zaljubljen u riječi.....
16.11.2010., utorak
Valentinovo - Dan Zaljubljenih! Kako da ne....
|
Konačno! Konačno je doživio i taj dan! Sutra je Valentinovo i on napokon ima djevojku! Godinama je gledao kako na taj dan zaljubljeni darivaju jedni druge, romantika prži cijeli dan a on je uvijek bio sam za Valentinovo. Ili bi upoznao djevojku poslije ili bi raskinuo prije, ali nikad nije imao djevojku za Valentinovo! Sve do sada! Nalazio se u Rijeci a ona u Čakovcu! Predaleko netko bi rekao, ali što za ljubav znače kilometri! Odlučio je da ovaj Valentinovo bude dan za sjećanje! Iznenadit će svoju dragu cvijećem koje će joj donjeti u postelju. I to je to! Sad je samo trebalo riješiti sitnice poput novca za karte i za cvijeće. Srećom njegovi su kolege razumjeli hitnost i važnost putovanja i u trenu je imao sve što mu treba. Kasnonoćni autobus iz Rijeke za Zagreb i tako je on krenuo. Tijekom vožnje pokušavao je zamisliti izraz njenog lica kad ga ugleda, i kad joj kaže: Sretno ti Valentinovo ljubavi! Zajedno su bili preko dva mjeseca iako su se tijekom tog perioda vidjeli svega petnaestak puta, budući da je on zbog posla često putovao, no zuato su se čuli svakodnevno. Nekoliko dugih sati poslije eto ga u Zagrebu, pola je puta iza njega - recimo. Prvi vlak do Čakovca i ponovno predivno sanjarenje. Glavni kolodvor Čakovec, vrijeme oko 06:00 ujutro. Praktički je stigao na cilj. Svega 17 kilometara dijeli ga od njegove ljubljene. Nema busa i nema dovoljno za taksi - nije važno! Nakon cijelonoćne vožnje dobro će mu doći malo pješaćenja. Nešto više od dva sata kasnije, s kupljenom žutom orhidejom ( jedino što je pronašao ) i smišljene dvije pjesme njoj u čast, konačno je stajao pred njenom kućom. Trebalo je tri pritiska na zvono da bi se vrata kuće otvorila. Njena je majka iznenađeno pogledala u njega i osmjehnula mu se. On je uvijek bio dobro došao kod njih. Uvela ga je u kuću i ponudila čajem ( znala je da on ne pije kavu ). On je ljubazno prihvatio i sjeo u dnevni boravak dok mu je srce praktički iskakalo iz grudi. Otpivši gutljaj čaja i sa ogromnim osmijehom na licu pogledao je u majku njegove ljubljene i upitao je: - Gdje je Silvija?! Imam nešto za nju! Pogled njegove majke bio je kao pogled košute koju je lovac bijesno upucao. - Silvija!? Ona ...Ona je kod muža.... Kako opisati stanje u kojem se nalazio? Slomljen? Zatećen? Mrtav? Tup? Teško je pronaći rijeći kojima bi se to moglo opisati. Njegovo srce nije prihvačalo tu stvarnost. Ona je trebala biti u svojoj sobi i on ju je trebao poljupcem probuditi i čestitati dan zaljubljenih! Jer to su oni bili protekla dva mjeseca - zaljubljeni! Što se dogodilo? Je li on to sanja? Da, mora da sanja! Svaki će ga čas netko podrmati za rame i reći mu da je stigao na odredište i onda će se samo nasmijati! Ali bol koju je osjećao kao da mu je govorila da to nije san. Njena je majka cijelo vrijeme objašnjavala zašto mu nisu rekli za njenog muža, ispričavali se ali on nije ništa čuo... Poput zombija ustao je, zahvalio se i napustio kuću. Čekao ga je dug put do Čakovca i do Rijeke.. A još sve mora ispričati svojim frendovima... Nadao se da će ga nazvati, da će poći za njim, ali uzalud mu nada.. Čini se da će i ovo Valentinovo provesti sam.... Cijelim putem do Rijeke pokušavao je pronaći tragove koji su mogli ukazivati na to da ga ona ne voli ali koliko god se trudio nije pronašao ništa! Kad su bili skupa bili su nerazdvojni..... Od tog dana kad god je Valentinovo njemu se vrati sjećanje na Silviju - jedinu djevojku koju je izgubio na Valentinovo... |
- 21:23 - Komentari (21) - Isprintaj - #
TVOJE TIJELO KAO HRANA
|
Gladan od želje za usnama tvojim iščekujem trenutak da budemo sami jer od poljubaca tvojih sav izgorim kao bljesak šibice što nestaje u tami.. Jer meni je tvoje nago tijelo kao gotovom jelu poseban začin koje je srce oduvijek htjelo a nije znalo pronaći način.... Zbog tebe nisam mogao zatomiti glad ni kad sam tvog tijela sokove pio kao vampir preletjeh čitav grad i sad hranim se tobom dio po dio... U mojoj nutrini skuplja se lava raste strast i postaje sve šira to budi se vulkan što stoljećima spava da negdje u tvojoj dubini eksplodira.... Iscrpljen od požude svoje ulazim u tebe u završnoj ekstazi i slijedim put kroz srce tvoje do mjesta gdje se ljubav nalazi... |
- 20:02 - Komentari (3) - Isprintaj - #
14.11.2010., nedjelja
Otkud crpiš snagu....??
