Jutrima osunčanim sam te dočekala,
poput dunja čiji se miris širio,
nošen mislima i osjećajima,
podsjećajući na bakine skute,
na djetinjstvo, prvu ljubav, mladost.
Dunja, zrela i mirišljava,
na ormaru, u toplini sjećanja,
kao svjetionik moje duše,
kao znak moga srca.
Ugostila sam te u sebi,
okupala te čarobnim bojama i mirisom,
snove ti uronila u jesen,
mislima te svojim obavila,
kišu ljubavi prosula po nama i ostavila trag,
mirisni trag dunje, da nas sjeća na naše vrijeme,
prije nego prestanemo
trajati i odemo u vječnost.
Tebi sam podarila sebe,
miris svojih snova i ljepotu trenutka
uokvirenu ljubavlju
mirisne dunje.

Čitajte stihove kao poeziju, kao moj izričaj, ne kao moj život. Stihovi koje pišem nemaju uvijek veze sa mojim stvarnim životom. Oni su tek trenutak zabilježen u vremenu, inspiracija koju ne crpim isključivo iz svog života, nego iz realnosti koja me okružuje!

Richard Clayderman - Ballade pour Adeline

Mirisni tragovi u meni

Miris zrele Dunje


"Posrnut ćete, ali nećete pasti; a ako se i desi - izuzetan slučaj - baš i sam pad, nećete se povrijediti nego ćete, čim se pridignete, produžiti mirno i bodro svoj put. Različiti ste od svega oko sebe, sve vam prijeti i sve vas ugrožava, ali vam se ne može ništa zlo i nepopravljivo dogoditi, jer u vama, od začetka vašeg, živi skrivena i neuništiva iskra životne radosti koja je moćnija od svega što vas okružuje. Samo ćete cijelog vijeka, sve do posljednjeg daha, patiti zbog svog neprirodnog položaja u svijetu u koji ste bačeni. Tako se može reći da vam je, kroz sve mijene i obrate dugog života, dvoje zajamčeno i osigurano: duga patnja i sigurna pobjeda."






ponedjeljak,13.02.2006.



Ljubav bez riječi

Dodirni me pogledom, onako, pred spavanje,
Dodirom usana mi izreci najljepše riječi svijeta.
Onda me zagrli samo i toplinom me osnaži
I pusti neka među nama strast i ljubav cvjeta.

Neka traje to što smo godinama uporno tražili
I što se samo u jednom trenu našlo i podudarilo.
Neka ljubav koju smo oboje ovako doživjeli,
Bude nešto što se nesvjesno u fluidu sudarilo.

Taj fluid nas je i spojio, povezao nam misli,
Oboje opustošenih srca, sami i napušteni,
Prepoznali smo se među tolikima oko nas
I osjećajima se spojili, potpuno im prepušteni...

U nama još uvijek postoji neki mali strah,
Malo kolebanje kad se prošlosti sjetimo,
Ali smo svjesni da gradimo nešto novo i jako,
Što ćemo drugačije, nego do sada da osjetimo.

Pruži mi ruku, dodirni me nježno i šuti.
Šutnjom ćeš mi reći sve što osjećaš.
Ti znaš, presretna sam što si uz mene i
Šutnjom si mi dao sve što si mogao da daš.

Nisu bile potrebne lažne riječi ni prenemaganje,
Niti smo silom morali glumiti uzajamno dopadanje.
Jednostavno, očima smo se pronašli, dušama sjedinili
I bilo je to naše prvo i najljepše nijemo pripadanje...





- 07:54 - "Mirisni trag" (25) - "Pohranjen u vječnost" - #


Moj banner:






"Lako je perje pustiti, ali nije ga lako natrag skupiti.
Lako je zapaliti požar ljubavi,
ali tko ga nije spreman uzvraćenom ljubavlju gasiti ~
neodgovorno se poigrava.

Ne reci nikad nikome da ga voliš ako znaš
da ćeš svojom izjavom u njemu probuditi lavinu ljubavi
od koje ćeš pobjeći.
Jer, ranu koju ljubav otvara
samo ista ljubav moze poviti i izliječiti.".....

F.L.