O B L A K
U predvečerje, iznenada,
Ni od kog iz dubine gledan,
Pojavio se ponad grada
Oblak jedan.
Vjetar visine ga je njiho,
I on je stao da se žari,
Al oči sviju ljudi bjehu
Uprte u zemne stvari.
I svak je išo svojim putem:
za vlašću, zlatom il za hljebom,
A on - krvareći ljepotu -
Svojim nebom.
I plovio je sve to više,
Ko da se kani dići do boga;
Vjetar visine ga je njiho,
Vjetar visine raznio ga.
Dobriša Cesarić

photo by Vedjak
Dragi moji frendići, jedno vrijeme moram ići svojim putem; ne za vlašću, zlatom il za hljebom, to sam već sve obavila, već po raznim doktorima i komisijama za daljnje vježbanje i ovogodišnje toplice. Morala bih skočiti i do okuliste jer su mi se moje stalne dvoslike pretvorile u troslike i četveroslike uslijed kojih teže čitam i malo češće me boli glava.
Čim sve obavim, vraćam se, a do tada, ako navratite do mene, uživajte u ovoj lijepoj Cesarićevoj pjesmi i krasnoj Vedjakovoj fotki.
Pusa svima! 
Napravila sam generalni plan sa 7 stavaka. Vjerujem da je dobar, jer dobro znam da mi je tata cijelo djetinjstvo govorio da dobar plan znači pola obavljenog posla. Sutra startam, 13.03. sa pregledom u Vinogradskoj bolnici. Neznam da li je trinaesti petak dobar za start, to ću možda znati tek kada sve finishiram. Vjerujem da ću do kraja mjeseca prekrižiti sve stavke sa popisa. Držite mi fige!
Oblak - Dobriša Cesarić
11
ožujak
2009

