16.10.2008. napisala sam: Susjed vozi pune tačke (kariolu) glavica zelja za kiseljenje. Vidjeh ga neki dan kroz kuhinjski prozor. Samo da se ne potuku stari susjed i njegov sin (moje godište), ako sin ne bude voljan rezanju tih silnih glavica.
----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Mislim da se otac i sin nisu potukli, vjerujem da se nisu ni svađali jer ih u zadnje vrijeme nisam čula. Kada je prije par godina umrla gospođa supruga i mama, sin i tata počeli su se učestalije svađati, a ponekad i tući jer više nije bilo ženske ruke koja ih je primirivala i radila na miru u kući.
Prije par dana, Darko je prije odlaska iz stana pozdravio i poljubio tatu, kao da je znao da se više neće vratiti, i otišao s prijateljima na šahovski turnir. Kao i tata, bavio se šahom, često se znao ljutiti što su u knjižari gdje sam radila preskupe knjige o šahu.
Godinama, ponekad i desetljećima, živimo sa susjedima u istoj zgradi, u istom ulazu ili čak na istom katu, a da tako malo o njima znamo. Jedva da se poznajemo. Ponekad podijelimo lift, i ništa, ništa drugo. Jedan od mojih najdražih, a čini mi se i najistinitijih aforizama je onaj da je lakše voljeti cijelo čovječanstvo nego prvog susjeda.
Vozeći se s prijateljima u autu, prema šahovskom turniru na koji nije stigao,
zaspao je i više se nije probudio.
Dragi Darko, laka ti zemljica!
Danas je 03.12. - Međunarodni dan invalida (poštujte invalidska mjesta za parkiranje)