|
Osjetio je snažnu bol, toliko snažnu da je morao ustati iz kreveta i kleknuti na pod glavom dotaknuvši pod sobe. Nikad nije osjetio nešto takvo u životu. Bol mu je parala utorbu poput žileta pazeći da osjeti svaki rez. Nije mogao otkriti gdje je točno mjesto odakle dopire ta bol. Činilo mu se da je posvuda. Uplašio se. Pomislio je da je riječ o slijepom crijevu. Uspio se teškom mukom odjenuti a zatim se spusti sa tavana na kojem je spavao u dvorište. Pogled na sat mu je otkrio da je dva sata ujutro. Prišao je ulaznim vratima kuće i zazvonio. Njegovi staratelji nisu mu dali ključ od ulaznih vrata tako da je uvijek morao zvoniti kad je morao obavljati nuždu ili jednostavno ući u kuću. Ponovno je zazvonio, i opet. Ako su ga i čuli možda se nisu htjeli ustati i otvoriti mu. To ga ne bi nimalo iznenadilo. Bol je ponovno postala nepodnošljiva. Vratio se u sobu na tavanu i dohvatio svoj novčanik. Na sreću uvijek je imao telefonsku karticu za hitne slučajeve, a ovo mu se činilo kao da je takav slučaj.. Skoro se srušio sa stepenica od naleta boli. Presavinuo se u struku nadajući se da će tako ublažiti bol ali što god da je učinio ništa nije pomoglo. Poput pijanca teturao je ulicom prema trgovini uz koju se nalazila telefonska govornica. Drhtavom je rukom utipkao 94 i zatražio pomoć. Pospani glas s druge strane uvjeravao ga je da ga samo boli stomak i da se nema što brinuti. Isto tako glas mu je rekao da neće slati hitnu zbog tako male sitnice... Ali on je osjećao da nije riječ o bolovima u stomaku. On je jedva stajao na mjestu. Glavom su mu prolazile opcije. Bile su samo dvije; otići kući i nadati se da će bol proći ili otići sam na hitnu. Izabrao je ovo drugo... Hitna je bila pet kilometara daleko i odjednom mu se učinilo kao da će mu trebati vječnost da tamo stigne. Teškom mukom ali vođen snažnom voljom teturao je ulicom prema centru grada. Kasna noć, ulice prazne, tek poneki automobil i on. Pao je više puta od nemoći i ostao ležati par minuta. Nije bilo slučajnih prolaznika ili dobrih samaritanaca koji bi uskočili i pomogli mu... Ne! Bio je prepušten samom sebi. Trebalo mu je gotovo dva sata da dospije do hitne i da se sruši na ulaznim vratima. Strka, zvuk teških klompi i tisuće pitanja - ali nije mu bilo važno! Samo je htio da bol prestane. Voltaren forte - tableta! Nema učinka! Druga tableta! Nema učinka! Prešlo se na inekcije! Prva a potom i druga! Ništa! bOl je još prisutna! Slijedi ultrazvuk! Rezultat - bubrežni kamenac i unutarnje krvarenje! A tek mu je 15! Infuzija narednih pet dana. On leži u sobi zajedno sa petero bolesnika. Svi su puno stariji od njega - mogu mu biti djedovi! Svaki dan su posjete i sve krcato ljudima - samo kod njega prazno! Prošlo je pet dana i ništa! Nema poznatog lica! Zar se nisu zabrinuli kad pet dana nije doručkovao, ručao i večerao?! Zar nisu primjetili da je jedna stolica prazna za stolom?! Ta su ga pitanja proganjala poput aveti! Ovo je bila trinaesta godina što provodi sa skrbnicima i teško mu je bilo za shvatiti da on za njih ne znači ništa! Nitko nije primjetio da ga nema! Nikome nije nedostajao! Kad se šestog dana vratio kući samo su mu podarili onaj poznati pogled - gubi se u sobu i da te moje oči ne vide! Znam sve to o njemu i ne mogu a da ga ne upitam: Otkud crpiš snagu.... |
- 20:04 - Komentari (8) - Isprintaj - #
IZABERI ME ( PARODIJA GIBONNI - ZAVOLI ME )
|
Vraćam se kao heroj da vas iz krize izbavim da vas vodim kao ovce možda prodam za dobre novce da se obogatim.. Ja sam Ivo ruke čvrste i stalno sljedim svoj san da budem lopov prve vrste varalica i gentleman... Zato - izaberi me, izaberi me svojim glasom me počasti i ne brini, ne boj se niže od toga nećeš pasti.. Zaboravi na novine ja premazan sam svakom masti i tko mi stane na put ja ga upropastim.... a ti sad IZABERI ME.... |
- 18:51 - Komentari (4) - Isprintaj - #
10.11.2010., srijeda
LJESTVICA MRŽNJE...
|
Da on zna što je to mržnja i kako je to mrziti nekoga, sastavio bi ljestvicu mržnje.. 1. Na prvom bi mjestu stavio svoju majku - pravu majku! Istu onu koja mu je podarila život i otišla. Istu onu koja je bila kurva, alkoholičarka i narkomanka s njim u trbuhu - zbog koje nikad nije bio isti kao druga djeca.. Majku koja ga nikad nije posjetila, nikad nazvala, majku koju nije ni poznavao... Da, ona bi zauzimala prvo mjesto na ljestvici mržnje - kad bi on mrzio... 2. Na drugom bi mjestu bio njegov otac - pravi otac! Isti onaj koji je otišao, isti onaj koji je bio alkoholičar i narkoman, isti onaj koji je bio slabić! Otac koji nikad nije pitao za sina, nikad se nije pojavio, koji je bio samo ime na papiru, koji mu je dao samo prezime... Mrzio bi ga zbog svega toga - kad bi znao mrziti.. 3. Njegova druga majka - zamjenska majka! Nje ne bi uopće trebalo biti na ovoj listi da je bila majka! Ali ona je bila sve samo ne ono što je njemu trebalo - majka! Stavio bi je na 3. mjesto zbog tuge koju je njegovala u njegovom životu, zbog sve ljubavi koju je on njoj pružao a nije to zaslužila, zbog novca koji joj je bio draži od njega, zbog svega što je učinio za nju a njoj nikad nije bilo dovoljno dobro, zbog toga što mu nikad nije rekla da ga voli.... I zato bi i ona bila na ljestvici mržnje - kad bi on znao mrziti... 4. Njegove sestre! Njegova jedina obitelj! Našle bi se na ljestvici jer su ga povrijedile i više nego ostali. Živjeli su zajedno, proživljavali iste jade i probleme, okretali se jedno drugom kad ih je bilo strah i kad su bili tužni... A onda su ga napustile! Otišle daleko u svijet i stvorile si novi život u kojem za njega nije bilo mjesta a on nije znao zbog čega? I nikad mu to nisu objasnile! Volio ih je bezuvjetno ali isto tako mogao je voljeti i kamen.. Mrzio bi ih zbog toga - kad bi znao kako je to mrziti.. 5. Sve njegove djevojke koje su se poigrale njegovim ranjivim srcem..Djevojkama koje ga nisu voljele već iskorištavale... Djevojke koje su ga povrijedile i potakle da sumnja u sebe... I njih bi mrzio - kad bi znao mrziti 6. I na kraju ljestvice stavio bi NJU! Zato što ne zna kako se zove, zato što ne zna tko je, zato što ga je dvaput spasila i otišla, zato što je traži a ne može je naći, zato što žudi za njom... Da i ona bi bila na toj ljestvici mržnje - da on zna mrziti... Ali ne zna! Za njega je mržnja samo riječ u riječniku. Ne mrzi majku - pravu majku - što ga je napustila i činila grozne stvari dok ga je nosila u stomaku! Žao mu je što je nije mogao upoznati i što nikad neće.. Ne mrzi oca - pravog oca - što je i on otišao i ostavio ga. Ne mrzi ga što je bio slabić i propalica! Žao mu je što se nije mogao njime ponositi i nikad neće.. Ne mrzi majku - zamjensku majku - zbog sjebanog djetinjstva i trauma koje je proživio! Ne mrzi je što ga nikad nije voljela! Žao mu je što je on nije mogao promijeniti i što nikad neće.. Ne mrzi sestre što su ga odbacile i otišle! Ne mrzi ih što njihova djeca ne znaju za njega! Žao mu je što neće moći nadoknaditi izgubljeno vrijeme... Ne mrzi djevojke koje su ga izigrale i povrijedile! Žao mu je što su one morale biti te koje su mu pokazale kakva osoba on ne smije biti.... I na kraju ne mrzi NJU! Zbog koje piše sve ove tekstove i pjesme, zbog koje se ustaje svako jutro iz kreveta, zbog koje ustraje u svemu, zbog koje luta svijetom... Možda bi bilo lakše kad bi znao kako mrziti ali nikad to nije naučio! Nitko mu nije pokazao kako da mrzi! Ali nitko mu nije pokazao ni kako voljeti a on je volio i još uvijek voli... Kažem vam - On nije od ovoga svijeta! |
- 09:54 - Komentari (8) - Isprintaj - #
09.11.2010., utorak
Ponekad jednostavno odmahneš rukom....
