Napokon sam se odlučila. Sin mi veli da nisam tako bedasta da ne bih skužila. Nedavno sam čitala o nekoj staroj od skoro sto godina kojoj je unuk za rođendanski poklon otvorio blog. Možda ipak treba početi malo ranije. Već sam par puta poželjela oformiti blog pa bih se vrlo brzo predomislila. Htjela sam sa vama podijeliti kada sam nedavno pročitala odličnu knjigu "Frida ili o boli" Slavenke Drakulić pa na kraju nisam. Toplo preporučam. Nedavno sam dobila odličan CD Adriana Celentana iz 2000.g. Na žalost nisam prepisala naziv albuma. Pjesme su: Per averti,Apri il cuore,Lago rosso,Se tu mi tenti... Mislim da sam ga poslušala već dvadesetak puta, bez pretjerivanja. Dok ga slušam, ima nešto što me takne baš tamo gdje treba. I u ovim blogovima vidim smisao u tome da taknemo jedni druge. Toliko u prvom postu. Pozdrav svima!
Evo me. I znači prošlo je 6 godina. Tko bi rekao? Za čas. Pojavio se i Facebook koji je zagasio mnoge blogove. Drago mi je što se zahvaljujući Fejsu dopisujem sa sestričnom u drugom koljenu (druga kujina) iz Srbije. Majin sin Luka i moji sinovi su treći kujini. Moja mama kaže da se treći kujini već mogu ženiti (ne znam da li je to istina?).
Dakle npr. Luka i Jagoda se mogu ako žele vjenčavati.
Moj blog nije nestao. Nadam će da će još neko vrijeme poživjeti.
Živi bili pa vidjeli... 
Naš Božićni kaktus cvijeta u haustoru prije Božića. Cvijeta i bijeli.
Avokado ne cvijeta ali je njegovo lišće divne zelene boje.
Moj pradjed i moja prabaka. Katarina (Kata) i Mato.
Njihov sin bio je moj djed i da zvao se Zlatko kao i njegov unuk Zlatko koji je išao s Bojanom u razred.
Jedno godinu ili dvije nisu ni znali da su dosta bliski rođaci.
Unuk Zlatko i praunuk Bojan istog Zlatka.
To je život. 
Ovo je inače moj 350. post.
16.11.2oo7.-16.11.2113.- 6 godina bloga
20
studeni
2013
