Razlijeva se zemaljsko vrijeme
Našim neomeđenim trajanjem.
Vrelinom pogleda i drhtajima,
Ubrzavaš mi korak prema sebi.
Odbrojavam ubrzane damare,
I krik pretvaram u melodiju leta,
U doseg ekstaze, u nekom sazviježđu.
Rasipaju se godine čekanja,
Cure između skupljenih prstiju,
A na dlanovima ostaju
Izdanci omlađenih ruža.
Ne može trajanje uništiti
Konstantno cvjetanje želja,
Niti miris ljubavi,
Može tek tako ishlapiti.
Kad grudi svoje jedre napunim,
Sjemenom naslućene budućnosti,
Tek tada će koraci zvonko odjeknuti,
Tamo gdje je ljubav pritajeno
Čekala svoje zasluženo vrijeme.