Jutrima osunčanim sam te dočekala,
poput dunja čiji se miris širio,
nošen mislima i osjećajima,
podsjećajući na bakine skute,
na djetinjstvo, prvu ljubav, mladost.
Dunja, zrela i mirišljava,
na ormaru, u toplini sjećanja,
kao svjetionik moje duše,
kao znak moga srca.
Ugostila sam te u sebi,
okupala te čarobnim bojama i mirisom,
snove ti uronila u jesen,
mislima te svojim obavila,
kišu ljubavi prosula po nama i ostavila trag,
mirisni trag dunje, da nas sjeća na naše vrijeme,
prije nego prestanemo
trajati i odemo u vječnost.
Tebi sam podarila sebe,
miris svojih snova i ljepotu trenutka
uokvirenu ljubavlju
mirisne dunje.

Čitajte stihove kao poeziju, kao moj izričaj, ne kao moj život. Stihovi koje pišem nemaju uvijek veze sa mojim stvarnim životom. Oni su tek trenutak zabilježen u vremenu, inspiracija koju ne crpim isključivo iz svog života, nego iz realnosti koja me okružuje!

Richard Clayderman - Ballade pour Adeline

Mirisni tragovi u meni

Miris zrele Dunje


"Posrnut ćete, ali nećete pasti; a ako se i desi - izuzetan slučaj - baš i sam pad, nećete se povrijediti nego ćete, čim se pridignete, produžiti mirno i bodro svoj put. Različiti ste od svega oko sebe, sve vam prijeti i sve vas ugrožava, ali vam se ne može ništa zlo i nepopravljivo dogoditi, jer u vama, od začetka vašeg, živi skrivena i neuništiva iskra životne radosti koja je moćnija od svega što vas okružuje. Samo ćete cijelog vijeka, sve do posljednjeg daha, patiti zbog svog neprirodnog položaja u svijetu u koji ste bačeni. Tako se može reći da vam je, kroz sve mijene i obrate dugog života, dvoje zajamčeno i osigurano: duga patnja i sigurna pobjeda."






utorak,21.02.2006.





Tebi

(Posveta četvrta)


Nikad ti nisam otkrila koliko se plašim,
Tih sjena prošlosti što haraju u meni.
Niti sam ti priznala da sam zbunjena
Osjećajem što si ga stvorio u meni kao ženi.

I znam da nije fer, jer ne smije biti tajni,
Ali kako da ti kažem da se tako bojim,
Da mi je teško i započeti priču o tome
Jer još uvijek čvrsto na zemlji ne stojim.

I da nema tvojih ruku, riječi i pomoći tvoje,
Ljubavi koju mi daješ iz srca i potpuno nudiš,
Ne znam kako bih bila u stanju da opstanem
I kako bih uspjela zadržati te, a da se ne trudiš.

Isuviše su teške i bolne rane u meni,
Znaš ih uglavnom, mada neke krijem.
Nemoj mi zamjeriti, anđele duše moje,
Od stida sam morala neke stvari da skrijem.

Nikad me nitko nije ljubio iskreno, kao ti,
Nije mi poklanjao toliku pažnju i sreću,
Nije imao razumjevanja za moje postupke,
Već je u meni stvarao bol i tugu jos veću.

Niti je itko ikada znao da mi pomogne tako,
Da me razoruža riječima i samo jednim smješkom,
Pa me onda toplo i nježno ljubi i briše mi suze,
Radeći to tako pažljivo, bez bojazni za greškom.

I sad ti govorim, ovim stihovima iz duše:
Da nije bilo tebe, moj život bi bio promašen,
Da se nisi pojavio u mom životu i podigao me,
Taj život bi bio tako tužan, prazan i osiromašen.

Hvala ti što si uz mene, što postojiš i dišeš,
Što je ruka tvoja uvijek za mene ispružena.
Hvala ti što mi toliko povjerenja poklanjaš
I što sam za tebe naprije čovjek, pa tek onda žena.








- 07:04 - Što misliš (31) - Misli na Tropske Šume - #
- 08:16 - "Mirisni trag" (0) - "Pohranjen u vječnost" - #


Moj banner:






"Lako je perje pustiti, ali nije ga lako natrag skupiti.
Lako je zapaliti požar ljubavi,
ali tko ga nije spreman uzvraćenom ljubavlju gasiti ~
neodgovorno se poigrava.

Ne reci nikad nikome da ga voliš ako znaš
da ćeš svojom izjavom u njemu probuditi lavinu ljubavi
od koje ćeš pobjeći.
Jer, ranu koju ljubav otvara
samo ista ljubav moze poviti i izliječiti.".....

F.L.