|
Volio ju je svim srcem iako je znao da ne bi trebao...Uživao je u svakom zajedničkom trenutku s njom iako je znao da će otići i onda će ostati sam.... Nasmijavao ju je kako bi slušao njen smijeh iako je znao da će nastupiti tišina.... Činio je sve to iako je znao da će patiti... Zašto je to činio? Zar je uživao u boli i patnji? Zašto je kažnjavao sebe? Zašto ljudi to rade? Zašto uporno žele ono što ne mogu imati i ne vide ono što im je stvarno potrebno!? Jesu li takvi ljudi pokvareni - da li im nedostaje nešto što drugi imaju?! Zato čine te stvari?! Bezbroj puta razmišljao je o tome. Koji je njegov zadatak na ovom svijetu? Što će on promijeniti ili donjeti u nečiji život?! Tugu ili veselje? Što može on ponuditi osim ljubavi ili je ljubav i više nego dovoljna?! Nema odgovora na to pitanje! On ju i dalje voli iako zna da ne bi trebao... Uživa u svakom trenutku s njom i zna da će ona otići a on ostati sam.... I dalje ju nasmijava ali ne čuje njen glas.. Zašto to čini?! Ponekad jednostavno odmahneš rukom.... |
- 14:50 - Komentari (10) - Isprintaj - #
PLOVIM TVOJIM TIJELOM - PJESMA O NJOJ
|
Plovim tvojim tijelom dubine me privlače U čamcu satkanom od snova bacam udice od želja Dolje ispod valova tvojih život pleše u ekstazi cijelo biće tvoje pjeva od veselja... Udišem miris tebe u svježem zraku on mi tvoju poruku donosi Svlačim sve sa sebe i skačem u dubinu Da istinu otkrijem o tome tko si.. Sad sam u tebi i osjećam toplinu Osjećaj je to koji ne mogu opisati Odjednom gledam kroz tvoje oči Kroz tvoje meke usne počinjem disati... U tebi pronađoh izvor da utažim žeđ Otkrio sam hranu da zadovoljim glad Svijest se duboka proširila među nama Sva požuda je naša ljubav postala sad.. Kad jutro svane ležim u čamcu snova Silno pokušavam ne otvoriti oči No poruka tvoja stiže u vjetru Da pričekam noć kad ćeš ponovno doći.. Plovim tvojim tijelom dubine me privlače Sve udice od želja povukao sam sa dna Nestrplivo čekam da pridružim se tebi Onoj koja sad mene u potpunosti zna... |
- 10:42 - Komentari (5) - Isprintaj - #
LUTALICA - PJESMA O MENI
|
Kroz prozor tople sobe gledam u zvjezdanu noć Znam da je došlo vrijeme znam da moram dalje poć Putevima stranim posutim nemirom Kao usamljena kometa št vjećno luta svemirom.... Predaleko već nosi me to lutanje Po svim krajevima svijeta gdje pogled dopire Sve ostaje isto samo godine prolaze Pitanja stara još su tu a odgovori na njih ne dolaze... Vedrog pogleda u sutra i sa mnoštvo nade Hodam koraka čvrstog i uzdignute glave.. Svi me znaju vidjeli su me mnogo puta Ja sam onaj koji luta... Moj život je jedna duga priča Koja opisuje sva moja skitanja I piše se svakog dana od ranog jutra i kasne noći Sve do novog svitanja... Mnogi kažu da sam vjetar nitko me nikad obuzdati neće Al' zato osjeti me svatko kako pušem dok se krećem.. Dok svako mjesto pozive mi šalje Da pođem k njemu sve dalje i dalje... |
- 10:24 - Komentari (4) - Isprintaj - #
PUTEM LJUBAVI - PJESMA O MOM ŽIVOTU
|
Kao stranac u noći sam čekam zoru da me budi Gdje god dođem svud sam stran a oko mene nepoznati ljudi Lutam svijetom u potrazi za nečim što moram shvatiti I kad odgovore pronađem tek onda ću se kući vratiti... Jer svi mi za istim snovima žudimo Svi mi sa istim se željama budimo - svi mi sanjamo o ljubavi... ŽIVOT je samo križaljka mala sa kockama Koja u sebi sreću krije al' riješit je lako nije... ŽIVOT je samo križaljka na zadnjoj strani novina Koju smo stoput vidjeli niti jednom riješili A pitamo se gdje smo pogriješili... Ali sada znam da život je prazan kad si sam Mora boljeti da bi ga mogao voljeti...... |
- 10:19 - Komentari (6) - Isprintaj - #
Između jave i sna ili tu negdje....DIO 3 ( true story )
|
..... Ponovno je usnuo san... " Ležao je u bolničkom krevetu dok je uz krevet tiho jecala mlada žena. Prepoznao je svoju sestru. Njene su suze kapale na pod dok je grčevito držala njegovu ruku. U tom trenutku on je otvorio oči i pogledao u sestru. - Ako trebam umrijeti samo da bih te vidio nije mi žao! - on je to izgovorio na što je ona zaplakala a njegovo je tijelo odjednom počelo da svijetli. Promatrao je kako njegov duh izlazi iz tijela i počinje lebdjeti iznad kreveta gledajući kako sestra poziva liječnike, i kako oni utrčavaju u sobu i nastoje ga oživjeti. Snažna svjetlost odjednom mu je obasjala lice i on se okrenuo prema tom izvoru. Ugledao je tunel svjelosti koji je zračio toplinom i sigurnošću. Bez razmišljanja krenuo je u njega osjećajuči kako ga obuzima radost i olakšanje. A onda je ugledao nju. Preljepu djevojku, sjećanje koje nikad nije potisnuo niti zaboravio. - Ti!! - povikao je pohrlivši prema njoj. Ona mu je podarila osmijeh a zatim je lagano nakrivila glavu kao da mu upučuje prijekor. - Zašto te spašavam kad ti silno pokušavaš umrijeti! - njene su riječi odzvanjale zvukom zlatnih praporaca. - Znači istina je! - on nije mogao vjerovati - Ti si bila u mojoj sobi! Nisam to umislio! Opet se nasmijala no sad je i podigla ruku i dodirnula mu rame. - Vrati se nazad! Još ti nije vrijeme! - rekla je nježno i odgurnula ga. Gledao je kako nestaje dok je on nevidljivom silom bio odvučen od nje. A onda odjednom mrak...." Povici i buka natjerali su ga da otvori oči. Njegove kolege vojnici u panici su buljili u njega sa strahom na licu. Pokušao je shvatiti što se događa a onda je osjetio nešto ljepljivo oko glave. Čitav je jastuk bio crven od krvi što je curila iz njegovog lijevog uha. Odveli su ga liječniku i to baš na vrijeme - rekao je liječnik. Sat - dva kasnije i ostao bi bez sluha a možda i ozbiljno ugrozio život. Imao je sreće, tako su mu rekli. Ali on nije bio sretan. Opet je bio u surovoj realnosti. Rekao je liječniku za tablete i kako se htio ubiti ali nisu pronašli ništa. Opet je imao sreće - imao je snažnu kiselinu u stomaku i čini se da tablete nisu mogle djelovati.... Koja sreća koji peh.. Prošle su godine i godine, ali ne prođe ni dan da on ne pomisli na tu preljepu ženu koja ga je dvaput spasila a za koju nikad nije ustanovio da li je bila java ili san ili tu negdje.... |
- 09:20 - Komentari (3) - Isprintaj - #
Između jave i sna ili tu negdje....DIO 2 ( true story )
|
