Jutrima osunčanim sam te dočekala,
poput dunja čiji se miris širio,
nošen mislima i osjećajima,
podsjećajući na bakine skute,
na djetinjstvo, prvu ljubav, mladost.
Dunja, zrela i mirišljava,
na ormaru, u toplini sjećanja,
kao svjetionik moje duše,
kao znak moga srca.
Ugostila sam te u sebi,
okupala te čarobnim bojama i mirisom,
snove ti uronila u jesen,
mislima te svojim obavila,
kišu ljubavi prosula po nama i ostavila trag,
mirisni trag dunje, da nas sjeća na naše vrijeme,
prije nego prestanemo
trajati i odemo u vječnost.
Tebi sam podarila sebe,
miris svojih snova i ljepotu trenutka
uokvirenu ljubavlju
mirisne dunje.

Čitajte stihove kao poeziju, kao moj izričaj, ne kao moj život. Stihovi koje pišem nemaju uvijek veze sa mojim stvarnim životom. Oni su tek trenutak zabilježen u vremenu, inspiracija koju ne crpim isključivo iz svog života, nego iz realnosti koja me okružuje!

Richard Clayderman - Ballade pour Adeline

Mirisni tragovi u meni

Miris zrele Dunje


"Posrnut ćete, ali nećete pasti; a ako se i desi - izuzetan slučaj - baš i sam pad, nećete se povrijediti nego ćete, čim se pridignete, produžiti mirno i bodro svoj put. Različiti ste od svega oko sebe, sve vam prijeti i sve vas ugrožava, ali vam se ne može ništa zlo i nepopravljivo dogoditi, jer u vama, od začetka vašeg, živi skrivena i neuništiva iskra životne radosti koja je moćnija od svega što vas okružuje. Samo ćete cijelog vijeka, sve do posljednjeg daha, patiti zbog svog neprirodnog položaja u svijetu u koji ste bačeni. Tako se može reći da vam je, kroz sve mijene i obrate dugog života, dvoje zajamčeno i osigurano: duga patnja i sigurna pobjeda."






petak,17.02.2006.



Obećanje

Suncu sam se poklonila i zamolila ga
Neka mi ispuni moj dani zavjet
Neka sreću svoju ovaj put sačuvam
I neka mi Ono da još jedan dobar savjet.

A ono me gledalo, milovalo, smijalo se,
Toplinom svojom dušu mi grijalo,
Vedrinom boja lice mi obasjavalo,
Dotičući i srce što se zaljubljeno smijalo.

Nakon toliko godina tuge, suza i patnji,
Teško je bilo razvući lice u osmijeh bez bore.
Ali sam se potrudila, jer sam mu obećala
Kako će biti veselo, sretno i sjajnije od zore.

I moru sam se zaklela, plavom i dubokom,
Kako ću vječno voljeti tvoje divne oči
I tvoje snove svojim snovima dodirivati
I strasne dodire ljubavi izmjenjivati u noći.

I kamenjaru, koji me djetinjstvom umio,
Rekla sam da ću vjerovat samo njemu
I da necu dozovliti nikakvoj priči l i laži
Da na ljubav našu baci neku ružnu sjenu.

I tebi sam se zavjetovala, ljubavi moja,
Kako ću te uvijek čuvati, maziti i paziti,
Kako ću te njegovati i uvijek nadograđivati
I zavjet svoj nikada sigurno neću pogaziti.

Kako ću vječno biti tvoja i ničija više,
Tebi sam dala riječ, i pogazit je neću.
Kako mogu uništiti lijepe trenutke života
I srušiti jednu predivnu ljubav i ogromnu sreću.
- 14:34 - "Mirisni trag" (26) - "Pohranjen u vječnost" - #


Moj banner:






"Lako je perje pustiti, ali nije ga lako natrag skupiti.
Lako je zapaliti požar ljubavi,
ali tko ga nije spreman uzvraćenom ljubavlju gasiti ~
neodgovorno se poigrava.

Ne reci nikad nikome da ga voliš ako znaš
da ćeš svojom izjavom u njemu probuditi lavinu ljubavi
od koje ćeš pobjeći.
Jer, ranu koju ljubav otvara
samo ista ljubav moze poviti i izliječiti.".....

F.L.