Nakon jutarnjih, zagrebačkih minus13, za 3 sata vožnje, kroz snježni Gorski kotar, došli smo u sunčano i toplo Primorje, na par stupnjeva iznad nule. Ispred kuće mojih roditelja na Meji vide se dva stabla mendule po kojima sam si ja dala blogersko ime. U proljeće oko stabala mendula zazeleni se i zažuti žutika koju je mama posadila prije dosta godina. Na tavanu ove kuće uvijek su živjele brojne obitelji puhova, a puhovi jako vole jesti mendule i smokve koje također rastu u blizini kuće.
Mendule ispred kuće - photo by Vedjak
Ispred Mendula raste ovaj divan ruzmarin koji sam u vidu nekoliko malih stabljika kupila mami na Trešnjevačkom placu. Mama ga je prije 8 godina posadila u Primorju. Svi prijašnji posađeni ruzmarini nisu se uhvatili ili su se preko zime smrzli. Mora se priznati da je ovaj prekrasan, iako je kupljen na Trešnjevačkom placu. Pretpostavljam da je porijeklom negdje iz Dalmacije.
Grm ruzmarina - photo by Vedjak
Dobro pogledajte kakvi su ovo krasni momci! Samo ovako zgodni momci mogu biti u duštvu jedne takve ljepotice kao što je Lori. Dok smo Vitae i ja pričale i pričale, za nama nisu zaostajali ni muški, koji isto imaju svoje muške priče.
Misko, Lori i Vedjak - photo by Vitae...
Misko, Lori i Vedjak - photo by Vitae...
Vitae i Mendula - photo by Vedjak
Nakon otprilike dvogodišnjeg blogerskog druženja, zaista je već bilo vrijeme da se Vitae i Mendula upoznaju. Nas dvije smo pijuckale kavu, pričale i pričale sve dok se nije spustio potpuni mrak kada smo suprug i ja morali napokon krenuti natrag za ledeni Zagreb.
Anđelak, photo by Vedjak
Kao lijepa i draga uspomena na naš susret u Rijeci, ostat će mi ovaj anđelak što mi ga je darovala Vitae. Puno, puno hvala, draga Vitae!
Primorje
11
siječanj
2009
