To lišće samo trepće
pod mojim prozorima
ispisujući sjene po zidovima uspavanim
nježno, brižno
kao za utjehu
il' nagradu možda za moju strpljivost...
To ruže ponosno umiru
dotaknute mojom tugom bezglasnom
k'o noža oštricom...
To vjetar šapuće priče još neispričane
zamirisane cedrovinom
začaranih vrtova
kao uspavanku mojim otežalim mislima
i borama zgrčenim oko usana
što osmijehu se ne predaju...
Post je objavljen 09.01.2008. u 12:08 sati.