Odjekivala su zvona žudnje u meni,
Sljepoočnice su bjesomučno pulsirale.
I razlila se ljepota i toplina tijelom,
Dok su nam se duše srećom dodirivale.
I noć nas opčini i uze pod svoje,
Nitima drhtaja vezle nam se želje.
Ponovo oživjela u rukama tvojim,
U sebi sam osjećala božansko veselje.
Bezbrižna i sretna u toplom naručju,
Na krilima požude, ka vrhuncu moći,
Uzdasima strasnim ljubav je govorila,
A tijela nam iskrila kao zvijezde u noći.
Zoveš me mazom, tvojim cvijetom i nježnicom,
A ja tebe jednostavno, anđelom duše svoje.
Spletenih tijela, iskrenošću sljubljeni,
U Naše smo pretvorili sve Moje i Tvoje.