Jutrima osunčanim sam te dočekala,
poput dunja čiji se miris širio,
nošen mislima i osjećajima,
podsjećajući na bakine skute,
na djetinjstvo, prvu ljubav, mladost.
Dunja, zrela i mirišljava,
na ormaru, u toplini sjećanja,
kao svjetionik moje duše,
kao znak moga srca.
Ugostila sam te u sebi,
okupala te čarobnim bojama i mirisom,
snove ti uronila u jesen,
mislima te svojim obavila,
kišu ljubavi prosula po nama i ostavila trag,
mirisni trag dunje, da nas sjeća na naše vrijeme,
prije nego prestanemo
trajati i odemo u vječnost.
Tebi sam podarila sebe,
miris svojih snova i ljepotu trenutka
uokvirenu ljubavlju
mirisne dunje.

Čitajte stihove kao poeziju, kao moj izričaj, ne kao moj život. Stihovi koje pišem nemaju uvijek veze sa mojim stvarnim životom. Oni su tek trenutak zabilježen u vremenu, inspiracija koju ne crpim isključivo iz svog života, nego iz realnosti koja me okružuje!

Richard Clayderman - Ballade pour Adeline

Mirisni tragovi u meni

Miris zrele Dunje


"Posrnut ćete, ali nećete pasti; a ako se i desi - izuzetan slučaj - baš i sam pad, nećete se povrijediti nego ćete, čim se pridignete, produžiti mirno i bodro svoj put. Različiti ste od svega oko sebe, sve vam prijeti i sve vas ugrožava, ali vam se ne može ništa zlo i nepopravljivo dogoditi, jer u vama, od začetka vašeg, živi skrivena i neuništiva iskra životne radosti koja je moćnija od svega što vas okružuje. Samo ćete cijelog vijeka, sve do posljednjeg daha, patiti zbog svog neprirodnog položaja u svijetu u koji ste bačeni. Tako se može reći da vam je, kroz sve mijene i obrate dugog života, dvoje zajamčeno i osigurano: duga patnja i sigurna pobjeda."






četvrtak,16.03.2006.




Htjela bih, a nemoćna sam


Da mi je znati do kuda samo seže
Provokacija, zavist i ljudska zloba?
I otkada to, do jučer, nevjernici,
Tako snažno sada "osjećaju" Boga?

Ti ljudi bez duše, bez skrupula i morala,
Što ne znaju drugačije, nego da druge tlače.
Odakle hrabrost nekom čovjeku malom,
Da povrijedi drugoga i tjera ga da plače.

Otkud mu snaga, otkud zloća u njemu,
Zar mu je to doista duševna hrana?
Da druge vrijeđa, zavađa prijatelje,
I da zbog toga ne osjeća ni trunku srama.

Koliko je veliko to licemjerje u njima,
Lažna dobrota koju prodaju svima?
Zar se ne boje kad dođu Bogu na istinu,
Da će i Bog kaznu neku dati njima?

Ili im je svejedno, vrijeđaju dok su živi,
U njihovim srcima nema ni malo dobrote?
Oni uživaju kad drugima bol i tugu nanose,
I kad ružnoću prave skrnaveći neke ljepote.

Ništa im nije sveto, ni ljubav ni prijateljstvo,
U njima samo hladnoća i mržnja vlada.
Zar nije ljepše biti skroman i pošten čovjek,
Dostojanstveno živjeti i svakog u oči pogledati bilo kada.
- 06:17 - "Mirisni trag" (27) - "Pohranjen u vječnost" - #


Moj banner:






"Lako je perje pustiti, ali nije ga lako natrag skupiti.
Lako je zapaliti požar ljubavi,
ali tko ga nije spreman uzvraćenom ljubavlju gasiti ~
neodgovorno se poigrava.

Ne reci nikad nikome da ga voliš ako znaš
da ćeš svojom izjavom u njemu probuditi lavinu ljubavi
od koje ćeš pobjeći.
Jer, ranu koju ljubav otvara
samo ista ljubav moze poviti i izliječiti.".....

F.L.