četvrtak, 31.01.2008.
MOLITVA
Oče naš ...
...ne daj da molim sve što duša snatri,
osmijehom smiri bjesomučna htijenja.
Sebičnost ljudsku u začetku zatri,
utišaj vapaj drevnih pokoljenja.
Kada zaištem bogatstva i kruha,
zemaljsku raskoš, sladostrašće čuvstva,..
Podaj mi samo neizmjernost duha
i krepku snagu trpljena iskustva.
A kad jekne nebo grčem zadnje noći,
zorom sudnjeg dana bljesne tamni plamen,
milosti daj mi, da spoznam kud poći
i, mjesto da vrištim, tek da šapnem:
...Amen!
srijeda, 30.01.2008.
NEDOSTAJANJE
Da su mi samo krila golema
od silne čežnje i nedostajanja
tako snažna izrasla
Da s dva-tri zamaha
odnesu me tamo gdje želim biti
oduvijek
zauvijek
Da mi je samo usnuti
i snivati satima, danima
odsanjati ovo vrijeme
izgubljeno u daljinama
neproživljeno u bliskosti
I probuditi se jednom
tamo gdje pripadam
oduvijek
zauvijek
utorak, 29.01.2008.
TI
K tebi
od tebe
i s tobom
hrlim žudnjom obhrvana
mekoćom noći zaluđena
tamom bez zvijezda
Na tren učini mi se -
ispružio si ruke
obasjan bezvremenskom strepnjom
i čekaš
i dozivaš
Pa sklapam oči
da ne prestravi me trnje na putu
Posrćem pijana od pomame
I tražim
i tragam
i ne nalazim te
Obeshrabrena
zorama nadjevam tvoje ime
ponedjeljak, 28.01.2008.
BEZ MENE
Negdje
pod istom ovom odrinom nebeskom
moja zemlja odmara umorne grudi
onemoćala od uzaludna čekanja
i sanja moj povratak
Usnulu ljubi je noć
Zvijezdama je pokriva
U snu joj se daleka zvona učine mojim smijehom
pa se trza nadom zavarana
Noć je stišće u svom krilu
umirujuć' je
kristalima rose umiva joj vrelo čelo
i nježno šapuće laži o mom povratku
(Pribojava se njezina buđenja, jer zna
Zanijemit' će od tuge kad shvati
da i opet me nema)
nedjelja, 27.01.2008.
ŠAPAT ISKONA
Ti budi glazba, ja ću bit' tišina,
neka nas nježno dodiruje jeka.
Ti svjetlost budi, a ja bit' ću tmina
pa će nas zora dijeliti dovijeka.
Ti budi vjetar! Raščupaj mi vlati,
izludi dušu i razruši gnijezda.
Ja ću ti u suton malen poklon dati -
naručje puno tek ubranih zvijezda.
subota, 26.01.2008.
ABA
Od praha i ljubavi sazdao si me
Od rebra nečijeg
Da trajem
i budem sjeme i plod
I cvijet, imena što vjetar ga šapuće
Tokovi kroza me da poteku
u stvaranju bujicom postanu
Nepresušno vrelo moje
žedna korita da prelijeva
Svijet da promatram začuđeno
zadivljeno
Tvojim očima
U vremenu i prostoru
ne zastanem nikad u pola koraka
petak, 25.01.2008.
NEK' DA MI SE
Riječ da mi se dade, da opjevam je
glasom gromovitim i nijemim
Neizrecivo da izreknem,
prešućeno da poreknem
Da vrištim je i ječim
dolovima i grotlima moje šutljive planine
Korak da mi se dade
ponore da prekoračim
Na mjestu stojeć' nebrojeno da ih zbrojim
Crvenih nekih sutona s oblacima da se utrkujem
U snoviđenju bijelih obala
mostove da prelazim
četvrtak, 24.01.2008.
