Jutrima osunčanim sam te dočekala,
poput dunja čiji se miris širio,
nošen mislima i osjećajima,
podsjećajući na bakine skute,
na djetinjstvo, prvu ljubav, mladost.
Dunja, zrela i mirišljava,
na ormaru, u toplini sjećanja,
kao svjetionik moje duše,
kao znak moga srca.
Ugostila sam te u sebi,
okupala te čarobnim bojama i mirisom,
snove ti uronila u jesen,
mislima te svojim obavila,
kišu ljubavi prosula po nama i ostavila trag,
mirisni trag dunje, da nas sjeća na naše vrijeme,
prije nego prestanemo
trajati i odemo u vječnost.
Tebi sam podarila sebe,
miris svojih snova i ljepotu trenutka
uokvirenu ljubavlju
mirisne dunje.

Čitajte stihove kao poeziju, kao moj izričaj, ne kao moj život. Stihovi koje pišem nemaju uvijek veze sa mojim stvarnim životom. Oni su tek trenutak zabilježen u vremenu, inspiracija koju ne crpim isključivo iz svog života, nego iz realnosti koja me okružuje!

Richard Clayderman - Ballade pour Adeline

Mirisni tragovi u meni

Miris zrele Dunje


"Posrnut ćete, ali nećete pasti; a ako se i desi - izuzetan slučaj - baš i sam pad, nećete se povrijediti nego ćete, čim se pridignete, produžiti mirno i bodro svoj put. Različiti ste od svega oko sebe, sve vam prijeti i sve vas ugrožava, ali vam se ne može ništa zlo i nepopravljivo dogoditi, jer u vama, od začetka vašeg, živi skrivena i neuništiva iskra životne radosti koja je moćnija od svega što vas okružuje. Samo ćete cijelog vijeka, sve do posljednjeg daha, patiti zbog svog neprirodnog položaja u svijetu u koji ste bačeni. Tako se može reći da vam je, kroz sve mijene i obrate dugog života, dvoje zajamčeno i osigurano: duga patnja i sigurna pobjeda."






utorak,14.03.2006.





Povjerenje među nama

Nikad nisam imala toliko povjerenja
U bilo koga drugog, kao što imam u tebe.
Ti si uspio što nitko još do sada nije,
Da se opustim i potpuno ti povjerim sebe.

Ti si moja radost, moja sreća, moja snaga,
Ruka što me vadi i diže kad posrćem ili padam.
Ti si mi poklonio ono što mi drugi nikad nisu pružali,
Naučio si me i kad gubim da uvijek treba da se nadam.

Ne osjećam sumnju kad te nema, da si s drugom,
U meni ljubomora ne bjesni više toliko silna i jaka.
Ti si povjerenjem koje si u meni stvorio i usadio ga,
Uspio da oboje izadjemo kao pobjednici iz sumnje i mraka.

Danas, kad je tako teško vjerovati bilo kome,
Jer povjerenje među ljudima poljuljalo se davno.
Mi smo uspjeli to između sebe stvoriti i zadržati,
Iako ni kod nas u početku sve to nije bilo tako mirno i ravno.

Znalo je iskriti, bjesniti, praskalo je na sve strane,
Prokleta daljina znala je gdje smo najosjetljiviji,
Ali smo ipak, strpljenjem i razumjevanjem među sobom
Uspjeli postići da budemo tolerantniji i strpljiviji.

Znam da je, uvijek i samo, istina svaka izgovorena riječ,
Ali ponekad, kad zapjenim i vriskom ti se obratim,
Nemoj mi zamjeriti ,prošlost prokleta opet je prste umješala,
A znam, jedino tebi mogu vjerovati, kad se u sadašnjost vratim.
- 05:52 - "Mirisni trag" (47) - "Pohranjen u vječnost" - #


Moj banner:






"Lako je perje pustiti, ali nije ga lako natrag skupiti.
Lako je zapaliti požar ljubavi,
ali tko ga nije spreman uzvraćenom ljubavlju gasiti ~
neodgovorno se poigrava.

Ne reci nikad nikome da ga voliš ako znaš
da ćeš svojom izjavom u njemu probuditi lavinu ljubavi
od koje ćeš pobjeći.
Jer, ranu koju ljubav otvara
samo ista ljubav moze poviti i izliječiti.".....

F.L.