topovima, koji su “pucali kao ludi, ali ga nisu mogli dotaknuti." Mnogi svjedoci su govorili i o brojnim "direktnim pogocima" u veliku letjelicu tijekom polusatnog napada, ali nije se vidjela nikakva šteta.
Zanimanje za ovaj neobični događaj opet je oživjelo kad je NLO-povjesničarka Wendy Connors prije četiri godine došla do staroga audio-materijala s radijskim novinarskim izvještajem CBS-a o "bitki iznad Los Angelesa"'.
OBRAĐENA SLIKA S POJAČANIM KONTRASTIMA RADI ANALIZE
Zračna uzbuna iznad LA-a 25. veljače 1942 ovako je opisana službeno:
"26. veljače 1942. (točno na moj budući rođendan – hm, da li se ponavljam?)
Memorandum za predsjednika
Dolje slijedi informacija koju smo dobili iz štaba u vezi sa zračnom uzbunom iznad Los Angelesa koja je nastala jučer ujutro. Prema podacima kojima raspolažemo u datom trenutku:
1.Neidentificirani avioni koji ne pripadaju američkoj vojsci bili su vjerojatno iznad Los Angelesa i bili su pod vatrom jedinica 37. brigade između 3 sata i 12 minuta i 4 sata i 15 minuta. Jedinice su ispalile 1430 granata.
2.U ovom slučaju sudjelovalo je petnaest aviona koji su, prema službenim podacima, letjeli različitim brzinama, od "vrlo sporo" do 360 km/h na visini od 9000 do 18 000 stopa
3. Nije bačena niti jedna bomba.
4.U našim jedinicama nema gubitaka
5.Nije oboren niti jedan avion.
6.Nijedan avion vojske nije se digao
Istraga je u tijeku. Ima osnova da se o pripadnosti neidentificiranih aviona, ako su to bili oni, zaključi da pripadaju trgovinskoj zračnoj floti neprijatelja koju on koristi radi uznemirenja i otkrivanja položaja jedinica naše protuzračne obrane...
Potpis: Marshall
Učinjeno pristupačnim 4. rujna 1974. godine."
Ain’t it funny how time slips away!?
Post je objavljen 02.09.2007. u 17:19 sati.