Moja stara cimerica Zdravka i ja, nekad smo tjedne provodile zajedno u Hotelu Minerva u Varaždinskim Toplicama, a sad se evo nađemo u Domu umirovljenika Slavoljuba Penkale na Trešnjevci. Već tko zna koju godinu za redom se tako nalazimo, a vrijedno je napomenuti da su naša druženja ipak bila češća. No, kako vrijeme prolazi, tako je sve manje susreta, ali dobro je da je i taj predbožićni domjenak organiziran zahvaljujući DMSGZ-u. (društvu oboljelih od multipleks skleroze)
Naše druženje uz odličnu klopu iz Antimonovog restorana. Antimon, (Josip Čulo iz Večernje škole) i njegovi prijatelji su se i ovog puta potrudili pripremiti izvanredno ukusne zalogaje. Bravo za sve njih i veliko im HVALA!
Carmen me je molila da joj spremim program iz Dvorane Lisinski i to od one večeri kad smo se nas dvije tamo nenadano srele. Naime, njezin sin Vjeko je svirao violu u orkestru, a ona je bila toliko uzbuđena da je zaboravila kupiti program.
Razgovaramo o malim svakodnevnim stvarima koje život čine. Spominjemo roditelje koji su već u ozbiljnijim godinama, ali snalaze se nekako, ali i djecu koja krče sebi putove kroz život. Mi smo negdje u sredini....ni na nebu ni na zemlji. Takav je život.
Jedno od te naše djece je s nama. To je moj sin Bojan koji isto kao i ja voli Antimonove slastice pa nam je tako u društvu ljepše uživati. Ali, bitno je napomenuti da nismo pretjerivali u kušanju slasnih zalogaja.
Eto, dragi moji prijatelji, tako nam je bilo lijepo na predbožićnom domjenku u "Penkali".
Sretan Božić svima! 
Predbožićni domjenak u "Penkali"
21
prosinac
2015
