Jutrima osunčanim sam te dočekala,
poput dunja čiji se miris širio,
nošen mislima i osjećajima,
podsjećajući na bakine skute,
na djetinjstvo, prvu ljubav, mladost.
Dunja, zrela i mirišljava,
na ormaru, u toplini sjećanja,
kao svjetionik moje duše,
kao znak moga srca.
Ugostila sam te u sebi,
okupala te čarobnim bojama i mirisom,
snove ti uronila u jesen,
mislima te svojim obavila,
kišu ljubavi prosula po nama i ostavila trag,
mirisni trag dunje, da nas sjeća na naše vrijeme,
prije nego prestanemo
trajati i odemo u vječnost.
Tebi sam podarila sebe,
miris svojih snova i ljepotu trenutka
uokvirenu ljubavlju
mirisne dunje.

Čitajte stihove kao poeziju, kao moj izričaj, ne kao moj život. Stihovi koje pišem nemaju uvijek veze sa mojim stvarnim životom. Oni su tek trenutak zabilježen u vremenu, inspiracija koju ne crpim isključivo iz svog života, nego iz realnosti koja me okružuje!

Richard Clayderman - Ballade pour Adeline

Mirisni tragovi u meni

Miris zrele Dunje


"Posrnut ćete, ali nećete pasti; a ako se i desi - izuzetan slučaj - baš i sam pad, nećete se povrijediti nego ćete, čim se pridignete, produžiti mirno i bodro svoj put. Različiti ste od svega oko sebe, sve vam prijeti i sve vas ugrožava, ali vam se ne može ništa zlo i nepopravljivo dogoditi, jer u vama, od začetka vašeg, živi skrivena i neuništiva iskra životne radosti koja je moćnija od svega što vas okružuje. Samo ćete cijelog vijeka, sve do posljednjeg daha, patiti zbog svog neprirodnog položaja u svijetu u koji ste bačeni. Tako se može reći da vam je, kroz sve mijene i obrate dugog života, dvoje zajamčeno i osigurano: duga patnja i sigurna pobjeda."






ponedjeljak,06.02.2006.




Izgubljeno prijateljstvo


Jučer sam izgubila dragog prijatelja,
Bio mi je putokaz, slušati me znao,
Ali odjednom se potpuno promijenio
I vagao svaku riječ koju bi mi dao.

Ponašao se veoma rezervirano i čudno,
Hladnoća mu je izbijala iz svake riječi.
Nije više bilo smijeha, dosjetki i šala,.
I ponor među nama je bio sve veći..

Tražila sam objašnjenje, običan razlog,
A on je tupim pogledom gledao u daljinu.
Očajnicki sam se trudila da ga zadržim
Osjećajuci u sebi sve veću prazninu.

Jednostavno, istopilo se prijateljstvo,
A ja sam toliko vjerovala u njega.
Sve svoje probleme sa njim sam dijelila
I odjednom sam ostala bez toga svega.

Sjećam se kako me znao oraspoložiti
Svaki njegov savjet je donosio olakšanje,
A sad sam odjednom dovedena u situaciju
Da u njegovim postupcima tražim opravdanje.

Jučer sam izgubila dragog prijatelja,
Kojeg sam pratila, kao dragu sjenu
Shvatila sam jedini razlog njegove promjene:
U meni je umjesto prijatelja počeo gledati ženu.








Moj banner:






"Lako je perje pustiti, ali nije ga lako natrag skupiti.
Lako je zapaliti požar ljubavi,
ali tko ga nije spreman uzvraćenom ljubavlju gasiti ~
neodgovorno se poigrava.

Ne reci nikad nikome da ga voliš ako znaš
da ćeš svojom izjavom u njemu probuditi lavinu ljubavi
od koje ćeš pobjeći.
Jer, ranu koju ljubav otvara
samo ista ljubav moze poviti i izliječiti.".....

F.L.