Kako tužan post, samoća je najgori osjećaj, teško je biti prepušten na milost i nemilost surovom svijetu. Ljudi se nekad ponašaju kao životinje, žalosno, ali istinito....
Tu sam, trenutno me fax tako zatrpao, a i ućim nove pjesme... Čekam trenutak mira i samoće za napisat post, ne pišem nikada bezveze, nikada u žurbi i nikada bez inspiracije... Uskoro će biti nešto, hvala ti puno na brizi i na javljanju, lijepo je vidjet tvoj komentar:**
15.11.2010. (00:03)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
bio im je zahvalan i još uvijek jest ali do koje granice mora ići ta zahvalnost??? zar treba zaboraviti sve što je bilo samo zato što ih više nema?! treba li prošlost ostati prošlost ? Treba! Prošlost nas ne određuje i ne govori nam tko smo - to činimo sami svaki dan donoseći odluke! Prošlost nam samo govori tko smo i što bili! Ne treba se osvrtati u prošost ali isto tako ne treba zaboraviti... voljeli ili ne - zbog njih je postao ono što je sad... i ako već ništa drugo zahvalan im je zbog toga...
15.11.2010. (08:24)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
negdje sam već napisao : kad ti život opali pljusku ti se samo nasmij njemu u lice - tako ja činim svaki dan... jednom će se već umoriti od pljuskanja ali ja se nikad neću prestati smijati pa ni onda kad plačem u mraku...
15.11.2010. (09:04)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Uffff, e ne znam zašto, al i sad na kraju pročitanog, samo mi telefonska kartica odzvanja u glavi... spasonosna malenkost, al trošna i s vremenom kao da je nije ni bilo... ufff baš sam s guštom pročito ovo, stvarno super pišeš... Hehe parodija je ok, al bolje su mi tvoje pjesme. Nažalost ono kaj želim pročitat će malo pričekat, hehe sve mi se čini da kad jednom krenem ne bum stao... Pozdrav!
16.11.2010. (20:15)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
No Name - ponekad ne znamo koliko su nam važne sitnice baš poput telefonske kartice... u današnje vrijeme mobitela i interneta gotovo izumrle stvarčice... ali ja uvijek imam jednu u novčaniku... zlu ne trebalo i za svaki slučaj..
16.11.2010. (21:05)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Glumičin život......
Kako tužan post, samoća je najgori osjećaj,
teško je biti prepušten na milost i nemilost surovom svijetu.
Ljudi se nekad ponašaju kao životinje, žalosno, ali istinito....
Tu sam, trenutno me fax tako zatrpao, a i ućim nove pjesme...
Čekam trenutak mira i samoće za napisat post, ne pišem
nikada bezveze, nikada u žurbi i nikada bez inspiracije...
Uskoro će biti nešto, hvala ti puno na brizi i na javljanju,
lijepo je vidjet tvoj komentar:**
15.11.2010. (00:03) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Glumičin život......
*uČim
15.11.2010. (00:04) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
zaljubljen u riječi
bio im je zahvalan i još uvijek jest ali do koje granice mora ići ta zahvalnost???
zar treba zaboraviti sve što je bilo samo zato što ih više nema?!
treba li prošlost ostati prošlost ?
Treba! Prošlost nas ne određuje i ne govori nam tko smo - to činimo sami svaki dan donoseći odluke! Prošlost nam samo govori tko smo i što bili! Ne treba se osvrtati u prošost ali isto tako ne treba zaboraviti...
voljeli ili ne - zbog njih je postao ono što je sad... i ako već ništa drugo zahvalan im je zbog toga...
15.11.2010. (08:24) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
zaljubljen u riječi
negdje sam već napisao : kad ti život opali pljusku ti se samo nasmij njemu u lice - tako ja činim svaki dan...
jednom će se već umoriti od pljuskanja ali ja se nikad neću prestati smijati pa ni onda kad plačem u mraku...
15.11.2010. (09:04) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
No name
Uffff, e ne znam zašto, al i sad na kraju pročitanog, samo mi telefonska kartica odzvanja u glavi... spasonosna malenkost, al trošna i s vremenom kao da je nije ni bilo... ufff baš sam s guštom pročito ovo, stvarno super pišeš...
Hehe parodija je ok, al bolje su mi tvoje pjesme.
Nažalost ono kaj želim pročitat će malo pričekat, hehe sve mi se čini da kad jednom krenem ne bum stao...
Pozdrav!
16.11.2010. (20:15) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
zaljubljen u riječi
No Name - ponekad ne znamo koliko su nam važne sitnice baš poput telefonske kartice... u današnje vrijeme mobitela i interneta gotovo izumrle stvarčice... ali ja uvijek imam jednu u novčaniku... zlu ne trebalo i za svaki slučaj..
16.11.2010. (21:05) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...