Jedan od prvih gostiju kod Aleksandra Stankovića u ovoj godini, bio je Slobodan Šnajder. Jako me je privukla njegova knjiga Doba mjedi i drugi dan sam išla u knjižnicu potražiti ju. Imali su knjigu, ali bila je posuđena. Predbilježila sam se za nju i čekala je dobra dva mjeseca. Pročitala sam ju za tri tjedna i pet dana. Netko me je čekao pet dana.Platila sam pet kuna. Knjigu vrijedi pročitati. U knjizi se opisuje autorov pradjed, otac i mati. Najviše radnje je u drugom svjetskom ratu. U Poljskoj upoznaje dvojicu prijatelja, ruse, Aljošu i Sergeja, koji su nažalost obojica kasnije poginuli u eksploziji jedne bombe. Najdojmljiviji dio knjige je kada se protivnici ujedinjuhu u spašavanju jednog poljskog psa. Najžalosniji dio knjige mi je kad jedna židovska obitelj iskače kroz prozor iz zapaljene kuće i pri tom svi pogibaju, a nijemci su se kladili u pola litre rakije hoće li skočiti kroz prozor ili ne. Isto tako mi je bilo teško čitati kako je autorova mama pred kraj života bila u staračkom domu s alzheimerovom bolešću. Nasmijalo me kad je rekla kako je tamo dobro dok ne tuku. Iste te riječi sam putem SMS-a poslala mojoj prijateljici Zdravki kad me je nedavno porukom pitala kako sam.
U drugom romanu, Plač šume, Janka Matka, kojeg ću čitanje uskoro dovršiti, saznala sam što znači polić, a to je ujedno i moje prezime.
U knjizi dosta piše i o šlinganju, a vjerojatno danas žene sve manje to čine.Roman je vrlo dobar, a jedanaesti je kojeg od Janka Matka čitam. Napisao je četrnaest romana. U našem gradu postoji ulica Janka Matka, na Malešnici. Rođen je u Krašiću 1898. godine.
Dva romana; Doba mjedi i Plač šume
22
ožujak
2017
