..... Ponovno je usnuo san...
" Ležao je u bolničkom krevetu dok je uz krevet tiho jecala mlada žena. Prepoznao je svoju sestru. Njene su suze kapale na pod dok je grčevito držala njegovu ruku. U tom trenutku on je otvorio oči i pogledao u sestru.
- Ako trebam umrijeti samo da bih te vidio nije mi žao! - on je to izgovorio na što je ona zaplakala a njegovo je tijelo odjednom počelo da svijetli. Promatrao je kako njegov duh izlazi iz tijela i počinje lebdjeti iznad kreveta gledajući kako sestra poziva liječnike, i kako oni utrčavaju u sobu i nastoje ga oživjeti.
Snažna svjetlost odjednom mu je obasjala lice i on se okrenuo prema tom izvoru. Ugledao je tunel svjelosti koji je zračio toplinom i sigurnošću. Bez razmišljanja krenuo je u njega osjećajuči kako ga obuzima radost i olakšanje. A onda je ugledao nju. Preljepu djevojku, sjećanje koje nikad nije potisnuo niti zaboravio.
- Ti!! - povikao je pohrlivši prema njoj.
Ona mu je podarila osmijeh a zatim je lagano nakrivila glavu kao da mu upučuje prijekor.
- Zašto te spašavam kad ti silno pokušavaš umrijeti! - njene su riječi odzvanjale zvukom zlatnih praporaca.
- Znači istina je! - on nije mogao vjerovati - Ti si bila u mojoj sobi! Nisam to umislio!
Opet se nasmijala no sad je i podigla ruku i dodirnula mu rame.
- Vrati se nazad! Još ti nije vrijeme! - rekla je nježno i odgurnula ga.
Gledao je kako nestaje dok je on nevidljivom silom bio odvučen od nje. A onda odjednom mrak...."
Povici i buka natjerali su ga da otvori oči. Njegove kolege vojnici u panici su buljili u njega sa strahom na licu. Pokušao je shvatiti što se događa a onda je osjetio nešto ljepljivo oko glave. Čitav je jastuk bio crven od krvi što je curila iz njegovog lijevog uha.
Odveli su ga liječniku i to baš na vrijeme - rekao je liječnik. Sat - dva kasnije i ostao bi bez sluha a možda i ozbiljno ugrozio život. Imao je sreće, tako su mu rekli. Ali on nije bio sretan. Opet je bio u surovoj realnosti. Rekao je liječniku za tablete i kako se htio ubiti ali nisu pronašli ništa. Opet je imao sreće - imao je snažnu kiselinu u stomaku i čini se da tablete nisu mogle djelovati.... Koja sreća koji peh..
Prošle su godine i godine, ali ne prođe ni dan da on ne pomisli na tu preljepu ženu koja ga je dvaput spasila a za koju nikad nije ustanovio da li je bila java ili san ili tu negdje....
Post je objavljen 09.11.2010. u 09:20 sati.