Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/milemylo

Marketing

Valentinovo - Dan Zaljubljenih! Kako da ne....

Konačno! Konačno je doživio i taj dan! Sutra je Valentinovo i on napokon ima djevojku! Godinama je gledao kako na taj dan zaljubljeni darivaju jedni druge, romantika prži cijeli dan a on je uvijek bio sam za Valentinovo. Ili bi upoznao djevojku poslije ili bi raskinuo prije, ali nikad nije imao djevojku za Valentinovo! Sve do sada!
Nalazio se u Rijeci a ona u Čakovcu! Predaleko netko bi rekao, ali što za ljubav znače kilometri! Odlučio je da ovaj Valentinovo bude dan za sjećanje! Iznenadit će svoju dragu cvijećem koje će joj donjeti u postelju. I to je to!
Sad je samo trebalo riješiti sitnice poput novca za karte i za cvijeće. Srećom njegovi su kolege razumjeli hitnost i važnost putovanja i u trenu je imao sve što mu treba.
Kasnonoćni autobus iz Rijeke za Zagreb i tako je on krenuo. Tijekom vožnje pokušavao je zamisliti izraz njenog lica kad ga ugleda, i kad joj kaže: Sretno ti Valentinovo ljubavi!
Zajedno su bili preko dva mjeseca iako su se tijekom tog perioda vidjeli svega petnaestak puta, budući da je on zbog posla često putovao, no zuato su se čuli svakodnevno.
Nekoliko dugih sati poslije eto ga u Zagrebu, pola je puta iza njega - recimo. Prvi vlak do Čakovca i ponovno predivno sanjarenje.
Glavni kolodvor Čakovec, vrijeme oko 06:00 ujutro. Praktički je stigao na cilj. Svega 17 kilometara dijeli ga od njegove ljubljene. Nema busa i nema dovoljno za taksi - nije važno! Nakon cijelonoćne vožnje dobro će mu doći malo pješaćenja. Nešto više od dva sata kasnije, s kupljenom žutom orhidejom ( jedino što je pronašao ) i smišljene dvije pjesme njoj u čast, konačno je stajao pred njenom kućom.
Trebalo je tri pritiska na zvono da bi se vrata kuće otvorila. Njena je majka iznenađeno pogledala u njega i osmjehnula mu se. On je uvijek bio dobro došao kod njih. Uvela ga je u kuću i ponudila čajem ( znala je da on ne pije kavu ). On je ljubazno prihvatio i sjeo u dnevni boravak dok mu je srce praktički iskakalo iz grudi.
Otpivši gutljaj čaja i sa ogromnim osmijehom na licu pogledao je u majku njegove ljubljene i upitao je: - Gdje je Silvija?! Imam nešto za nju!
Pogled njegove majke bio je kao pogled košute koju je lovac bijesno upucao.
- Silvija!? Ona ...Ona je kod muža....
Kako opisati stanje u kojem se nalazio? Slomljen? Zatećen? Mrtav? Tup?
Teško je pronaći rijeći kojima bi se to moglo opisati. Njegovo srce nije prihvačalo tu stvarnost. Ona je trebala biti u svojoj sobi i on ju je trebao poljupcem probuditi i čestitati dan zaljubljenih! Jer to su oni bili protekla dva mjeseca - zaljubljeni! Što se dogodilo? Je li on to sanja? Da, mora da sanja! Svaki će ga čas netko podrmati za rame i reći mu da je stigao na odredište i onda će se samo nasmijati!
Ali bol koju je osjećao kao da mu je govorila da to nije san.
Njena je majka cijelo vrijeme objašnjavala zašto mu nisu rekli za njenog muža, ispričavali se ali on nije ništa čuo...
Poput zombija ustao je, zahvalio se i napustio kuću. Čekao ga je dug put do Čakovca i do Rijeke.. A još sve mora ispričati svojim frendovima...
Nadao se da će ga nazvati, da će poći za njim, ali uzalud mu nada.. Čini se da će i ovo Valentinovo provesti sam....
Cijelim putem do Rijeke pokušavao je pronaći tragove koji su mogli ukazivati na to da ga ona ne voli ali koliko god se trudio nije pronašao ništa! Kad su bili skupa bili su nerazdvojni.....
Od tog dana kad god je Valentinovo njemu se vrati sjećanje na Silviju - jedinu djevojku koju je izgubio na Valentinovo...

Post je objavljen 16.11.2010. u 21:23 sati.