Pustolovina zvana Japan
nedjelja, 27.10.2013.
Sa fakulteta na posao - u Japanu
|
subota, 19.10.2013.
Dugo odgađani post - dodatak Palo mi je na pamet da nisam iznio sve što bi moglo biti od interesa. Živim u Kashiwi; malom gradiću udaljenom otprilike 30km od Tokija. A s njim i svo bogatstvo koje on nudi. Muzeji, jazz klubovi, parkovi, visoki neboderi (ovo kažem jer oni često imaju kat otvoren za posjetitelje pa možete gledati panorame iz različitog kuta), akvariji, kvartovi s divljim i ludim sadržajem... No, ako ste student ili radite šljakerski posao - zaboravite većinu toga. Ok, možete se prošetati i pogledati izvana (ok, u muzeje možete ući), ali dosta toga si ne možete priuštiti. Studentski život košta i to jer za početak godišnja školarina za odlazak na sveučilište košta otprilike 2 moje mjesečne plaće (točnije, 1.93x ). U slučaju da ovdje ostanem živjeti i moram plaćati školarinu svojoj djeci, trebam osigurati 4-mjesečnu plaću za dvoje djece....Hm.. (nije ni čudo da se japansko stanovništvo smanjuje) Studenti također nemaju popust u sljedećim stvarima: - u gradskom prijevozu (autobus, željeznica) - kod odlaska u muzeje ili kazališta - kod prehrane u sveučilišnoj menzi (ja kao zaposlenik plaćam isti iznos kao oni) + sveučilišna menza ne radi ni subotu ni nedjelju. Tako da je život studenata u Hrvatskoj....nemojte krivo shvatiti, ali... puno bolji. E, i ako mislite da su ovdje profesori idealni i održe sva svoja predavanja - nisu. Ima toga i ovdje. Jednako tako ima puno kolegija koji nisu dosta organizirani i teme se preklapaju, pa onda više puta polažete ispite s različitim imenima a vrlo sličnim sadržajem. Ne zvuči pretjerano drukčije od onog što sam vidio drugdje (Francuska i RH). Kod rada u jednoj velikoj kompaniji imate ogromnu konkurenciju. Ne zaboravite da je površina Japana 5x manja od one SAD-a, a populacija tek 2x manja - to ne znači samo da je tu puno ljudi, nego da su svi na (prometno) vrlo dostupnoj udaljenosti. I zato kada radite u kompaniji znajte da onaj koji radi najviše može napredovati. U (malom) loncu od 125 milijuna ljudi vrlo brzo se isfiltriraju ljudi koji će raditi 16 sati na dan, i ako ste "loš radnik" (jer biste radili 10 sati na dan) vi ćete vrlo brzo postati višak. Stoga, ako ste mislili da ćete uživati u blagodatima Tokija kad se zaposlite, razmislite ponovno. Unatoč svog tog glamura oko vas - u njemu uživaju samo neki. Jednom kad se zaposlite u nekoj tvrtci i dokažete da ste dobar radnik - vrlo je vjerojatno da ćete u njoj raditi do kraja života (ok, za znanstvenike je drukčije ali o tome drugi put). Za razliku od Europe, gdje je uobičajeno promijeniti tvrtku nakon par godina i tražiti nove izazove, u Japanu to ne ide baš tako. Ako napustite tvrtku, imat ćete problema sa zapošljavanjem u drugoj jer pokazujete nelojalnost. Moći ćete napustiti tvrtku samo ako imate opravdan razlog (npr. selidba zbog ne znam čega) i kvalitetnu preporuku. Pristup radu je također drukčiji. Korektnost, temeljitost i točnost Japanaca su gotovo zloglasni u svijetu. Gotovo? Ili... Podijeliti ću s vama jedno iskustvo koje mi je rekao jedan gaijin o svojoj tvrtci. Kako funkcionira računovodstvo? Naravno, sve je digitalno, u tijeku s realnim vremenom, koriste se programi koji su jako pristupačni i na kraju mjeseca se piše izvješće. Sve se tablice ispišu na papir, a zatim niži računovođa uzima računar (ilitiga digitron) u ruke i provjerava te tablice. Da, upravo te tablice koje je generirao taj super-program. Kad ustvrdi da je sve točno, on se