Jutrima osunčanim sam te dočekala,
poput dunja čiji se miris širio, nošen mislima i osjećajima,
podsjećajući na bakine skute, na djetinjstvo, prvu ljubav, mladost. Dunja,
zrela i mirišljava,
na ormaru, u toplini sjećanja, kao svjetionik moje duše,
kao znak moga srca. Ugostila sam te u sebi,
okupala te čarobnim bojama i mirisom, snove ti uronila u jesen,
mislima te svojim obavila,
kišu ljubavi prosula po nama i ostavila trag,
mirisni trag dunje, da nas sjeća na naše vrijeme,
prije nego prestanemo trajati i odemo u vječnost.
Tebi sam podarila sebe, miris svojih snova i ljepotu trenutka
uokvirenu ljubavlju mirisne dunje.
"Posrnut ćete, ali nećete pasti; a ako se i desi - izuzetan slučaj - baš i sam
pad, nećete se povrijediti nego ćete, čim se pridignete, produžiti mirno i bodro
svoj put. Različiti ste od svega oko sebe, sve vam prijeti i sve vas ugrožava,
ali vam se ne može ništa zlo i nepopravljivo dogoditi, jer u vama, od začetka
vašeg, živi skrivena i neuništiva iskra životne radosti koja je moćnija od svega
što vas okružuje. Samo ćete cijelog vijeka, sve do posljednjeg daha, patiti zbog
svog neprirodnog položaja u svijetu u koji ste bačeni. Tako se može reći da vam
je, kroz sve mijene i obrate dugog života, dvoje zajamčeno i osigurano: duga
patnja i sigurna pobjeda."
Kao da je sve to baš jučer bilo,
Kad sam te prvi put uzela u ruke.
I osmijeh sreće i majčinskog ponosa,
Nadjačao je sve trenutne boli i muke.
Postao si moja radost, sreća i snaga,
Najdraže na svijetu i najvoljenije biće.
Kad se drugima činilo sve tužno i crno,
Meni je s tobom bilo kao da zora sviće.
Kad je stigao onaj okrutan i težak rat,
Moje najveće blago, u naručju sam te iznijela,
Prošla sve golgote, tuge i patnje svijeta,
Ali se opet sa svim problemima izborila.
Rastao si uz mene, a ja uz tebe starila,
Ali sretna i ponosna, kao svaka majka.
Znala sam, sine, da za tebe moram živjeti
Jer život nije samo ljepota, ni bajka.
Kad si počeo nizati svoje životne uspijehe,
Kako sam samo sretna i ponosna bila.
Zadovoljna što sam se mnogo čega odrekla,
Da bih tebi sreću i zadovoljstvo pružila.
Sad si već zreo, gotovo odrastao čovjek
I vraćaš osmijeh svojoj majci svaki dan.
Hvala ti živote na ovom najvrijednijem daru,
A tebi neka je, dragi sine, sretan rođendan.
Dragi prijatelji, nisam vas zaboravila, niti sam
prestala pisati stihove, samo, nemam dovoljno
slobodnog vremena, a i imala sam drage goste,
pa me nije bilo na netu neko vrijeme.
Uskoro vam se javim novim stihovima, a sada vas
pozdravljam mojim grafičkim uratkom, sa
kombinacijom mojih stihova, te jednom
grafikom bez stihova... ovim
vam otkrivam i svoju malu tajnu, svoj
mali svijet, koji volim jednako kao
i svijet poezije....
Razlijeva se zemaljsko vrijeme
Našim neomeđenim trajanjem.
Vrelinom pogleda i drhtajima,
Ubrzavaš mi korak prema sebi.
Odbrojavam ubrzane damare,
I krik pretvaram u melodiju leta,
U doseg ekstaze, u nekom sazviježđu.
Rasipaju se godine čekanja,
Cure između skupljenih prstiju,
A na dlanovima ostaju
Izdanci omlađenih ruža.
