Prije par dana poginula je maca Plavuša koju sam prilično redovito obilazila više od godinu dana.
Njena gazdarica je kada smo je zadnji put sin i ja vidjeli rekla da ima osjećaj kako čeka naše maženje. Taj petak mi je prvi i jedini puta ležala u krilu. Bila je preslatka. Mekana, nježna, bijela kao anđeo.
Slijedeći petak kada nam je Plavušina gazdarica rekla kako je Plavuša poginula pod kotačima nekog prebrzog auta jer je već dulje šepala od prošlog udarca isto nekog auta.
Sada se je taman počela malo oporavljati kada je opet podletila pod auto. 
"Ime mi je dao moj gazda koji je neki dan rekao kako nisam htjela jesti sve dok moja posjetiteljica nije došla." Ta skoro svakodnevna posjetiteljica sam ja. 
Napisala u siječnju ove godine.
Lijepa tapiserija
S jednom macom u Selcu prije nekoliko godina.
Lijepa Glicinija kakva je raste u vrtu kod mace Plavuše.
Divan izgled cvijeta, a tek kakav miris - jednom rječju božanstven!
U spomen na macu Plavušu
29
lipanj
2015
