Kao da je sve to baš jučer bilo,
Kad sam te prvi put uzela u ruke.
I osmijeh sreće i majčinskog ponosa,
Nadjačao je sve trenutne boli i muke.
Postao si moja radost, sreća i snaga,
Najdraže na svijetu i najvoljenije biće.
Kad se drugima činilo sve tužno i crno,
Meni je s tobom bilo kao da zora sviće.
Kad je stigao onaj okrutan i težak rat,
Moje najveće blago, u naručju sam te iznijela,
Prošla sve golgote, tuge i patnje svijeta,
Ali se opet sa svim problemima izborila.
Rastao si uz mene, a ja uz tebe starila,
Ali sretna i ponosna, kao svaka majka.
Znala sam, sine, da za tebe moram živjeti
Jer život nije samo ljepota, ni bajka.
Kad si počeo nizati svoje životne uspijehe,
Kako sam samo sretna i ponosna bila.
Zadovoljna što sam se mnogo čega odrekla,
Da bih tebi sreću i zadovoljstvo pružila.
Sad si već zreo, gotovo odrastao čovjek
I vraćaš osmijeh svojoj majci svaki dan.
Hvala ti živote na ovom najvrijednijem daru,
A tebi neka je, dragi sine, sretan rođendan.