Ne može trajanje uništiti
Konstantno cvjetanje želja,
Niti miris ljubavi,
Može tek tako ishlapiti.
Kad grudi svoje jedre napunim,
Sjemenom naslućene budućnosti,
Tek tada će koraci zvonko odjeknuti,
Tamo gdje je ljubav pritajeno
Čekala svoje zasluženo vrijeme.
Zrak, nebo, Sunce, zvijezde,
A iznad svega toga si ti.
Mirišu šume i livade mojih želja,
Odjekuju doline mojih snova,
Obrušavaju se vodopadi strasti,
Uranja putenost u ocean traženja,
I sve završava u tvojim rukama.
Treptaj srca i damare
Dijelim samo s tobom.
Dodir nježnosti,
Poljubac sočnosti,
Drhtaj žudnje,
Pogledom svojim
Prenosiš na ruke.
I one pričaju iskrom,
A tijelo odgovara plamenom.
Kakve li sve tajne krije
Jedrina i splet nagih tijela,
Kad se i pogledom zatalasaju
Svi atomi požude u nama?
Kad me zagrliš nježno
Cijelu me prožme sreća.
Drhtaj je moj eho
U beskraju ljubavi.
Tvoje toplo naručje
Sigurnost je i slamka spasa,
U okrutnosti ovog svijeta.
Moji snovi nisu jalovi,
Niti su želje neostvarive.
Onima koji dosegnu zvijezde
Prostranstvo ljubavi se otvara,
A život im samo zadovoljstvo ispunjava.
Miris novog dana
Sakrivam u njedrima.
Nazdravljam suncu
Što stvarnost mi zlati.
Pogledom upijam boju neba,
Koja se stapa s tvojim očima.
U meni otkucava vrijeme,
Smanjujući korake među nama.
Čekanje rastopljeno u krvi,
Pretvara se u strpljenje.
Odzvanja prošlost u kavernama,
I gubi se u bezdanima nepovrata.
Miris ovog jutarnjeg poljupca
Sakupljam za budućnost,
I čuvam ga u školjci svog dlana,
Na kojem će sutra, umjesto jeke,
Jasnoćom zvona odjeknuti,
Ime onoga kojem zauvijek pripadam.
U grudima mi bujaju
Lepršava osjećanja.
Topli dodiri, naslonjeni,
Na moje ruke, kosu i lice.
Uvlačim se u sigurnost
Tvog toplog zagrljaja,
I opuštena, skupljam
Sve radosti trenutka.
Ugnijezdila se u meni
Ljubav, želja i strast.
U ogledalu prostranstva duše
Razlila se zvjezdana svjetlost.
Okupana čarolijom božanske igre,
Nebeskim krijesnicama se klanjam.
Na dohvatu ruke
Iskrena ljubav diše.
Šutnja se sa šutnjom ljubi,
Riječ sa rječju miluje,
Dodir sa dodirom stapa.
Na obale naše bezgranične ljubavi
Mjesec je već odavno bacio oko.
Usidrile se želje u nabujaloj požudi.
I traje svjetlost našeg sjedinjenja,
Zapisana, kao konstanta, na putu
U vječnost, što se oglašava pred nama.
Rascvjetala se misao
I preselila na dlan,
Onako čista, bez celofana,
Bez obruba i ukrasa.
Nudim ti onaj dio sebe
Što upravlja cijelim bićem.
Ostavljam prošlost iza sebe,
Vjerujući u cvat sadašnjice.
I naklon dajem mudrosti
Kojom cijeli odišeš i sjajiš.
Ti si me oplemenio i uzdigao.
Na nanovo uzoranoj ledini
Brazde se jasnoćom ističu.
Sjeme ljubavi zasijano,
Plodnošću je obilježeno.
Neka raste, neka zori, neka traje,
Neka se žetva uvijek obnavlja.
