Zadnjih dvadesetak godina sadim pšenicu na sutrašnju svetu Luciju.
Imam osjećaj da ju svake godine sadim na drugačiji način, jer svaku godinu čujem neki novi savjet.
Lani sam ju posadila na vatici. Lijepo je izrasla, ali nastao je problem kada se poprilično usmrdila pa sam ju iz tog razloga morala baciti brže nego što sam planirala.
Ove godine dobila sam novi savjet i sutra ću posaditi pšenicu po najnovijem savjetu.
Da se ne bi pšenica usmrdila bolje ju je posaditi na čistu zemlju. Preko zemlje stavi se gusti sloj pšenice, malo se poškropi vodom (ne previše) i cijela posudica prekrije se prozirnom plastičnom folijom. Posudica se prekrije lagano, tako da se ostavi pšenici dotok zraka.
Na taj način dobiti ćemo efekt staklenika, a posudicu obavezno stavimo na što svjetlije mjesto.
Kada pšenica iznikne 1-2 cm, maknemo plastiku i povremeno pšenicu zalijevamo (nikad previše).
Ja ću sutra tako probati posaditi božićnu pšenicu, pa ću vam iz prve ruke reći da li je savjet dobar ili nije.
Ako i vi posadite svoju pšenicu, želim da vam lijepo zazeleni kako bi vama i vašima cijela slijedeća godina bila plodna, uspješna i sretna.
Ne posadite li pšenicu, barem ju kupite na placu, u cvjećarni ili gdje već na nju naiđete.
Svima želim lijepi vikend uz fotku jednog veselog peseka kojeg sam vidjela prošle nedjelje.
Ne znam kako se zove, ja sam ga nazvala peso Deso. 