ON JE PAMTI
On pamti okus soli na koži
negdje u pregibu lakta
tanke kapljice znoja što izdajnički klize niz leđa
slatke titraje strepnje u satima iščekivanja
zatomnjene uzdahe pomiješane s pjesmom kiše
I more ju je voljelo
Umiljavalo joj se oko bijelih nogu
dok je ponosno koračala praskozorjima
On se sretno osmjehivao gledajući njenu igru s valovima
Al' ljutio ga je vjetar koji joj je zavirivao pod haljinu
i golicao tople prepone
On pamti noć s radoznalim zvijezdama
koja je omotala njihova obnažena tijela
svojom najfinijom tamom
i zoru koju je zamrzio jer se pojavila iznenada
zaluđena njezinim mirisom
On ju je volio više od svih i više od ičega
ustrajan u ludoj želji da je prstenom okuje
i njeno nebo svede na pogled s prozora
Bio je ljubomoran na vodu kojom lice umiva
zrak što joj prsi nadiže
Jer ljubio ju je do bola i još dalje
i njeno postojanje smatrao nečim što mu pripada
Ona je možda zaboravila
Ali on još pamti
srijeda, 23.01.2008.
POGLEDI
U tvojim očima more se ljeska
okupano podnevnim suncem
U očima mojim mračan ponor sniva
skriven ljepljivom maglom
U zjenama tvojim dan se rađa
zora mu uspavanke pjeva.
U mojim zjenama noć bez snova
potmula grmljavina izdaleka
S trepavica tvojih rojevi zvijezda
rastjerani jogunastim vjetrom
Na mojima pomrčina od sto ljeta
sakrila sedam galaksija
U tvome pogledu sva blagost svijeta
zrcali se u vrelu istine
U pogledu mome uzdrhtale sjene
što ih nazivaju čežnjom
( Ivani )
utorak, 22.01.2008.
MENE NE
Ne ljubi me, rekoh..
Ne mene;
čovjek od stijene -
ženu od pjene.
Ja nemam luke ni sidrišta,
mirna me mora uplaše.
A tebi treba počinka.
Rekoh, ne ljubi mene...
Gordošću opasan,
čela od kamena,
usana od plamena,
koraka nemjeriva miljama.
Ne mene, prkosom ovijenu,
mene, žudnjom opijenu...
Tebi su krotkije suđene!
Ja za sobom
samo pustoš ostavljam.
ponedjeljak, 21.01.2008.
PJESNIK
Za opravdanje svoga postojanja
reći ću tek - pjesnik sam
Stihove svoje ne pišem, već živim
Ja strogo brojim ritam koraka
a osmijesi se moji rimuju
subota, 19.01.2008.
PRAZNINE
Praznine u meni rastu
Praznine zakorjenjene u krhotinama
mojih razbijenih snova
Pružaju grane prema
još i ne pomišljenim mislima
pokušavajući ugasiti u njima
zadnje tračke starih zanosa
Dok lutam poljem promašenih želja
ptice me ne poznaju
Više ni jeke sa mnom
ne razgovaraju
U meni samo još praznine snivaju
petak, 18.01.2008.
SAMOĆA
U meni vrište noćne tišine
U krvi mojoj uzavrele lave
Njegovim dahom mirišu daljine
četvrtak, 17.01.2008.
EPILOG
Noćima mojim da hodiš
pogleda u iskupljenju svih boli
ovoga svijeta
Zorama mojim da se budiš
što ih orlovi prorekoše
podarivši im izgubljeni smisao
Da kažem
dočekala sam gospodara
što ga tisućama godina očekivah
duše ogoljele od besmisla
izranjavane strepnjama
Dočekah ga na rubu beznađa
U tami
Ne paleć' vatre
srijeda, 16.01.2008.
NARICALJKA ZVIJEZDA
Noćas će ustajale vode zabljesnuti srebrom
kad prođem usnulom livadom
mog djetinjstva
Lakonogo,
da ne uznemirim trave
Noćas ću živom kapi
nakvasit umorne,
lažima i šutnjom ranjene usne
Napojit' pogled nevinošću sjena
u gori šuma vjekovnih
Zastati na tren opijena
otajstvom ljepote
Pa osluhnut naricaljku s neba
što zvijezde je tankoćutno vezu
od niti vremena
Za kim to jecajuć' žale?
U ritmu čijeg imena
lagano nebom klize
u bezvremenom bolu?
Noćas ću izmučeno tijelo
priljubit' uz leden kamen
i pustit' ustreptalu dušu da sanja;
da sanja kosce što prolaze zorom
livadom djetinjstva moga
utorak, 15.01.2008.
CT
Čekam!
Minute k'o dani,
dani k'o godine.
Vječnost stisnuta u mom strahu!
Oteglo se vrijeme, opijeno zlobom,
lijeno se vuče hodnicima.