potpisuje i nosi izvješće "na viši kat". Tamo ga kontrolira, na isti način, viši računovođa, potpisuje i šalje dalje na viši kat.... Moram priznati da će to sigurno biti točan izvještaj i da tvrtka neće imati račune s neobjašnjivim brojkama. Ali pristup radu zadržava spoznaju da se ima puni ljudi na raspolaganju, stoga da se izvrši neki posao on će se napraviti bez obzira na socijalnu politiku. Vremenska ograničenost transporta. Namjerno to kažem kao samostalnu izjavu jer je to nešto što će vam definirati život i lupi vas sasvim neočeivano. Naime, stanovi (kupnja ili najam) su skupi i puno ljudi spada u klasu commutera (putujućih radnika) koji žive van Tokija ali rade u njemu. Međutim, budući je puno više izvora razonode u Tokiju, poželjeli biste za vikend navečer malo uživati. No to ćete moći do 23:30 jer sva željeznica prestaje voziti u ponoć. Sjetite se ovoga sljedeći put kad ćete čekati noćni tramvaj, ili noćni bus da biste došli do nekog tuluma na van centra ili se pak vratili kući nakon provoda u centru grada. Za ocjenu, zračna udaljenost od moje kuće do centra Tokija je 30 km (što je cca od Zagreba do Buševca u Turopolju), te pješačenje doma nije opcija. Ova zadnja činjenica i moje radno vrijeme su razlog zbog kojeg, na moju veliku tugu, u godinu dana života u Kashiwi nisam nijednom bio u nekom tokijskom jazz klubu. Sramota. Ali, da ne ispadne da je ovo boljka Tokija, metro (tj podzemna željeznica) se zatvara u ponoć u većini velikih gradova - Pariz, London....itd. Čovjek počne cijeniti neke stvari koje prije nije nikad primjećivao. Naravno, ima i puno dobrih strana. Japan je bogat malim obiteljskim kompanijama koji proizvode sve i svašta. I stoga ovdje možete naći sve što biste ikada zamislili da biste radili kao hobi. Zaista sve. Možete samo kupovati, ako imate novaca za to. Također, ovdje možete naći veliki izbor fotoaparata, kamera, sportske opreme za sve sportove. Ovo zadnje je dosta zanimljivo jer Japanci imaju naviku da se nekom hobiju sasvim posvete - do kosti. Makar se radilo o običnom planinarenju (ne nužno alpskom, nego i kod pentranja na brda tipa Sljeme ili Kalnik), ili pak trčanju, Japanci kupuju profesionalnu opremu za taj hobi. Ponekad to bude malo smiješno, ali ta predanost ih također čini i stručnjacima u tome što rade. Popeo sam se na Mt Tsukubu (planina a la Sljeme) u trapericama i tenisicama, i na cijelom putu su me mimoliazili ljudi u toploj opremi za penjanje na valjda Himalaje, sa raznim kukicama, štapovima za penjanje, svjetiljkama na kapama (usred dana). Mnoštvo tvrtki ima i drugih prednosti osim samo za hobi. U mom poslu često želim kupiti neke komponente koje mi trebaju za rad u laboratoriju - ventile, gumice, cijevi, metalne blokove za izradu dijelova, pumpe, epruvete.... itd. Za svaki artikl koji mi treba u mojoj prefekturi ("županiji") postoji barem 5 tvrtki od kojih mogu tražiti ponude. Takva mogućnost izbora daje Vam priliku da zaista odaberete najbolji proizvod. Još će ga i dostaviti i zamotati ako treba. To vrijedi za potrošne sitnice, ali i za veliku opremu (magneti, kriostati, duplekseri, spektrometri i ostale skupe stvari s tehničkim imenima koja zvuče kao izvedeni iz nekog oratorija na latinskom). Ne znam koliko Vama ovo znači, ali meni to uvelike olakšava život. U RH moram sjesti u auto odvesti se u neki prostor na drugom kraju grada i tamo vidjeti da li oni uopće imaju to što mi treba. I često ispadne da nema, pa trebam naručiti robu izvana, čekati da to doputuje do carine, obrada carine, obrada carine....