Od monotonije ovog zamagljenog dana
ispunjenog očekivanjem da telefon zazvoni
u pauzama između dosade
i provala neopravdanog bijesa...
Od izdajničke prašine u ustajalom zraku,
malo dotjeranom mirisom klora nakon površnog čišćenja...
Od teške tišine
što se podmuklo kotrlja prostorom
vrebajući šum udisaja...
Ohrabrena logikom neponovljivosti
i teatralnim osmijehom naoružana,
okrećem leđa
i bježim u sutra.
Post je objavljen 07.01.2008. u 11:20 sati.