Rado se sjetim uvijek lijepih Varaždinskih Toplica. Prošle godine, svim sam terapeutima, kao i svake godine do tada, dala male poklone po završetku terapija, kao zahvalu za dobro obavljen posao. Prošle godine posebno sam poklonila jednu čokoladu terapeutu Marku, kao nagradu što je malo ili nimalo pričao prilikom tretmana, a puno je radio. U jednoj TV-emisiji sam saznala da žene pričaju 12 do 14 puta više od muškaraca, a meni se čini da je to i puno više.Marko bi samo odgovarao kad bi ga netko nešto pitao. Kad ga je terapeutkinja koja je radila zajedno s njim pitala koliko je spavao, on je rekao samo pet riječi: "Jučer sam spavao sat -dva." I to je bilo sve što je imao za reći. Tada sam ga ja pitala kako mu se zove sin, a on je odgovorio: "Pogledajte na leđima." i okrenuo se. Na leđima je bilo istetovirano ime ALEX. To mi je bio odgovor na Markov način. Kada sam mu dala dvije čokolade, malo me čudno pogledao, a ja sam mu objasnila da je ona druga za ALEXA. Uljudno se zahvalio i otišao raditi dalje.
Pogled na toranj crkve u Varaždinskim Toplicama iza grma divlje ruže pokraj Konstantinovog doma.
Čokolada za Marka
20
siječanj
2017