ček zvoni telefon, pogodi tko - obrada carine....i onda dostava. Za postojanje ovih malih tvrtki je također, djelomično, zaslužna i država koja štiti lokalni proizvod i ima stroge propise uvoza robe izvana. To vrijedi za mnoge stvari - poljoprivreda, obuća, elektronika... Znate koja mi je još fantastična stvar u Japanu? Uslužno osoblje i logika tržišta. To je zaista na najvišoj razini u Japanu. - Tajnice nastaju u tvornici bajnih teta koje Vam pomažu kao da Vam je mama (naša na poslu čak koji put donese i kolač kojeg je ispekla u 6 ujutro prije dolaska na posao! #sad se zine#). Te iste tete paze da Ste svi dobro organizirani da su Vam svi papiri za službeni put ispunjeni na vrijeme, ako nešto pitate ona uvijek odgovara pristojno (još se nikad nije istresla na mene), i sl. Ovo ima i razlog - tajnica ima dovoljno da nisu preopterećene. Naša tajnica radi za 3 znanstvene grupe i u našoj radi 3x tjedno. Ostale grupe su manje pa za njih radi ostala 2 dana u tjednu. Ali, mislim da je tu i japanska uglađenost također bitna. Naša tajnica je uvijek zaista jedna fina gospođa (ovo nije sarkazam), koja radi svoj posao pošteno i ona je ponosna što je tajnica koja radi za našu grupu. Ona zna koliko mi radimo i da nam njena profesionalnost olakšava život. Dodatak: prije par dana je bila službena moja 1. godina u Japanu i tajnica je ispekla muffine s karamelom i bananom za tu prigodu. ^_^ - banke. Japanske banke su valjda jedine za koje znam da nisu hulje (osim što rade do 16:00 svaki dan i ne rade vikendom uopće). Kad otvorite račun u banci, dobijete karticu za koju ne plaćate ništa. Ako se odselite iz Japana, ne morate ukinuti račun - neće vam se nagomilati minus zbog neplaćanja svog mjesečnog potraživanja za karticu. Sljedeći put kad se vratite (npr na par mjeseci kako bi obavili manji projekt) možete koristiti istu karticu kao da ste otišli jučer. Ako kupujete stan, kamata na kredit banke je nevjerovatnih 1%. Jer banke razumiju da je Japan u ekonomskoj krizi i onda ne terete građane visokim stopama kamata. - što mislim pod logikom tržišta? Jeste ikad ušli u skriptarnicu, ili papirnicu, pa da su imali fascikl u koje stavljate papire s dvije rupice, ali nisu imali papir za to čudo? Tj, imali su papir sa dvije rupice, ili pak četiri, ali razmak među rupicama ne odgovara onom u fasciklu... To se ovdje neće dogoditi. Svi artikli su kompletni, da tako kažem i kompatibilini. To nisu polovične ideje pa da trebate razmisliti gdje ćete sad naći drugi dio. Jer je logika riješavanje problema. Ako moram otići još u drugi dućan, onda problem nije riješen nego sam ga samo negdje drugdje... Ili npr kupiš tekući deterdžent za veš u plastičnoj boci i na istoj polici, odmah pored, su ekonomična pakiranja u vrećici koja možeš uliti u tu bocu kada potrošiš prvotnu dozu. - općenito birokracija funkcionira. Začudo, ali istinito - ma štogod meni pričali moji japanski kolege. Nasuprot je europska birokracija gdje uvijek imaš dojam da ulaziš autopraonicu bez auta i bez kabanice. Na par mjesta sam morao obaviti neku papriologiju i na kraju sam poželio uzeti sačmaricu pa off-nut nekog. Na aerodromu u Frankfurtu, zatim u HGK u Zagrebu, pa u banci i pošti u Francuskoj. U tim situacijama se svaki put sjetim onog filma s Michaelom Douglasom i racionaliziram da ne odbacim sve društvene barijere. Obzirom da je ovaj post postao duži od prvotnog, zaključiti ću temu. Poruka - nema savršenog sustava. Ima sustav koji čovjeku ne paše, i onaj drugi, koji čovjeku nikako ne paše. |
subota, 12.10.2013.