.....Sjedio je na rubu kreveta nesposoban da se pomakne, da učini bilo kakav pokret. Njegov je um odbijao prihvatiti objašnjenja, njegovo srce odbijalo je smiriti se... Htio je vrisnuti da se trgne iz stanja u kojem se nalazio ali ništa nije mogao učiniti.. Nije imao kontrolu nad sobom. Vrata njegove sobe bila su širom otvorena iako je on uvijek zaključavao sobu. Doduše mogao ih je on sam otvoriti a da se toga ne sjeća. Koliko je ljudi hodalo i činilo stvari u snu a da to nisu ni znali, možda je to slučaj i kod njega... Ne! Nije... Žena je bila stvarna jednako kao što je bio stvaran i njen dodir i njeni otisci ruku na njegovoj koži... Kako to objasniti?! Uspio je trgnuti se i ustati. Osjećao je svježi zrak kako se prikrada u sobu i stvara mu trnce na goloj koži. Uvijek je spavao gol. Ništa mu nije bilo ljepše od dodira gole kože sa plahtom. A onda još jedan šok. Pogledao je na sat i zaledio se. Nije htio povjerovati da je spavao jedva pet minuta!! Na radiu je još svirala techno muzika a kroz prozor je dopirala mjesećeva svjetlost. Kao u transu krenuo je zatvoriti vrata i tad ugleda otisak stopala. Ponovno njegov um igra igrice s njim ili ne? Otisak je bio tamo i koliko god se trudio da on nestane i uvjeri ga da je sve to bio san ništa se nije promijenilo. Ali otkud otisak? Nije padala kiša već danima! Zemlja je bila suha poput baruta i taj otisak nije imao smisla! U svakom slučaju nije bio njegov... Zaključao je vrata sobe i vratio se u krevet. Slušajući zvukove sa radija proveo je dosta vremena razmišljajući o svemu što se dogodilo sve dok konačno nije zaspao... Prošla je jedna burna godina nakon tog događaja. Nalazio se u vojsci. Ležao je na krevetu pokriven do brade i strpljivo trpio bol kojom je bio prožet. Na ormariću pored njegovog kreveta stajala je bočica prepuna tableta i kao da ga je zazivala. I njegov je pogled često završavao na toj bočici. U očima mu se mogla pročitati namjera. Bio mu je rođendan i nitko nije znao. Nema čestitki ni lijepih želja. Bio je sam. Vojska je bila jedino njegovo utočište otkako su ga izbacili iz kuće. Nije se imao kamo vratiti. Djevojka koju je volio nije voljela njega a bolovi u tijelu prikovali su ga za krevet. Kao da ispašta zbog toga što je živ, bolesti su ga obuzele poput pohlepnih komaraca koji sišu krv.. Upala uha, upala zuba i upala grla - sve odjednom! Kolika je vjerovatnost da se takvo nešto složi u isti tren!? Njemu se složilo..... Tišina je bila sablasna dok je on tiho jecao zbog tuge u srcu. Njegov život nije imao smisao i on nije želio više produljivati agoniju. Posegnuo je prema bočici, skinuo poklopac i sa slabašnim osmijehom na licu počeo gutati tablete jednu za drugom. Sa svakom tabletom jedna je misao sijevnula njegovim umom, jedna je slika bljesnula pred njegovim očima, a onda više nije bilo tableta a ni boli. Sklopio je oči i prepustio se... Više mu nije stalo.. |
- 08:56 - Komentari (2) - Isprintaj - #
Između jave i sna ili tu negdje...DIO 1. ( true story )
|
Mislio je da taj dan neće nikad proči. Još jedna gorka porcija ponižavanja za laku noć i kao i sve prethodne ponovno ničim izazvana. Nije on bio svetac niti je izigravao mučenika, ali svijet u kojem je živio više je nalikovao na stakleno zvono u kojem je strogo kontroliran svaki njegov pokret. Zavalio se u krevet smiren znajući da ima cijelu noć pred sobom da podijeli sa svojim mislima. Po običaju upalio je radio na omiljenoj stanici koja je puštala techno glazbu. Nije bio nabrijan na tu vrstu glazbe ali otkrio je da mu ona najbolje odgovara prije sna. Nije ni osjetio da je kliznuo u san. "... Vidio je sebe kako hoda plažom svjestan kako je netko iza njega za koga je siguran da ga pozna ali ne zna tko je. Bio je predivan sunčan dan i on je hodao prema bistroj vodi mora. Zagazio je do koljena u hladnu vodu i sagnuo se da uzme u ruku predmet što mu je zapeo za oko. Bila je to školjka veličine usne harmonike. Djelovala je tajanstveno i nevino. Uspio je da ju otvori iznenadivši se njenim sadržajem. Jedna polovica školjke bila je ispunjena bistrom vodom a druga polovica sadržavala je meso školjke. Kad je podigao pogled sa školjke ugledao je beskućnika kako zgrčeno sjedi na plaži, par metara ispred njega. Beskućnik je zabrinuto gledao u njegovom smjeru a kad je on prinio školjku bliže licu da osjeti miris, beskućnik se počeo nekontrolirano tresti i mahati rukama. On je čuo u glavi glas koji mu je govorio da ne prinosi školjku usnama, ali bilo mu je teško za povjerovati kako je školjka opasna za život. Da bi to prezentirao, pogledao je ravno u oči beskučnika i prinio sadržaj školjke usnama....." Strahovit trzaj, kao da ga netko izvlači iz tijela protresao mu je cijelo tijelo. Odmah je otvorio oči i zapanjio se. Prekrasna mlada žena svijetle kose sa najljepšim osmijehom kojeg je on ikad vidio, stajala je uz njegov krevet i s obje ruke držala njegovu desnu nogu u zraku. Iako je želio vjerovati kako još uvijek sanja, ipak je bio svjestan da je budan. Njene su ruke ostavile trag na njegovoj koži, i jasno je osjećao njenu toplinu. A onda je ona pustila njegovu nogu da padne na krevet i ponovno mu se osmjehnuvši krenula van iz sobe. Gledao je u nju kao da gleda u svoju majku. Nije bila duh! Nije mogao vidjeti kroz nju. Ali tko je onda bila? Što? Gledao je kao ukopan kako otvara vrata njegove sobe , i slušao njene korake dok je odlazila. Bio je previše pod dojmom da bi reagirao. Njegov je um odbijao shvatiti prizor kojem je svjedočio ali isto tako nije mogao pronači jasno opravdanje......... Tko je to bio? Anđeo? Duh? Igra li se njegov mozak s njegovim razumom!? Milijuni pitanja odmah su mu ispunila glavu.... |
- 01:22 - Komentari (4) - Isprintaj - #
08.11.2010., ponedjeljak
RAZDVOJENI
|
Odavno nisi uz mene ti, ah prošla su vremena ta i tek poneka suza u mom oku kaže mi da još si prisutna. Odavno nisam ni uz tebe ja, prošlo je već mnogo godina i tek poneka pjesma na radiju podsjeti me na tvoja oka dva.. Razdvojeni - to smo mi! Ja još uvijek živim sam a s kim si ti? Dal' pomisliš na mene kad? I pokoju suzu dal' ispustiš? Razdvojeni - mi smo sad! Ali sjećanje nas spoji ponekad. I pitam se što bi bilo da rastali se nismo tad! Dal' bi te još ljubio kao u ljetnim noćima? Znaš da bio sam lud za tvojim plavim očima! I dal' bi ti mene ljubila kao onda srcem svim? I dal' bi ostali skupa ili bi otišla s njim? Razdvojeni - to smo mi! Ja sam sam a s njim si ti! Dal' ga voliš kao nekad mene, nikad neću saznati! Razdvojeni - mi smo sad! ne možemo vratiti se unazad! Al' kad bi mogli bi li htjela? Zapitaš li se ponekad?! |
- 15:22 - Komentari (1) - Isprintaj - #
ŽIVJETI U NADI...
