Divan mladi pijanist, Aljoša Juriniæ.

Prošle sam subote bila na prekrasnom solistièkom koncertu mladog pijanista Aljoše Juriniæa u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog.



Nakon koncerta uslijedio je razgovor s mladim pijanistom, a vodio ga je Branimir Pofuk. Neuobièajeno velik broj ljudi prisustvovao je razgovoru. Saznala sam da je prva stvar koju je Aljoša nauèio svirati, kao djeèak od osam godina, bila "Ja sem varaždinec, Domovine sin" i to na sintesajzeru, a ne na klaviru.

Nakon teèaja sintesajzera na koji su ga upisali roditelji, uoèena je njegova glazbena nadarenost i nastavio je svirati klavir.



Poslije razgovora kupili smo CD s Aljošinim izvedbama glazbenih djela Frederica Chopina i dobili od mladog glazbenika autogram na omotu. Red za autogram bio je povelik, a mnogi su i fotografirali taj dogaðaj.

Aljoša je dva mjeseca mlaði od mog starijeg sina, a roðen je drugog lipnja 1989. godine.



Rekao je da ima obvezu vjenèati se do tridesete godine života, a do tada se još svakako namjerava pojavljivati na glazbenim natjecanjima, na kojima je do sada bio vrlo uspješan, èak i uspješniji od Ive Pogoreliæa , a ja bih skromno primijetila da je Aljoša Juriniæ bolji pijanist od Ive Pogoreliæa, koji se èesto i ne drži notnog zapisa. Zamijetila sam na dosadašnjim koncertima da Ivo Pogoreliæ koristi notni zapis prilikom izvedbe, a Aljoša je sve svirao napamet, iz glave.

U razgovoru s Branimirom Pofukom, rekao je kako bi cijeli koncert mogao iste veèeri ponovo izvesti.

Svaka mu èast!