Nema korova koji će ovom oranicom,
Ikada više nicati, razvijati se i vladati.
Udaraju u meni
Svi ritmovi želje.
Ne otimam se
Iz vrtloga strasti.
Živim za trenutke
Nježnosti u nama
I za svaki osjećaj sreće,
Kad ti želim pripasti.
* * *
Dodirom me probudi,
Poljupcem mi trag ostavi,
Na užarenoj, drhtavoj koži
Prstima istraži znalački
Svaki milimetar moga tijela,
I u zvjezdane visine me povedi.
Svoju nagost i bestidnost ne trebam,
Pred tobom opravdavati, ni skrivati.
Poznaješ me i čitas bolje i jasnije,
Nego što ja poznam samu sebe.
Prepustila sam ti se cijelim bićem,
Imajući potpuno povjerenje u tebe.
U zakucima naših snova, nadanja i želja,
Strpljivo na red čekaju prikladni osjećaji.
Oni se ne dozivaju slatkim riječima,
Njih samo iskrene emocije nameću i vode.
Pamtim svaki trenutak
Bogatstva našeg zajedništva.
Sreću bez prikrivanja,
Bez suvišnih riječi.
Iskrenost i govor istine,
Osjećaj koji me uvijek snaži.
Pamtim jedinstven pogled
Najdražih plavo zelenih očiju.
I onda, kad ih ne gledam,
Pred očima mi lebde,
Ukapljene, u moje misli i želje.
Pamtim dodire nježnosti
Između otkucaja dvaju srca,
Što se i daljinom jednako ćute.
Pamtim i čuvam za one trenutke,
Kad u okviru prozora ljubavi,
Ničija sjenka više ne bude stajala.
Govor tijela sam tek upoznala
U tvojim nesebičnim rukama.
I šapat i vrisak, i tišinu čekanja.
Svaki drhtaj kao molbu,
Ili sladak i treptav odgovor
Na nijemo postavljena pitanja.
Izvukao si znalački iz mene
Svu ljubav i strast žene.
I nisam pred tebe na koljena pala,
Nego sam se sigurnosti zagrljaja predala.
Znaš li kako šapat zna odjekivati
Hodnicima čeznutljivih htijenja,
Kad koračaš izlogom mašte,
A stvarnost ti se nudi na dlanu?
Ne umijem uvijek raspoznati,
Dobrotu, među ostalim licima.
Tebe je prepoznalo srce
I darovalo ti se u silini sreće.
Sve pukotine načetoga neba
Svojim si rukama zatvorio.
Sve nedoumice i strah
Svojim si djelima razriješio.
Svaku suzu poljupcem izbrisao,
Svaku ranu iskrenošću izliječio,
I još me naučio da vjerujem u ljubav.
Ne može biti dan bez pjesme,
Jer nema dana bez tebe,
A svaka moja pjesma si ti,
I svaki je dan označen tobom.
Oblak si na kojeg se naslanjam,
Kako bih ljepše mogla sanjati.
Zrak si koji me okružuje,
Kako bih uvijek mogla disati.
Tijelo si koje dodirujem,
Da bi mi istom strašću vratilo.
Ne poznam nijednu radost ovog Svijeta,
A da tvojim postojanjem nije obilježena.
Ovo među nama,
Što se moralo sresti,
Ima samo jedno ime,
Samo jedan put poznaje,
A razlilo se između naših srca.
Posložile se misli razbacane,
I žudnje poprimile tvoj lik.
Samo jedno ime na usnama nosim,
I samo uz tebe, moje tijelo drhti,
I ispušta poznati sladostrašća krik.
U sjaju tvojih očiju, u odbljesku sunca,
Prepoznajem nadolazece trenutke ekstaze,
Što se galopom približava u oblaku zanosa
I nezaustavljivo juri i udara kroz vene.