Dugo odgađani post Već duže vremena želim pisati o usporedbi Hrvatske i Japana, dapače, napravio sam već nekoliko skica ovog članka ali nikad nisam bio zadovoljan dobivnom formom. Ovo je osjetljiva tema. Lako mogu upasti u zamku i napisati članak koji će zvučati kao da kritiziram Hrvatsku, ili da kritiziram Japan. Upravo to ne želim za cilj ovog članka, već bih htio dati listu objektivnih činjenica koje će prikazati gdje leže prednosti i mane pojedinog sustava. Unaprijed ću zamoliti čitatelje da prihvate i dobre i loše strane. Ne postoji zemlja snova. Ne postoji zemlja gdje sve funkcionira i gdje nema problema. Lako je uzeti samo dobre strane, a onda loše odbaciti u nekoj samozavaravajućoj izjavi da bi se s tim lošima mogli lako nositi. Otkako boravim u inozemstvu, na portalima često vidim pisma ljudi koji su potražili posao van Hrvatske. To su uglavnom izjave u stilu "Hrvatska me iznevjerila" koje su još dodatno pojačane novinarskim težnjama senzacionalizmu. Često su prepune sarkastičnih i podrugljivih upatki novinara koji daje svoje viđenje tog pisma. Vrlo rijetko, makar ima i takvih, nađe se pismo nekog objektivnog razumnog glasa koji će reći koje su stvari dobre vani a koje nisu. Koje su stvari dobre u Hrvatskoj a koje nisu. Pokušat ću da ovaj članak bude u zadnjoj skupini, no kako će on biti shvaćen uvelike ovisi i o početnom stavu čitatelja, na što ne mogu utjecati. Budući je trenutno aktualno nesigurno pitanje budućnosti zbog financijskoih skokova koji se dešavaju po cijelom svijetu, siguran sam da je prvo pitanje koje nekoga interesira kolika mi je plaća u Japanu u odnosu na onu u Hrvatskoj. Tu je malo nejasan odgovor jer je u zadnjih godinu dana Japan uveo pojačane mjere kako bi se izvukli iz svoje krize (o čemu sam ranije pisao) te je japanski Yen pao u odnosu na Euro za nevjerojatnih 30%. To znači da bih prije godinu dana za neku svotu Yena dobio npr. 10000 €, a danas ću dobiti 7000 €. No, ako uzmem u obzir oba broja po novom tečaju plaća u Japanu mi je 2.1 x veća od one u Hrvatskoj a po starom 2.8 x veća. Međutim, mislim da je jako bitno usporediti što sve dolazi u tom "super-Max" paketu. Uzmimo prvo radno vrijeme. U Hrvatskoj radim otprilike 10 sati na dan + cca 4 sata preko vikenda*. U Japanu radim oko 13-14 sati na dan + 10 sati subotom i neki put nedjeljom. Ne računajući nedjelje, CRO:JAP = 54 : 77.5 sati, što efektivno znači da u Japanu radim dva dana tjedno više negu u Hrvatskoj. Što bi dalje bilo zanimljivo? Cijene! Jasno, s povećanim standardom u Japanu su i cijene velike. U stvari, primjetio sam da su cijene hrane dovoljno visoke da je više isplativo jesti u restoranu nego sam kuhati kod kuće. Navest ću cijene nekih proizvoda u odnosu na moju plaću - nema smisla da ih preračunavam u eure po starom i novom tečaju. Ono što je bitno je koliko nešto košta u odnosu na plaću; Namirnice mlijeko (1l) = 0.68 ‰ kruh (0.5kg) = 0.71 ‰ riža (1kg) = 1.775 ‰ jaja (12 kom.) = 0.71 ‰ lokalni sir (1kg) = 4.26 ‰ pileća prsa (bez kože i kostiju) (1kg) = 2.66 ‰ jabuke (1kg) = 1.95 ‰ naranče (1kg) = 1.78 ‰ rajčice (1kg) = 2.13 ‰ krumpir (1kg) = 1.1 ‰ kutija cigareta = 1.56 ‰ domaća piva (0.5 l) = 1‰ odlazak u kino (tipa MoviePlex) = 6.5 ‰ Prijevoz autobus u jednom smjeru, (ovisi o udaljnosti) otprilike 15 min vožnje, udaljenost koju bih pješice prešao za 40 min : 0.67 ‰ taksi (start) = 2.5 ‰ taksi (1 km) = 1.06 ‰ benzin (1 l) ) = 0.54 ‰ cijena vozila u klasi Volkswagen Golf 1.4 90 KW Trendline = 7.86 x veća od moje plaće cestarina (100 km) (obratiti pozornost)= 8.8 ‰ Domaćinstvo računi (ukupo struja, voda, plin, komunalije) za stan od 85 m2 = 66.5 ‰ internet = 14.3 ‰ najam stana (van centra), 1-sobni = 20 % (postotak, ne promil) najam stana (van centra), 3-sobni = 43% cijena 1m2 stana van centra = 1.43 x moja mjesečna plaća Odjeća/obuća traperice (Levi's 501) = 28.92 ‰ ljetna haljina (Zara) = 23.3 ‰ muške kožne cipele = 35.7 ‰ Nike tenisice = 30.3 ‰ Dajte si truda, vidjet ćete da su neke svakodnevne stvari skupe, a druge pak jeftinije. U Japanu ćete naći hrpu stvari koje su zaista praktične, razrađene i olakšavaju život, npr: - u hotelskim kupaonicama vam se cijelo ogledalo neće zamagliti prilikom tuširanja jer je na određenom dijelu grijano i uvijek će davati bistar odraz, - doma i na poslu imate školjku s grijanom daskom za wc, - vrata imaju brave s teflonskim dijelom na jezičcu brave tako da se lako zatvore ako ih samo malo gurnete, - u dućanu vam blagajnik očita namirnice i istovremeno ih slaže u vašu košaru koju ćete kasnije prebaciti do auta ili vam može automatski puniti u torbu ako mu je date. - prodavačice imaju blagajne koje same preračunaju koliko vam trebaju vratiti i izbace točan iznos, a blagajnica vam uvijek da prvo novčanice pa posebno kovanice kako bi ih uredno stigli staviti u novčanik. - vozač autobusa pazi da je temperatura u autobusu uvijek pravilna - niti prevruće niti prehladno. - godinu dana unaprijed komunalna služba podijeli raspored odvoza smeća za tekuću godinu tako da možete znati kada ćete veliko smeće dati. - sve uslužne djelatnosti imaju svoje uniforme, i nikad se neće dogoditi da vam dođe majstor koji je prljav, nervozan ili šlampav - savršeno točni vlakovi listu mogu nastaviti u beskonačnost... no, istovremeno ćete vidjeti sljedeće: - ljudi koji spavaju po autobusima i vlakovima tako opušteno kao da su doma - na javnim mjestima ćete imati čučavce za wc (ali imaju digitalnu kontrolu pranja!). Čim se udaljite iz Tokija i Osake, čučavci više nisu ni digitalni - divljake na cesti (ovoga ima i ovdje, i da - u jednakom broju kao u Europi). U stvari, ako odete u Francusku tek ćete tamo vidjet što je divlja vožnja. - pijane ljude na ulici - "haklere" koji vam pokušavaju prodati neku glupost po enormnoj cijeni - moćni ljudi koji svašta najave pa ne ispune, ili imaju "divlje" izjave i (među ostalim) predlažu riješenja koja ne pomažu nikome - većina javnih škola (!!) nema grijanje pa se tijekom zime grijete tako što ne izlazite iz razreda (obratite pozornost na ženske školske uniforme) - većina stanova nema dobru izolaciju pa se smrzavate tijekom zime - visoke cijene školarina (za jednu godinu studija na Sveučilištu u Tokiju trebao bih platiti 1.9x iznos svoje plaće) - autoškola je jako skupa (cijela plaća ode na nju) i ne dobijete puno sati vožnje za taj iznos (dobijete oko 10 sati vožnje) i opet, lista može ići u nedogled. Dakle, u svakom slučaju ima puno razlika. Postaviti pitanje "gdje je bolje" nema smisla. Pitanje je samo gdje je vama bolje i prihvatiti da je nekome drugome bolje nešto drugo. Biti gaijin (stranac) u Japanu iskreno nije lako. Ovih dana navršavam svoju prvu godinu boravka ovdje i moram priznati da sam puno puta pomislio da se vratim jer mi je dosta svega. Kulture su drukčije. Nije to 1-mjesečni boravak u Finskoj ili 6-mjesečni projekt u SAD-u. Ne da nešto nedostaje tim državama, nego pokušavam istaknuti dra-ma-ti-čnu razliku u kulturi. Odnos s ljudima je različit, poimanje rada je drukčije, smisao života je različit. Mislim da je teško Japancu zamisliti što to znači naći se u toj situaciji. Par puta sam smišljao kako bi to bilo i čini mi se da bi istinski doživljaj iskusili kad bi ostali godinu dana u nekoj arapskoj zemlji. Kad su jezik i pismo drukčiji, kultura drukčija, pravila ponašanja drukčiji. Ako razmišljate ići u Japan na duže vrijeme (poslovni projekt, putovanje...), savjetujem vam da odete. Biti će to uistinu jedinstveno iskustvo. Ali imajte na umu slijedeće: - ići kao turist i ići kao zaposlenik koji će nešto raditi u Japanu i imati svog šefa su dvije vrlo, vrlo različite stvari - prije nego dođete ovdje naučite pisma (hiraganu i katakanu), brojevi, pozdravi, gdje je xx, kad je yy...) - pogledajte izvještaje stranaca (u obliku bloga, youtube videa i sl.) o svojim iskustvima u Japanu i razmislite da li znate što vas čeka - ako idete kao turist, trebat će vam puno novaca. Sve je skupo i novac će se topiti brže od sladoleda - za zimu ponesite toplu odjeću i pripremite se na divlje, neočekivano hladnu zimu - za ljeto vježbajte karakter. Samo to pomaže kada je vani 38deg i 95 % vlage. Ništa drugo. - imajte na umu da ćete biti prepušteni sami sebi i svojim sposobnostima. - e, da... i ponesite si domaću hranu. Nedostajat će vam. Na kraju priče, samo za one najvjernije čitatelje, budući mi je ovaj vikend obljetnica osjećam se velikodušno. Stoga, otvaram nagradnu igru! :D Nagrada: originalna sake čašica i paket nekih tipičnih japanskih grickalica. Šaljem o svom trošku!. Nagradno pitanje: na početku današnjeg posta je slika - iz kojeg filma i koje su to slavne riječi koje glumac izgovara u ovoj sceni? Prijedloge rješenja napišite u komentar. Tko prvi njegova nagrada. |
petak, 04.10.2013.