|
U srcu mome još uvijek živiš, kao da nikad iz njega otišla nisi. Dok hodam u tami, jedino svijetlo što svijetli dušo ti si. Ti ne slutiš koliko mi značiš, sada i više nego prije. Ti ne slutiš koliko mi znači tvoj osmijeh što srce mi grije...I svaki pogled tvoj.... U mojoj glavi misli posvud lete, misli o tebi, misli o nama. Ponekad noću one me sjete da si s drugim, da nisi sama. Koliko bole sve te misli, da sa znojem miješam suze. Koliko boli što netko te drugi iz zagrljaja mog zauvijek uze. U blato bacam ruže... Jednom ću opet voljeti drugu i suze neću više liti. Slike o tebi nestat će brzo i opet ću ja sretan biti. Nestrpljivo čekam te sretne dane, dani su ovi odveć sivi. Nestrpljivo čekam te sretne dane, samo zbog njih moje srce živi. Živi i nada se.... |
- 08:49 - Komentari (5) - Isprintaj - #
....I KIŠA JE VOLJELA NJEGA...
|
Bio je dvostruka ličnost i samo je on to znao. Za druge on je bio otkačeni mladić, razigran, bezazlen, kao i svaki drugi dječak. Ali nije bio kao svaki drugi dječak. Imao je ožiljke - mnogo njih! Nevidljive očima, duboke na duši.. Bio je glumac, klaun sa nasmiješenim licem, maska koja se skida nakon predstave. Predstave koja se igrala svaki dan. Maska je postala njegov znak, njegov lažan život. ... Svi se smiju maski no tko je ispod nje? Kakvo je lice osobe koja nosi masku? Golo? Oguljeno? Povrijeđeno?! Jeste li ikad zavirili ispod maske? Da li vam je bilo stalo? On je nosio dvije maske. Jednu za publiku i jednu za sebe. To mu je bila rutina, navika - njegov život. A onda je maska postala on - ili je on postao maska?! Zar je bilo razlike?! Ljudi su voljeli masku, pozdravljali ju, njoj se smijali i radovali! Pričali su i družili se s njom! Voljeli je! Maska je bila prihvačena... On ju je mrzio! Ona je bila sve što je on htio biti. Ona je dobivala sve što je on trebao dobiti. Ona je imala sve a on nije imao ništa.. Bez maske on nije postojao.. Bio je tek blijeda sjena... Volio je ljude - oni su voljeli masku.. Volio je djevojke - one su voljele masku.. Volio je život - život mu je dao masku... Volio je kišu - i kiša je voljela njega..... |
- 07:37 - Komentari (1) - Isprintaj - #
07.11.2010., nedjelja
OPROŠTAJ......
|
Konačno su stigli do mjesta gdje će se morati rastati... Oboje su toga bili svjesni... Koračali su sporo kao da se nadaju da ako uspore i vrijeme će usporiti ili možda čak i stati i onda će oni ostati zajedno... Ali nije... Njega je put vodio ravno, prema pustolovini života, prema nepoznatom... Nju je put vodio lijevo, prema mjestu gdje su oboje proveli vesele trenutke, prema njenoj realnosti... Stajali su na raskršću izbjegavajući međusobne poglede a opet gledajući se kao da žele memorirati svaku pojedinost na licu onog drugog... Zar su se morali rastati?! Zašto? Nije bilo druge - on je tako odlučio , ali jedna njena riječ sve bi to promjenila - Vrijeme je! - napokon se on oglasio ne prepoznajuči svoj glas, kao da je to govorio netko drugi iz daljine.. Podarila mu je jedan od svojih blistavih osmijeha koji je poput noža zarezao njegovo srce. Da bar to ne čini, pomislio je i odmah poželio još. - Nemoj biti stranac! - rekla je - Javi se! Nemoj me zaboraviti! Htio joj je reći kako se to nikad neće dogoditi ali mjesto da joj to kaže on ju je zagrlio kao nikad u životu. Zagrljaj koji je prenio sve njegove osjećaje, želje i snove... Zagrljaj koji joj je rekao sve što on nije mogao... Poželio je da ostanu vječno u tom zagrljaju... Da osjeća toplinu njenog tijela uz svoje, njen topli dah na obrazu, da čuje otkucaje njenog srca, da budu jedno... Ali sve što je lijepo kratko traje i znao je da će i zagrljaj proći.. Odmakli su se ne usuđujući izreći riječi koje bi sve promijenile. Podigao je torbu na rame i dobacio joj svoj posljednji osmijeh. - Idem! Zbogom malena! - rekao je i uputio se svojim putem osjećajući njen pogled kako ga prati. Mogao je rasaznati što mu pogled govori. Hoće li se vratiti i kada? Hoće li sve opet biti isto? Odjednom ga spopala želja da se okrene prema njoj no odupreo se. Ako se okrene neće moći nastaviti, a on mora otići u potragu za samim sobom.. Ali nije mogao a da ju ne pogleda još jednom. Zastao je i okrenuo se... Raskrižje je zjapilo prazno. Nje nije bilo. - Možda je tako i najbolje! - rekao je na glas i nastavio svojim putem.. Čekala ga je otvorena cesta, čekao ga je novi život kojem je hrlio ostavljajući stari život iza sebe.... Nitko nije znao koliko je to njemu značilo, niti je on ikome dao do znanja.. Bio je tek nemiran list koji klizi rijekom.. Prošlo je mnogo godina od dana kad se opraštao sa njom ali taj trenutak nije zaboravio.... Iako ju vidi svaki dan ponovno se svaki dan sa njom oprašta... Bit će da se nije ni vratio.. Ali jednog dana hoće... |
- 18:51 - Komentari (6) - Isprintaj - #
06.11.2010., subota
Bilo mu je tek 5...
