Radno mjesto sladoledara na Bundeku
Predjesenji dan
Već nema sunce starog žara,
Al dan je nasmiješen i vedar,
Bez posla i ne vičuć više
Posljednji prođe sladoledar.
Tumara bijeli čovjek ljeta
Po gradu, nevesela lica.
Kadikad padne žuti list
Pred kotač njegovih kolica.
To javlja jesen, da je tu,
I zemlja čeka prvu kišu,
A kestenjari - ti uglari -
Prašinu ljeta s peći brišu.
Dobriša Cesarić
Sladoledar je pušio i grijao se u obližnjoj pečenjari. Brzo bi skočio do svog radnog mjesta kada bi vidio kupce koji bi ga tražili pogledom. Vidjevši pečenjaru, sjela sam se na klupu iza sladoledara i pečenjare i pojela odličan hot-dog sa senfom i debrecinkom.
Nakon kraćeg promatranja sladoledara i pečenjare zaključila sam da se usprkos zahlađenju, u istom omjeru prodaju kobasice u pecivima i sladoledi. Takvom omjeru dala sam i ja svoj mali doprinos jer sam nakon hot-doga pojela i sladoled na štapiću
"Snjeguljica", koji ove godine slavi 50 godina postojanja (počeo se proizvoditi 1958. godine). Moj suprug dao je laganu prednost sladoledu jer on nije jeo hot-dog već samo "Snjeguljicu".
Dok sam sjedila na klupi, pored mene prošla je brzo hodajući dva puta ista gospođa.
Ne bi bila interesantnija od drugih šetača da nije u krilu nosila skateboard na čijoj je sredini mirno sjedio i okolo znatiželjno gledao jedan veliki, sivi zec.
Mnoga djeca koja bi ga ugledala iznenađeno su vikala: "Mama! Tata! Vidi tetu sa zecom na skeijtu!" (:-)
Sladoledar na Bundeku
26
listopad
2008
