Prošle noći sanjala sam Ivana Pavla II. Njegovo pojavljivanje u snu, samo na prvi pogled, nije mi puno pomoglo u današnjem danu. Od ranog jutra sve mi je krenulo nizbrdo. Iako imam već
4 banke još se nisam naučila nositi sa bezobraznim državnim službenicima (HZZO), sa sitnim i krupnim lopovima, sa sivim siječanjskim danima i tako dalje, dalo bi se još toga naći. Što više dan odmiče to više imam osjećaj da mi se Ivan Pavao II pojavio u snu kako bih izdržala sve nedaće današnjeg dana. Izvukla sam svoju "Poticajnu bilježnicu" da u njoj pronađem neke misli staroga Pape. Kako nisam našla ništa njegovo, prepisati ću par rečenica za koje mislim da bi se sa njima složio. Na ovoj maloj fotografiji Ivan Pavao II posjetio je u zatvoru svog atentatora i oprostio mu!
Ne govori: Ovaj mi čovjek ide na živce. Misli: On mi pomaže do svetosti.
Ovo je moja svrha: da budem dobar, a svi drugi bolji od mene.
Ne kritiziraj negativnosti! Kada ne možeš hvaliti, šuti.
Nikada se nećeš pokajati zbog šutnje; zbog govora - mnogo puta.
Nije teško kritizirati i rušiti; i zadnji zidarski pomoćnik zna udariti svojim čekićem u divno isklesani siz katedrale. Graditi: to je posao koji traži umjetnika.
Nemaš duha siromaštva ako u času kad možeš neopazice birati, za sebe ne izabereš lošije.
"Put" - Jose Maria Escriva