|
Bilo mu je tek 5.... a čitav se njegov svijet srušio u trenu... On je drukčiji od drugih, tako su mu rekli. On nije ništa shvaćao. Drukčiji? Kako?! Ima ruke i noge kao i ostali! I ostatak tijela je kao kod ostalih! Zašto je on drukčiji?! Jer nije voljen! Nitko ga nije želio, to su mu rekli sa zlobom na licu! Kao da očekuju ugledati njegovu patnju. Bilo mu je tek 5... i zašto mu to govore? Zar ne znaju da ga to boli?! Možda misle da ih ne razumije? Da ne shvaća! Ali zašto onda zloba na licu? Tko su ti ljudi koji mu to govore?! Njegovi roditelji?! Trebali su biti, tome se nadao, to je očekivao... Bilo mu je tek 5... a već je morao odrasti! I čitavo djetinjstvo odnešeno je kao vjetrom, da ne ostane ništa! Njegov život, njegova borba, njegov križ.... Volio je te ljude ne znajući da ne mora da ih voli... Samo je njih imao ili je bar tako želio da misli... Zar nemaju srce u grudima kad su tako okrutni? Koji razlozi tjeraju ljude da povrijede one koji im daju samo ljubav - bezuvjetnu ljubav... Bilo mu je tek 5... i htio je biti kao i druga djeca... Ali nisu mu dali! Za njih je on vječito bio drugačiji. A on je noćima u tišini gušio jecaje da ga ne čuju, obasipajući se prijekorima jer ništa ne zna napraviti kako treba! Obasipao se krivnjom misleći da je za sve kriv on sam.. Bilo mu je tek 5... a otkrio je da život nije uvijek pošten i da svijet nije uvijek predivno mjesto... Sagradio si je utočište u kojem je mogao biti dijete, sa svim slabostima, sa svim nestašlucima... Stvorio si je svoj svijet bez boli i patnje, ali nije si mogao stvoriti ljubav.. Bilo mu je tek 5... i nikoga nije bilo briga.. bio je dijete... Sjećam se tog dječaka kad je imao 5.. kad je otkrio tko je i kakav se put pred njim ukazao.... divim se tom dječaku prepuštenom samome sebi da se oblikuje... nikad nije zavidio drugoj djeci na onome što imaju.... nikad nije mrzio... nikad se nije predavao ma kako bezizlazno bilo u tom trenutku... nikad nije odbio dati ljubav pa i onda kad to nije trebao... A bilo mu je tek 5.... |
- 15:16 - Komentari (6) - Isprintaj - #
05.11.2010., petak
PONOVNO U RUTINU - NE!!!
|
Rođendan bijaše jedan od onih koji se pamte! Preko pedeset čestitaka, poziva i poruka!! Toliko nisam dobio u cijelom svojem dosadašnjem životu! Ne želim ureći ali kako je krenulo... ma super je!! Slovenija je bila turbo genijalna!! Ne toliko koliko sam očekivao budući da je bilo malo publike u klubu ( imenom SACHMO )! Ali ako pogledamo istini u oči - ja sam ugodno iznenađen da ih je nekoliko i došlo!! Iskreno, koliko bi Hrvata došlo slušati četiri Slovenca stand up komičara koji govore slovenski?!? Jako malo!! Oni bar razumiju hrvatski ali mi i slovenski - no way!! Ali pustimo Slovence!! Mi smo obavili svoje kao pravi profesionalci i uzeli im pare i to je to! Više se nema tu što za reći! Ali atmosfera među nama četvoricom komičara bila je do jaja!!! Nije nam uopće bilo kao da idemo obaviti posao, više je ličilo na pravo muško druženje!! Zajebancija i smijeh čitavim putem!! I nema žena!! Prdenje, podrigivanje i ostale muške stvari koliko hoćeš!! Nisam mogao bolje poželjet za ročkas ni da sam to htio!! Nakon toga after party do 04:00 i povratak kući...Umoran ali sretan!! Jedva čekam sljedeći ročkas.... |
- 20:17 - Komentari (0) - Isprintaj - #
03.11.2010., srijeda
SMIJEH KAO LIJEK - KRATKO I SLATKO ( sa mojih STAND UP nastupa...)
|
U školi sam bio najbistrije dijete! Toliko sam bio bistar da si mi mogao vidjeti kroz glavu!! Mama mi je uvijek govorila: "Ne brini sine što ne znaš plivati! Govno će uvijek da pluta u vodi!" I bila je u pravu! Ne možeš pasti na pod ako spavaš na podu! - Oprostite! Plašite ljude svojim izgledom! - Ovo je audicija za "Draculu!" Što bih trebao da ih nasmijavam? Obožavam hodati! Naučio sam to dok sam bio mali! Kasnije sam upoznao jednu djevojku pa smo skupa hodali, a ponekad bi se i vozili na biciklu! Ne sramite se što ste ružni! Nek se drugi srame mjesto vas! Što će mi nož koji reže konzerve?! Meni treba nož koji reže kruh! Svoje ću dijete nazvati Walker! Ako ga se neće bojati onda će mu se smijati! U svakom slučaju neće dobiti batina! Strastveni sam ljubitelj brzina i zato se uvijek brzo maknem s ceste kad naiđe automobil! Ja sam rođen da budem komičar! Kad nisam komičan onda sam u komi! Ne smeta mi što parket škripi! Ja ionako volim slušati muziku dok spavam! Djevojke su me uvijek ljubile zatvorenih očiju, jer s obzirom kako izgledam nisu ni mogle drukčije... Koju stranu mozga najviše koristite kad riješavate teške matematičke formule? Niti jednu! Koristim kalkulator... |
- 23:15 - Komentari (2) - Isprintaj - #
02.11.2010., utorak
DON'T LIKE SUPRISES
|