Nesretno doba za život - yakudoshi Yakudoshi označava razdoblja u životu kada je osoba podložna raznim tegobama zbog promjena koje njihovo tijelo proživljava. To je starinski japanski običaj, ili vjerovanje, da su to godine kada se lako doživi nesreća ili bolest, i da se lakše prijeđe to razdoblje u njemu treba živjeti skromno i ponizno. Za muškarce se vjeruje da prolaze kroz dva yakudoshi razdoblja, u dobi od 25 i 42 godine starosti, dok je za žene to razdoblje sa 19 i 33. Treba imati na umu da je po razumijevanju yakudoshi razdoblja osoba starija za 1 godinu, jer se smatra da od začeća do rođenja osoba stari svoju prvu godinu. Postoje razne priče zašto yakudoshi razdoblje započinje u to vrijeme. Jedna kaže da je to zbog kineskog 12-godišnjeg ciklusa, drugi pak da je to igra riječima. Npr, broj 19 se na japanskom izgovara ju-ku [đu-ku] što se kineskim pismom označi istim znakom kao onim za "višestruke patnje". Slično je za 33, samo što tada ono znači "ružno", tj neprivlačno. Yakudoshi godine mogu varirati ovisno iz kojeg područja dolazite, stoga ako baš želite znati točno doba - pitajte svog japanskog susjeda ^_^. Ako on priča engleski ili vi japanski, ili se kužite i bez razgovora. Jednom je istraživački laboratorij iz Fukuoke (da, znam da je to opet jedna od izjava oblika "studija Sveučilišta u XX je pokazala...") ispitao 2000 ljudi dobi između 30 i 69. 33% ispitanika je izjavilo da vjeruju u yakudoshi, dok je 36 % izjavilo da je otišlo u hram tražiti blagoslov za zaštitu od nedaća. Kako bi se otkrilo koliko zapravo cijelo vjerovanje "drži vodu" obrađeni su medicinski podaci od milijun ljudi u Tokiju (to i nije tako puno jer u Tokiju živi oko 60 milijuna ljudi). Podaci su pokazali da muškarci najviše oboljevaju u dobi od 24, 37, 50 i 63, a žene u dobi od 25, 39, 52 i 63 godina. Te godine su postavljene kao nova razdoblja yakudoshija. Čini se da su posjete mladih hramovima kako bi se zaštitili od yakudoshija, tj u razdoblju yakudoshija dosta dobro prihvaćen običaj. Neki kažu da im je to također i lijepa prilika da kontaktiraju svoje društvo ili prijatelje s kojima su izgubili kontakt. Tradicionalno, Japanci redovito vrše yakubarai (posjeta hramu), no više ljudi vrše ovaj obred ako se osjeća nesigurnost oko budućnosti (kao u vrijeme krize). Svjestan sam da se nekima neće svidjeti ovaj običaj, jer je očito praznovjeran, i jer je moguće da s povećanjem značaja yakudoshi razdoblja povećava financiranje hramova. Međutim, znate onu priču - da se izliječi gripa, nareži jabuku na 7 komada i pojedi jedan komad svaki dan. Dakle, neki puta "praznovjerje" ima uredno propisan lijek koji pali ali ne znači da je interpretacija valjana. Tj, smatram da je dobro imati neke trenutke u životu kada se čovjek primora da se malo primiri, razmisli, postane skroman. Zašto ne - ne može biti zlo, a dobije se novi pogled na okolinu što može biti samo korisno. I što je najbolje - ovaj stav ne diskriminira po nijednom parametru osobe. Treba imati na umu da su mnogi recepti, tj fenomenološki mehanizmi, kroz povijest pomogli ljudima da se obrane od bolesti, ozljeda, lošeg raspoloženja iako nisu pravilno razumjeli što se događa. I u tom vidu mi je sasvim logično da su godine yakudoshija nešto fleksibilno s područjem u kojem živite. Rekao bih, po osjećaju, da se radi o mikroklimi okoline, prehrani i socijalnoj okolini koja je drukčija od mjesta do mjesta. Gotovo da postoji određena romantika, ili znanstvenim riječnikom, viša simetrija, koja obuhvaća cjelokupni aspekt života u yakudoshiju. Stoga, da zaključim današnji post, mogu samo pitati : koliko imate do svog yakudoshija? |