Damari kucaju u poznatom ritmu radosti
I sva požuda u meni uzavrela i uspjenila,
Kruniše ovaj zvjezdani trenutak za pamćenje
I ovaj dan kad smo rukama nebo dotakli.
Ovo među nama,
Što se moralo sresti,
A razlilo se među našim srcima.
Samo jedan put poznaje,
Samo jedan pravac slijedi,
I samo jedno ime nosi - Ljubav.
Kroz mene svjetlost protiče,
U tragu tek, kao kroz vitraj.
Lomom njenih zraka, prizvana iskra,
Zalepršala je zrakom kao lameta,
I zaplela se u mojim nadanjima.
Stojim pred tobom, kao pred ikonom
I šapućem ti kako se dogodilo čudo,
Baš onda, dok su tvoje oči zapljuskivale,
Prozorska stakla tek očišćene sadašnjosti.
Moja je nagost rasipala svjetlost u tracima,
Poput fenjera, na svakom oknu okačena.
Dočekala sam te spremna, ugostivši te
Svim bojama, mirisima i okusima tijela.
Gasio si žeđ na izvorima mojih grudi
I ponirao u vrelinu moje drhtave nutrine,
A ja sam smišljala imena zvijezdama,
I krstila ih, ponekad zbunjena, i nadimcima,
U trenutku iskonskog, ispuštenog vriska.
Na mojim dlanovima počivala je nevinost trenutka,
Spremna da ti se pokloni i zauvijek ti pripadne.
Samo je to moje još ostalo u meni, a nisam ti predala.
Odjekivala su zvona žudnje u meni,
Sljepoočnice su bjesomučno pulsirale.
I razlila se ljepota i toplina tijelom,
Dok su nam se duše srećom dodirivale.
I noć nas opčini i uze pod svoje,
Nitima drhtaja vezle nam se želje.
Ponovo oživjela u rukama tvojim,
U sebi sam osjećala božansko veselje.
Bezbrižna i sretna u toplom naručju,
Na krilima požude, ka vrhuncu moći,
Uzdasima strasnim ljubav je govorila,
A tijela nam iskrila kao zvijezde u noći.
Zoveš me mazom, tvojim cvijetom i nježnicom,
A ja tebe jednostavno, anđelom duše svoje.
Spletenih tijela, iskrenošću sljubljeni,
U Naše smo pretvorili sve Moje i Tvoje.
Ukoliko preuzimate
moje pjesme
i postavljate ih na
blog ili forum,
ili uopće negdje na
internet, molim vas
da ih potpišete mojim
nickom "Dahlia" ili
mojim imenom
Danja Đokić ili
stavite link do
ovog bloga.
Hvala unaprijed!!!
"Da nema
"Iskrice" ovaj blog ne bi bio ovako lijepo dizajniran i sređen, hvala
ti, od srca, predivna ženo i prijateljice, sto si podnosila moja stalna
dodavanja i moja zaboravljanja. Zahvaljujem se dragom prijatelju
Elvisu što mi je uradio dizajn prvog bloga, dragoj prijateljici
Auroraisi
na promjeni fonta, dragom prijatelju Željku iz Belgije, koji se
potrudio i poslao mi Clydermanovu pjesmu, jer sam baš njegovu izvedbu htjela,
hvala
Nijazu na "Vangelisu", zatim posebno hvala mom sinu koji stalno
ispravlja mamine pogreške tehničke prirode. Nisam zaboravila ni
Gogija, koji uvijek uskoči kad je potrebno, a sina nema trenutno tu.
Dragoj
Kseniji hvala na prekrasnim fotografijama dunje u cvatu koje mi je
ustupila rado, od srca. Hvala
Borisu na ustupljenoj fotografiji dahlie ili georgine. Zahvaljujem dragim
prijateljima što su me nagovorili da dođem na stranice " blog.hr" i otvorim svoj
blog, a posebno zahvaljujem svima
VAMA koji ovaj blog posjećujete, čitate moje uratke i podržavate me.