Istina - ne volim iznenađenja! Zašto?! Jer sam jednom ne tako davno u nastojanju da dokažem svom najboljem prijatelju kako je u krivu kad tvrdi da ga nikako ne mogu iznenaditi, uspio da ga iznenadim i zamalo uništio prijateljstvo dugo 14. godina... Od tog dana mrzim iznenađenja ma koliko pozitivna i ugodna bila... Da mi preljepa djevojka osvane na vratima stana ( mašta radi svoje ) polugola i sva napaljena i kaže da ima iznenađenje za mene - vjerovatno bih zatvorio vrata njoj pred nosom. Znam, glupo ali jednostavno si ne mogu pomoći... Druga stvar koju ne volim su pokloni! Ako ne znaš da ćeš dobiti poklon kad ti ga uruče to je IZNENAĐENJE ( što sam ono rekao o iznenađenju?? ) - i ti si prisiljen da reagiraš! Najgore je to što ne znaš o kojem je poklonu riječ i hoće li ti se svidjeti...Opčenito ne volim primati poklone. Možda zato jer ih kao dijete nikad nisam primao ( ni od Djeda Božičnjaka ni od Svetog Nikole ), a možda stoga što se osjećam totalno neugodno! Ne znam što bih rekao i sav se zacrvenim,,,, užas!!! Nemojte me krivo shvatiti! Ja volim darivati ljude! Osobito svoje prijatelje! Jednom sam za svoj rođendan kupio poklone za šestero mojih frendova! Trebali ste vidjeti njihova lica!!! Jednostavno sam bio sretan i htio sam podijeliti sreću s njima! Spontano i s ljubavlju! Očito sam od onih ljudi koji vole davati ali ne i primati ( čitaj: Majka Tereza, Isus Krist,Chuck Norris ...). I sad pošto mi je ročkas za dva dana moji frendovi me pitali što bih želio za poklon! Pošteno! Bar ću znati što će mi kupiti i znat ću da mi je taj poklon potreban! Nema iznenađenja već samo osjećaj zahvalnosti... I to mi je super jer ja naravno - DON'T LIKE SUPRISES!!!!! |
- 23:05 - Komentari (2) - Isprintaj - #
01.11.2010., ponedjeljak
LJUDI MOJI - JA SAM PROTESTANT
Iako bi se iz naslova posta moglo zaključiti da je riječ o zezanciji - nije!! . Oduvijek sam slutio da nešto između mene i katoličke crkve nije kako treba ( i oni su slutili to isto).Ne znam, možda je problem bio u tome što nisam htio biti ministrant i nositi one haljine ( pa da mi gledaju ispod haljine ma nemoj ), ili je bio problem u gledanju na Boga! Ja sam uvijek bio nekako skeptičan u svezi Biblije i kako ta jedna knjiga određuje vrijednosti i način na koji trebamo vjerovati u Boga! Po njoj ( što je i svrha katoličke crkve ) , crkva je osnovana da bude posrednik između nas jadnika i Njega - Svemogućeg!! I tu ja poludim!!  .Zar taj Svemogući ne može direktno pričati sa mnom?! Ako je Sve - mogući onda mu to ne bi trebalo predstavljati problem!! Zašto mora imati posrednika?! Nije to novčana transakcija između Njega i mene ( ups, možda i je - ipak su tu MILODARI za crkvu -  ), niti potpisivanje ugovora!Znači li to da smo manje vrijedni kad On ne može pričati s nama već kontaktira muškarca u haljini!!! Ejj, ja ne želim vjerovati u takvog Boga koji radije priča sa tranvestitima nego sa mnom! I zato kad su me pitali vjerujem li u Boga - odgovorio bih DA! Ali ne u istog onog u kojeg vjeruje katolička crkva! Vjerujem da postoji "nešto" - neka vrste energije koja utječe na naše živote, i ako baš hoćete možemo ju nazvati Bog! No da bi osjetio tu energiju ne treba ti posrednik u komunikaciji!  Kako mogu napisati u Bibliji da je Bog posvuda, ali kad Ga ja trebam na minutu moram pričati sa svećenikom?! Vota fak?! Danas je DAN MRTVIH! Blago njima! Jučer se slavio Dan Vještica, danas je Dan Mrtvih, a meni rođendan za tri dana! Hoću li ga slavit?! Ja budem ali nitko drugi neće! Što će reći, bolje biti mrtav ili vještica - ljudi te slave i pamte! Otkrio sam da PROTENSTANTI vjeruju kako je čovjek neposredno u odnosu s Bogom, a ne preko crkve i svećenstva ( što sam rekao)!! I eto mi dokaza - ja isto to mislim i po tome živim!! Znači da sam PROTESTANT!! I to ne samo u vjeri! Ja protestiram svugdje gdje glupost vlada masama i gdje ovce slijepo vjeruju pastiru!  .Nek svaki vjeruje u što hoće ali nek malo koristi mozak! Ovaj post nije sponzoriran od strane PROTESTANTSKE zajednice ( da bar jest ), već je mišljenje jedne crne ovce koja je umislila da je vuk... |
- 08:02 - Komentari (5) - Isprintaj - #
Svibanj 2014 (4) Lipanj 2013 (2) Travanj 2013 (3) Ožujak 2013 (4) Veljača 2013 (16) Prosinac 2012 (4) Studeni 2012 (3) Listopad 2012 (1) Rujan 2012 (1) Kolovoz 2012 (7) Svibanj 2012 (1) Siječanj 2012 (1) Studeni 2011 (1) Listopad 2011 (2) Rujan 2011 (5) Kolovoz 2011 (3) Srpanj 2011 (3) Lipanj 2011 (1) Svibanj 2011 (2) Travanj 2011 (4) Ožujak 2011 (4) Veljača 2011 (9) Siječanj 2011 (15) Prosinac 2010 (1) Studeni 2010 (21) Listopad 2010 (7) Kolovoz 2010 (3) Srpanj 2010 (7) Lipanj 2010 (1) Svibanj 2010 (9) Travanj 2010 (1) Kolovoz 2009 (2) Srpanj 2009 (38) |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Ako želiš više..
myloworld@yahoo.com Copyright@2009milemylo.blog.hr All rights reserved. Mile Mylo Radulović  Napravi svoju značku Cool Blogovi: Dollhouse  Blijedi Jahač  Wonderwall.Passion  Vjetar Tuge  Look Back With Smile On Your Face Silence  Mriža Života  Skriveni Osjećaji  Nedoumice Rastavljene Žene  I Can Smile At The Old Days - Život Glumice  Odaberi Drugo Ime Ona Strana Napuklog Ogledala  ... I žali Bože I Trud I Ludu Glavu S Kojom.... 
