Bilo je odlično!
Drugi misle da je bilo bez veze. Ti drugi me nisu ni pozdravili!
Na samom početku sam se nasmijala do suza. Gospođa Danica iz staračkog doma, sjedila je do mene u ZET-ovom invalidskom vozilu, psovala je Sanadera na pasja kola, takve psovke nisam čula ni u srednjoj školi, na kraju je proklela sve te silne milione na njegovim računima. Kada je stala, uključio se penzić u kolicima, koji je sjedio iza mene. Njegovo pitanje je bilo:
"Tko je to dobio na lotu?" Gđa Danica je na kraju opsovala i jadnog starca te rekla:
"Ti rađe šuti, kada ništa ne kužiš!" Kada smo došli na Velesajam, vani je bili ledeno i puhao je hladan vjetar.
Ja nisam imala kapu jer sam ju zaboravila, a gđa Danica rekla mi je da ne nosi kapu da joj se ne pokvari frizura.
Sjeli smo za prvi okrugli stol. Bojan je brojao koliko puta su mu rekli da je moj muž. Došao je do broja četiri (4)!
Sjećam se kada sam zadnji puta bila s mlađim sinom, samo je Goran pomislio da možda kraj mene sjedi neki novi mlađi suprug. Nakon pušenja, gdje su se svi upoznali, više nije bilo zabune tko je tko?!
Iz ¸torbice sam izvukla šalicu od doma. Još doma veselila sam se goveđoj juhi koje nije bilo radi recesije.
To im je jaka fora. Primijetila sam u zadnje vrijeme da mnogi ljudi, kad ne znaju što bi rekli, na brzinu kažu; da je razlog recesija.
Moš mislit! Bez veze! U lijepu šalicu sam stavila mobitel, pa je šalica barem nečem poslužila!
Coca-Colu mi je ipak draže piti iz čaše nego iz šalice.
Između svinjetine i piletine, odlučila sam se za svinjetinu.
Neka mi oproste svi mali pajceki! Salata je bila odlična, zelena+zelje+paradajz! Bojan je rekao konobaru da mu ne stavlja ništa osim salate.
Nakon pola sata konobar je donio takav tanjur, da smo svi za stolom samo gledali, žaleći što i svi mi nismo rekli da smo vegetarijanci. Pire krumpir bio je preliven topljenim sirom, a oko pirea poslagana kuhana mrkva, prokulica, brokula, rokula (riga).
Morala sam probati 1 mali listić rige. Nakon super ručka
jedna doktorica iz Vinogradske bolnice, održala je odlično predavanje o liječenju doktora Zambonija. Molila je ljude da ne troše novce u Srbiji, Bugarskoj itd.
Iza mene je sjedila jedna gospođa za koju sam trebala 5 min da shvatim što govori. Vikala je NIŠ NIŠ, a to je u stvari bilo:
Ništa nisam napravila u Nišu! (a velike je novce potrošila).
Kada je predavanje završilo, počeli su nas zabavljati Veseli Zagorci! 
Svima je bilo ljepše i nekako lakše. Udri brigu na veselje (jer nema ti druge).
Zagorje - kraj veselih zagoraca, prema Kraljevcu na Sutli (Narcisin rodni kraj) - photo by Vedjak -
Božićni domjenak Multiplaša u Globusu uz Vesele Zagorce
17
prosinac
2010
