On pamti okus soli na koži
negdje u pregibu lakta
tanke kapljice znoja što izdajnički klize niz leđa
slatke titraje strepnje u satima iščekivanja
zatomnjene uzdahe pomiješane s pjesmom kiše
I more ju je voljelo
Umiljavalo joj se oko bijelih nogu
dok je ponosno koračala praskozorjima
On se sretno osmjehivao gledajući njenu igru s valovima
Al' ljutio ga je vjetar koji joj je zavirivao pod haljinu
i golicao tople prepone
On pamti noć s radoznalim zvijezdama
koja je omotala njihova obnažena tijela
svojom najfinijom tamom
i zoru koju je zamrzio jer se pojavila iznenada
zaluđena njezinim mirisom
On ju je volio više od svih i više od ičega
ustrajan u ludoj želji da je prstenom okuje
i njeno nebo svede na pogled s prozora
Bio je ljubomoran na vodu kojom lice umiva
zrak što joj prsi nadiže
Jer ljubio ju je do bola i još dalje
i njeno postojanje smatrao nečim što mu pripada
Ona je možda zaboravila
Ali on još pamti
Post je objavljen 24.01.2008. u 09:13 sati.