Čekam da začujem nešto
škripanju vrata nalik,
skamenjena od nemoći,
dok se obeščašćene nade
kotrljaju u provaliju
zagrljene s otkucajima nečijeg sata.
ponedjeljak, 14.01.2008.
MUK
Zamukla su zvona nad mojom planinom.
Daleke jeke obljubio muk.
Tek vjetar jeca, osupnut tišinom;
Oh, kako boli mrtvih zvona zvuk.
petak, 11.01.2008.
NISI SAM
Sjeti se da postojim
kad lepetom krila razbudiš lavine
polegle po bijelim vrhuncima
Noći neke
od krijesnica satkane
kad urlik kurjaka
prestravi te za sna
pa zaboraviš ime na vodi zapisano
Izvor zemlji
ljubav kad uskrati
Iz potrebe
ili čisto iz prkosa
Sjeti se da postojim
kad učini ti se
u zagrljaju da si sam
četvrtak, 10.01.2008.
JEDNOSTAVNO JESI
Ti
jednostavno jesi
Od suze jednoroga
od iverja i paperja
sprepleten u moj san
Znam
ti za mene kradom bereš
jabuke iz zabranjenog vrta
i ostavaljaš ih mirisne
zorom kraj mog uzglavlja
Jednostavno
Ti jesi
srijeda, 09.01.2008.
USPAVANKA
To lišće samo trepće
pod mojim prozorima
ispisujući sjene po zidovima uspavanim
nježno, brižno
kao za utjehu
il' nagradu možda za moju strpljivost...
To ruže ponosno umiru
dotaknute mojom tugom bezglasnom
k'o noža oštricom...
To vjetar šapuće priče još neispričane
zamirisane cedrovinom
začaranih vrtova
kao uspavanku mojim otežalim mislima
i borama zgrčenim oko usana
što osmijehu se ne predaju...
ponedjeljak, 07.01.2008.
GRADIM KULE OD OSMIJEHA
Strepim od tvoga dolaska!
To je jedino još čega se bojim!
Udomaćila sam se u ljušturi samoće,
uljuljala u osjećaj sigurnosti nakon mučne spoznaje
što znači ne imati
i ne pripadati.
Skrivena u okrilju tame
mnogo, mnogo sjevernije od tuge,
obamrla od nepomičnosti
u zavjeri s kazaljkama sata pokušavam nadmudriti godine.
Snove sam svoje duboko u zemlju zakopala,
u teškom hladu pod orahom,
da cvijećem proljetnim ne izniknu.
Pa ne snijem više tvoje poljupce kako mi vatru raspiruju.
Ja jednostavno zažmirim kad sumrak zabljesne
bojom tvog pogleda.
Proračunatom mirnoćom gradim kule od osmijeha
za ljubavnike što ponekad navrate.
I sve se odlikuje zavidnim skladom
dok odnekud s juga ne zapjeva vjetar,
zamiriše na tvoje ime
i nježno u prolazu dodirne mi vrat.
Pa se topla čežnja uzdahom razotkrije
i ruke sjećanja zagrle.
I strepim od tvoga dolaska!
To je jedino još što me plaši!
BJEŽIM...
Od monotonije ovog zamagljenog dana
ispunjenog očekivanjem da telefon zazvoni
u pauzama između dosade
i provala neopravdanog bijesa...
Od izdajničke prašine u ustajalom zraku,
malo dotjeranom mirisom klora nakon površnog čišćenja...
Od teške tišine
što se podmuklo kotrlja prostorom
vrebajući šum udisaja...
Ohrabrena logikom neponovljivosti
i teatralnim osmijehom naoružana,
okrećem leđa
i bježim u sutra.
( NE ) BUĐENJA
Zora će i danas na istoku
posijati sjeme svojih stremljenja.
Uperit će pogled u moje zastrte prozore
za kojima, sakrivena,
snivam toplinom omotana
tvoje plave, plave oči
po razbludnim livadama.
I vijence zagrljaja uzdrhtalih, požudnih,
spletene oko mog struka.
Zora će i danas, s istoka,
zakucati na zidove moje sobe
rascvjetale u narančasto,
i pokušat će te oteti
kad zakoracaš onim tupim raskolom
između sna i buđenja.
Izbezumljena, samo šapćem:
Ne budi me!
Ne budi me!
Ne budi …