Nisu moji stihovi ali u njima vidim djelić sebe
"Spavam i sanjam da sam leptir koji spava i sanja da je čovjek koji spava i sanja da je leptir." Čuang Ce "I ja sanjam da sam tu sputan u tom kutu bijednom a snio sam da sam jednom uživao sreću svu Što je život? Mahnitanje. Što je život? Puste sanje prazna sjena što nas ovi O, malen je dar nam dan, jer sav život - to je san a san su i sami snovi.." Pedro Calderón de la Barca You can't always get what you want but if you try sometimes you just might find you get what you need ! Rolling Stones - Sympathy for the Devil You belong among the wild flowers you belong on a boat out at sea far away from your troubles and worry you belong somewhere you feel free Tom Petty "I find it kind of funny, and I find it kind of sad, the dreams in which I'm dying are the best I've ever had" Mad World by Gary Jules and Micheal Andrews "somewhere between the time you arrive and the time you go, may lie a reason you were alive, but you'll never know." Jackson Browne-For a Dancer I'm not afraid- at least not to die I'm afraid to live and not remember why. I went to see the preacher To teach me how to pray He looked at me and smiled Then the preacher turned away He said if you want to tell him something You ain't gotta fold your hands Say it with your heart Your soul and believe it And I'd say amen Bang a drum for the sinners Bang a drum for the sins Bang a drum for the losers And those who win Bang a drum bang it loudly Or as soft as you need Bang a drum for yourself son And a drum for me I called upon my brother just the Other day, he said: John I'm gonna Die if I don't start to live again I work each day and night like clockwork Just trying to make ends meet I could kick this bad world's ass If I could just get on my feet I'd bang a drum for the dying Bang a drum for the truth Bang a drum for the innocence Lost in our youth Bang a drum bang it loudly Or as soft as you need Bang a drum for you brother And a drum for me I don't know where all the rivers run I don't know how far, I don't know how come But I'm gonna die believin' Each step that I take Ain't worth the ground that I walk on If we don't walk it our Own way No I don't claim to be a wiseman A poet or a saint I'm just another man who's searching For a better way But my heart beats loud as thunder For the things that I believe Sometimes I wanna run for cover Sometimes I want to scream Bang a drum for tomorrow Bang a drum for the past Bang a drum for the heroes That won't come back Bang a drum for the promise Bang a drum for the lies Bang a drum for the lovers And the tears they've cried Bang a drum bang it loudly Or as soft as you need But as long as my heart keeps on bangin' I got a reason to believe Bang a drum - Bon Jovi "...I like a tombstone, cause it weathers well, and if it stands or if it crumbles, only time will tell. and you can carve my name in marble, you must cut it deep; there'll be no dancing on the gravestone, you must let me sleep...." Suzanne Vega, "Tombstone" " I'm just a soul whose intentions are good, Oh Lord, please don't let me be misunderstood.." Joe Cocker, "Don't Let Me Be Misunderstood" "And when I die and when I'm gone there'll be one child born and a world to carry on." Laura Nyro, "And When I Die" If the future's looking dark We're the ones who have to shine If there's no one in control We're the ones who draw the line Though we live in trying times We're the ones who have to try Though we know that time has wings We're the ones who have to fly. Rush "Everyday Glory" In every heart there is a room A sanctuary safe and strong To heal the wounds from lovers past Until a new one comes along" Billy Joel "And So It Goes" Is this the real life Is this just fantasy Caught in a landslide No escape from reality Open your eyes, look up to the skies and see I'm just a poor boy, I need no sympathy Because I'm easy come, easy go; little high, little low anyway the wind blows doesn't really matter to me To me..... Queen, "Bohemian Rhapsody" Somewhere over the rainbow Bluebirds fly. Birds fly over the rainbow - Why then, oh why can't I? E. Y. Harburg, "Over the Rainbow" Thank you for loving me For being my eyes When I couldn't see For parting my lips When I couldn?t breathe Thank you for loving me... Jon Bon Jovi - Thank you For Loving Me I don't want another pretty face I don't want just anyone to hold I don't want my love to go to waste I want you and your beautiful soul You're the one I wanna chase You're the one I wanna hold I wont let another minute go to waste I want you and your beautiful soul Jesse McCartney - Beautiful Soul These mist covered mountains Are a home now for me But my home is the lowlands And always will be Some day you'll return to Your valleys and your farms And you'll no longer burn To be brothers in arms Through these fields of destruction Baptism of fire I've watched all your suffering As the battles raged higher And though they did hurt me so bad In the fear and alarm You did not desert me My brothers in arms There's so many different worlds So many different suns And we have just one world But we live in different ones Now the sun's gone to hell And the moon's riding high Let me bid you farewell Every man has to die But it's written in the starlight And every line on your palm We're fools to make war On our brothers in arms Dire Straits - Brothers in Arms
O MENI
TKO SAM - Mile Mylo Radulović Rado bi se nazvao bićem s druge planete jer na ovoj nikako da se uklopim Romantičar koji je preživio istrebljenje i koji svoje osjećaje iskazuje kroz stihove i riječi izmišljenih likova Još jedan u nizu koji misli da ima što reći.. Onaj koji na cesti prođe pored tebe i podari ti osmijeh bez razloga.. Brbljavo dosadan na zabavan način... - mogu se tako opisati ,zar ne? Naravno da mogu! Ovdje sam ja glavni! Idealist...Borac protiv nepravde...Nesuđeni psiholog... Neki kažu dobar prijatelj...
LJUDI KOJI ME TRPE ( NA NJIHOVU ŽALOST )
NIKOLA - znan kao Bean od Siska, Einstain, Nidžo, Glupstain, Antonio Saavedra KRISTINA - znana kao Penny, Kaca, Blondy, Tina, Tinči
LJUDI KOJI ME ZNAJU
VERICA STAND UP KOMIČARI ( Marina, Habibi, Goc, Tihomir, Vlatko, Aleks, Ivan, Andrea, Krav, Zvonko i dr...) FAMILY VUKOVIĆ I DOBRI VOJAK TOMICA HRPA DOBRIH LJUDI KOJI ĆE SE SAMI PREPOZNATI
MOTO
SANJAJ KAO DA ĆEŠ ŽIVJETI VJEČNO ŽIVI KAO DA ĆEŠ UMRIJETI SUTRA
MOJI CITATI
Brige i probleme iza sebe ostavi Jer bez njih i sa njima Život svejedno dalje teče.. Ne dopusti srcu da zaglavi Da zaledi ga oštra zima Jer pod ledom kucat neće..... Raduj se životu i uživaj u njemu Svakoga jutra neka ti to bude Tvoja prvobitna misao... Pa ćeš vidjeti sreću u svemu I nećeš trebati druge ljude Da bi živio svoj život - da bi disao... Mogu li biti ljut na život Kad otkrijem da je on moja kreacija Da sve od mene dolazi ovoga trena Svaki trenutak, svaka situacija... Zamisi samo da ti si LUD A da LUDI su ti koji NORMALNO žive Razmisli da li bi tada mijenjao Sve svoje predrasude krive... Podigni glavu kad loše stvari dođu Podsjeti se da doći će i bolje Nemoj dati da tuga sve izblijedi Unesi u život maksimum dobre volje.... Vidi u svemu spojeve savršenstva Da osjetiš dobro dok prolaziš kroz zlo Budi svjestan da sreća posvud se krije Ne plači nad životom već prihvati to... Sreću ćeš naći tamo gdje ju tražiš Zato učini da sreća bude ti sve Pokaži svima u svijetu tko si Podigni glavu i nasmiješi se... Nosim nešto u sebi mračno Što ni svjetlost probiti ne može I osjećam to nešto ogromno i snažno Kako plovi krvlju duboko ispod kože... Mojom se srećom to nešto hrani Osjećam tu glad svakoga jutra I dok se borim i srcem i dušom U nadi živim za bolje sutra.... Nisi sama i nikad nećeš biti Duboko u sebi ti znaš da je tako Hajde priznaj svijetu da ga voliš I sve će drugo biti lako.....<7br> Probudi se iz lažnih snova Shvati da ne moraš ništa sanjati Sve što trebaš to već imaš I svima to možeš poklanjati... Ima li išta lijepše od ljubazne riječi Lijepše od življenja u sreći Sjeti se tko si i ponovno oživi Nek tvoja ljubav svijet izliječi.... Gdje počinješ ti a sutra prestaje Kada pališ svjetla u svojim očima I koji dio tebe potajno nestaje Kad kao krijesnica svjetliš noćima.... Sa samoga dna morskog kraljevstva Poruke duše pišem ljudima U školjkama morskim tintom od soli Sve to šaljem svijetu kojega volim... Zašto je srce ovako tužno Ako sam ja taj što ima moć Da mijenja svijet po svojoj volji Zašto svaki dan donosi nešto ružno Kad s Bogom pričam svaku noć Moleći ga da budem čovjek bolji... Što učini čovjek kad ga nevolja snađe? Da li hrabro ide dalje Ili tone uz svoje lađe..... |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||