Jutrima osunčanim sam te dočekala,
poput dunja čiji se miris širio, nošen mislima i osjećajima,
podsjećajući na bakine skute, na djetinjstvo, prvu ljubav, mladost. Dunja,
zrela i mirišljava,
na ormaru, u toplini sjećanja, kao svjetionik moje duše,
kao znak moga srca. Ugostila sam te u sebi,
okupala te čarobnim bojama i mirisom, snove ti uronila u jesen,
mislima te svojim obavila,
kišu ljubavi prosula po nama i ostavila trag,
mirisni trag dunje, da nas sjeća na naše vrijeme,
prije nego prestanemo trajati i odemo u vječnost.
Tebi sam podarila sebe, miris svojih snova i ljepotu trenutka
uokvirenu ljubavlju mirisne dunje.
"Posrnut ćete, ali nećete pasti; a ako se i desi - izuzetan slučaj - baš i sam
pad, nećete se povrijediti nego ćete, čim se pridignete, produžiti mirno i bodro
svoj put. Različiti ste od svega oko sebe, sve vam prijeti i sve vas ugrožava,
ali vam se ne može ništa zlo i nepopravljivo dogoditi, jer u vama, od začetka
vašeg, živi skrivena i neuništiva iskra životne radosti koja je moćnija od svega
što vas okružuje. Samo ćete cijelog vijeka, sve do posljednjeg daha, patiti zbog
svog neprirodnog položaja u svijetu u koji ste bačeni. Tako se može reći da vam
je, kroz sve mijene i obrate dugog života, dvoje zajamčeno i osigurano: duga
patnja i sigurna pobjeda."
petak,10.02.2006.
Da imam moć
Kad bih mogla snagom srca svoga
Zaustaviti sve nesreće čovječanstva,
O, kako bih rado dušu svoju otvorila
I iskreno bila dio životnog svjedočanstva.
Kad bih mogla sve suze majčinske
U bisere sjajne da pretvorim i prodam.
Za te novce kupila bih sreću, mir, spokojstvo,
I htjela bih poštovanje svim majkama da odam.
I dječje uplakane oči da mogu obrisati,
I napojiti veseljem njihova mala srca,
Tko bi sretniji i ponosniji bio tad od mene
I moje bi srce tada moglo radosno da kuca.
Kad bi stihovima mojim mogla djelovati
Na sve one usijane i tvrdoglave glave,
Kako bih samo lupila snažno o stol šakom
I umjesto topovskih, pustila smijeha salve...
Kad bih mogla, zaogrnula bih cijeli svijet,
Koprenom mira, sigurnosti , bogatstva i sreće,
I nijedna ruka na svijetu ne bi prosila komadić kruha,
Već bi se svaki dan, uz obvezan kruh, dobijalo i cvijeće.
I nitko ne bi bio manje vrijedan i nepoželjan,
Kad bih mogla, a tako sam mala i ne mogu,
Sazvala bih zato sve istomišljenike među ljudima,
Stala bih ispred svih ljudi svijeta i obratila se Bogu.
Jer Bog je jedan, ma kako ga god zvali,
Jedan je iako ima jako puno imena,
Od Krista, Hrista, Budhe, Krishne,Adonaja,
Do Prirode, Sudbine, Moći i Univerzuma.
I što bih mu rekla, zatražila bih pravdu,
Jednakost na svijetu i neuplakane oči,
Za djecu bezbrižnost, radost, igru i veselje,
A svima mirne, zdrave i sretne buduće dane i noći.
Ukoliko preuzimate
moje pjesme
i postavljate ih na
blog ili forum,
ili uopće negdje na
internet, molim vas
da ih potpišete mojim
nickom "Dahlia" ili
mojim imenom
Danja Đokić ili
stavite link do
ovog bloga.
Hvala unaprijed!!!
"Da nema
"Iskrice" ovaj blog ne bi bio ovako lijepo dizajniran i sređen, hvala
ti, od srca, predivna ženo i prijateljice, sto si podnosila moja stalna
dodavanja i moja zaboravljanja. Zahvaljujem se dragom prijatelju
Elvisu što mi je uradio dizajn prvog bloga, dragoj prijateljici
Auroraisi
na promjeni fonta, dragom prijatelju Željku iz Belgije, koji se
potrudio i poslao mi Clydermanovu pjesmu, jer sam baš njegovu izvedbu htjela,
hvala
Nijazu na "Vangelisu", zatim posebno hvala mom sinu koji stalno
ispravlja mamine pogreške tehničke prirode. Nisam zaboravila ni
Gogija, koji uvijek uskoči kad je potrebno, a sina nema trenutno tu.
Dragoj
Kseniji hvala na prekrasnim fotografijama dunje u cvatu koje mi je
ustupila rado, od srca. Hvala
Borisu na ustupljenoj fotografiji dahlie ili georgine. Zahvaljujem dragim
prijateljima što su me nagovorili da dođem na stranice " blog.hr" i otvorim svoj
blog, a posebno zahvaljujem svima
VAMA koji ovaj blog posjećujete, čitate moje uratke i podržavate me.
Moj
banner:
